Encontrados 386 resultados para: Jahvu

  • Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i poðoše za drugim bogovima izmeðu bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu. (Knjiga o sucima 2, 12)

  • I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama. (Knjiga o sucima 3, 7)

  • Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu! (Knjiga o sucima 5, 2)

  • Èujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim. (Knjiga o sucima 5, 3)

  • Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreæe! Blagoslivljajte Jahvu! (Knjiga o sucima 5, 9)

  • Kad zatrubim u rog ja i svi koji su sa mnom, tada i vi zasvirajte u rog oko sveg tabora i vièite: 'Za Jahvu i Gideona!'" (Knjiga o sucima 7, 18)

  • Tako tri èete zasviraše u rogove i razbiše vrèeve; lijevom rukom držahu luèi, a desnom rogove da trube i udariše vikati: "Za Jahvu i Gideona!" (Knjiga o sucima 7, 20)

  • Izraelci su opet stali èiniti ono što Jahvi nije po volji. Služili su baalima i aštartama, aramejskim bogovima i sidonskim bogovima, bogovima Moabaca, bogovima Amonaca i bogovima Filistejaca. A Jahvu su napustili i nisu mu više služili. (Knjiga o sucima 10, 6)

  • Tada zavapiše Izraelci Jahvi govoreæi: "Griješili smo prema tebi jer smo ostavili Jahvu, svoga Boga, da bismo služili baalima." (Knjiga o sucima 10, 10)

  • Izraelci odoše i plakahu pred Jahvom sve do veèeri, a onda upitaše Jahvu govoreæi: "Moramo li opet iziæi u boj protiv sinova svoga brata Benjamina?" A Jahve im odgovori: "Poðite na njega!" (Knjiga o sucima 20, 22)

  • I tad opet Izraelci upitaše Jahvu, jer se u ono vrijeme Kovèeg saveza Božjega nalazio na tome mjestu, (Knjiga o sucima 20, 27)

  • Ali Ana ustade, pošto su jeli i pili u sobi, i stupi pred Jahvu - a sveæenik Eli sjeðaše na stolici na pragu svetišta Jahvina. (Prva knjiga o Samuelu 1, 9)


“No tumulto das paixões terrenas e das adversidades, surge a grande esperança da misericórdia inexorável de Deus. Corramos confiantes ao tribunal da penitência onde Ele, com ansiedade paterna, espera-nos a todo instante.” São Padre Pio de Pietrelcina