Encontrados 461 resultados para: David
David je postavio namjesnike po Edomu. Tako su svi Edomci postali Davidove sluge. I kuda je god David išao, Jahve mu davaše pobjedu. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 13)
David kraljevaše nad svim Izraelom èineæi pravo i pravicu svemu svome narodu. (Prva knjiga Ljetopisa 18, 14)
David reèe u sebi: "Iskazat æu ljubav Nahaševu sinu Hanunu jer je i njegov otac iskazao milost meni." David uputi poslanike da mu izraze suæut zbog smrti njegova oca. Kad su Davidove sluge došle u zemlju Amonaca k Hanunu da mu izraze suæut, (Prva knjiga Ljetopisa 19, 2)
rekoše knezovi Amonaca Hanunu: "Zar misliš da je David poslao ljude da ti izraze suæut zato što bi htio iskazati èast tvome ocu? Nisu li zato došle njegove sluge k tebi da razvide, istraže i uhode zemlju?" (Prva knjiga Ljetopisa 19, 3)
Kad je to èuo David, poslao je Joaba sa svom svojom junaèkom vojskom. (Prva knjiga Ljetopisa 19, 8)
Pošto su to javili Davidu, on skupi sve Izraelce i, prešavši preko Jordana, primaèe se Aramejcima i svrsta se prema njima; kad se David svrstao prema Aramejcima u bojni red, oni zametnuše s njime boj. (Prva knjiga Ljetopisa 19, 17)
Ali Aramejci udariše u bijeg ispred Izraelaca i David im pobi sedam tisuæa konja od bojnih kola i èetrdeset tisuæa pješaka; pogubio je i vojvodu Šofaka. (Prva knjiga Ljetopisa 19, 18)
Slijedeæe godine, u doba kad kraljevi izlaze u rat, izvede Joab vojsku i poèe pustošiti zemlju amonsku. Došavši, opsjeo je Rabu; David bijaše ostao u Jeruzalemu. Joab je osvojio Rabu i razorio je. (Prva knjiga Ljetopisa 20, 1)
Tada je David uzeo njihovu kralju s glave krunu i vidio da je teška jedan zlatni talenat, a na njoj je bilo drago kamenje. Stavili su je na glavu Davidu, koji je iz grada odnio vrlo velik plijen. (Prva knjiga Ljetopisa 20, 2)
Narod koji bijaše u gradu izvede van i stavi ga da radi pilama, gvozdenim pijucima i sjekirama. Tako je David uèinio svim gradovima Amonovih sinova. Potom se vratio sa svim narodom u Jeruzalem. (Prva knjiga Ljetopisa 20, 3)
David reèe Bogu: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio. Ali oprosti krivicu svome sluzi jer sam vrlo ludo radio!" (Prva knjiga Ljetopisa 21, 8)
David reèe Gadu: "Na velikoj sam muci! Ah, neka padnem u Jahvine ruke, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke da ne zapadnem!" (Prva knjiga Ljetopisa 21, 13)
