Encontrados 729 resultados para: Isus pretvara vodu u vino
S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeð iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poðu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da æeš im dati. (Knjiga Nehemijina 9, 15)
U ono sam vrijeme vidio u Judeji ljude koji gaze u tijescima u dan subotnji; drugi su nosili snopove žita, tovarili na magarce vino, grožðe, smokve i svakojake terete da ih u dan subotnji unesu u Jeruzalem. I prekorih ljude što u taj dan prodaju živež. (Knjiga Nehemijina 13, 15)
Naredit æeš im da pripreme zemlju i vodu, jer æu u svome bijesu nasrnuti na njih. Prekrit æu svu zemlju nogama svojih vojnika i pustit æu da je temeljito opljaèkaju. (Judita 2, 7)
Iz njega doista uzimaju vodu svi stanovnici Betulije. Žeða æe ih skonèati i oni æe predati grad. Mi æemo se onda sa svojim èetama popeti na obližnje gorske uzvisine pa na njima postaviti stražu da ni jedan èovjek ne izaðe iz grada. (Judita 7, 13)
Bagoa izaðe od Holoferna, uðe k njoj i reèe joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doæi k mome gospodaru da bude èašæena u njegovoj nazoènosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kæeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu." (Judita 12, 13)
Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo. (Judita 13, 2)
Mordokaj se onda povuèe i uèini što mu je naredila Estera. se Gospodu i kaza: [17b] "Gospode, Gospode, kralju koji vladaš nad svime, sve je u tvojoj vlasti i nema toga koji bi se mogao suprotstaviti tvojoj volji da spasiš Izraela! [17c] Ti si stvorio nebo i zemlju i sve što je divljenja vrijedno pod nebom. Gospodar si svega i nema toga koji se može tebi oprijeti, Gospodine! [17d] Tebi je sve poznato; ti znaš, Gospodine: nisam pao nièice pred bahatog Hamana, ali ne iz drskosti, ni iz oholosti, ni iz èastoljublja. Ti znaš da bih za spas Izraela bio voljan i tabane njegove cjelivati. [17e] To sam uèinio zato da ne metnem èast koja se iskazuje èovjeku iznad one koja se iskazuje Bogu. Neæu pasti nièice ni pred kim, nego samo pred tobom, moj Gospodine, i to ne èinim iz oholosti. [17f] Sada, Gospodine, Bože, kralju, Bože Abrahamov, poštedi narod svoj, jer gledaju samo kako bi nas istrijebili: žele uništiti ono što je od poèetka bila tvoja baština. [17g] Nemoj zanemariti posjed svoj koji si oslobodio iz egipatske zemlje! [17h] Poslušaj molitvu moju, budi milostiv nasljedstvu svome i u veselje prometni plaè naš, da bismo, ostavši živi, mogli hvalospjevima slaviti ime tvoje i nemoj dopustiti da išèeznu usta onih koji te hvale, o Gospode!" [17i] I sav je Izrael vapio svom snagom svojom, jer je smrt bila pred oèima njihovim. [17k] I kraljica se Estera, obuzeta smrtnom tjeskobom, uteèe Gospodinu; pošto svuèe sa sebe sjajne haljine, navuèe odjeæu tjeskobe i žalosti, te umjesto skupocjenim mirisima posu glavu pepelom i prahom. I ponizi veoma tijelo svoje postom, a svako mjesto na kojem se u znak veselja znala ukrašavati posu uvojcima svoje kose, pomoli se Bogu Izraelovu i kaza: [17l] "Gospodine moj, kralju naš, ti si jedini! Doði u pomoæ meni koja sam sama, kojoj nema druge pomoæi do tebe, jer opasnost je moja u ruci mojoj. [17m] Ja sam od svoga djetinjstva slušala u obiteljskom rodu da si ti, Gospode, izabrao Izraela meðu svim drugim narodima: naše oèeve meðu svim njihovim precima u svoju trajnu baštinu i da si za njih uèinio sve što si im obeæao. [17n] Ali smo sad sagriješili pred tobom i ti si nas predao u ruke neprijatelja naših jer smo iskazivali poèast bogovima njihovim. Pravedan si, Gospodine! [17] I sad oni, nezadovoljni veæ gorèinom sužanjstva našega, staviše ruke svoje u ruke kumira svojih da æe poništiti odredbu usta tvojih, uništiti baštinu tvoju, zaèepiti usta onima koji te hvale i utrnuti slavu doma tvoga i žrtvenika tvoga, [17p] a otvoriti usta naroda da hvale njihove isprazne kumire i dive se jednom kralju od mesa. [17q] Nemoj predati, Gospode, žezlo svoje onima koji ne postoje. Neka se ne smiju propasti našoj, nego okreni naum njihov na njihove glave i primjerno kazni onoga koji je poèeo bjesniti protiv nas. [17r] Sjeti se, Gospode! Objavi se u vrijeme naših jada i ohrabri me, o kralju bogova i vladaru svakoga gospodstva! [17s]Metni u moja usta primjerenu rijeè pred lavom, a njegovo srce zadahni mržnjom na neprijatelja našega; da zatre njega i njegove sumišljenike. [17t] A nas oslobodi rukom svojom i doði u pomoæ meni koja sam sama i nemam nego tebe, o Gospode! [17u] Sve ti je poznato pa znaš da mrzim slavu opakih i da mi je odvratna postelja neobrezanih i svakoga tuðinca. [17v] Znaš tjeskobu moju, jer ja se gnušam nad znamenjem moga visoèanstva koje se nalazi na glavi mojoj. U dane kad se s njime pojavim grstim se nad njim kao nad dronjkom mjeseènog pranja i ne nosim ga onih dana koji pripadaju samo meni. [17w]Sluškinja tvoja nije nikada jela sa stola Hamanova, nisam nikada poèastila kraljevsku gozbu, niti sam pila vino ljevanica. [17x]I od dana uzdignuæa svoga do danas sluškinja tvoja nije se poveselila osim u tebi, Gospode, Bože Abrahamov. [17y]Bože, nadasve moæni, uslišaj glas beznadnih i izbavi nas iz ruku opakih, a oslobodi i mene od moga straha!" (Estera 4, 17)
Dok su pili vino, kralj kaza Esteri: "Što god zatražiš, dobit æeš. Što god zaželiš, bila to i polovica kraljevstva, bit æe ti!" (Estera 5, 6)
I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reèe kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit æe ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit æe ti!" (Estera 7, 2)
Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreæa pred kraljem gotova. (Estera 7, 7)
Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu. (Estera 7, 8)
Jednoga dana, dok su Jobovi sinovi i kæeri jeli i pili vino u kuæi najstarijeg brata, (Knjiga o Jobu 1, 13)
