Encontrados 161 resultados para: Juda

  • Kad je Juda vidio da zlodjela Alkima i njegovih pristalica protiv Izraelaca nadmašuju i sama poganska zlodjela, (Prva knjiga o Makabejcima 7, 23)

  • Kad je Alkim spoznao da se Juda sa svojim pristašama osilio i kad je razabrao da im se neæe moæi oprijeti, vratio se kralju te ih optužio još gore. (Prva knjiga o Makabejcima 7, 25)

  • Razabravši da je k njemu došao s podmuklim nakanama, Juda se prepade te ga više ne htjede vidjeti. (Prva knjiga o Makabejcima 7, 30)

  • U napadu gnjeva progovorio je ovako: "Ako se Juda sa svojom vojskom ovaj put ne preda u moje ruke, spalit æu tu graðevinu kad se, nakon pobjede, vratim ovamo." Potom je izišao sav razjaren. (Prva knjiga o Makabejcima 7, 35)

  • Juda se pak utaborio kod Adase, sa tri tisuæe ljudi. On se ovako pomolio: (Prva knjiga o Makabejcima 7, 40)

  • Tada je Juda doèuo za Rimljane: kako su moæni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraæaju i kako su veoma jaki. (Prva knjiga o Makabejcima 8, 1)

  • Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuæe, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez (Prva knjiga o Makabejcima 8, 17)

  • "Juda zvan Makabej i njegova braæa sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje." (Prva knjiga o Makabejcima 8, 20)

  • Juda se sa tri tisuæe odabranih ratnika utaborio u Eleasi. (Prva knjiga o Makabejcima 9, 5)

  • Juda je vidio da mu se vojska raspala prije bitke. Klonulo mu srce jer više nije imao vremena da je sakupi. (Prva knjiga o Makabejcima 9, 7)

  • Juda odvrati: "Ne, toga neæu nikad uèiniti da od njih bježim! Ako nam je došlo vrijeme, poginimo junaèki za svoju braæu i ne ostavljajmo ljage na svojoj slavi!" (Prva knjiga o Makabejcima 9, 10)

  • Juda je opazio da je Bakid s jezgrom svoje vojske nadesno: oko njega se okupili svi srèani ljudi (Prva knjiga o Makabejcima 9, 14)


“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina