Encontrados 476 resultados para: David u Hebronu

  • Zatim ustade David, iziðe iz peæine i vikne za Šaulom: "Gospodaru kralju!" A kad se Šaul obazre, David se baci nièice na zemlju i pokloni mu se. (Prva knjiga o Samuelu 24, 9)

  • Tada David reèe Šaulu: "Zašto slušaš ljude koji ti govore da David snuje tebi propast? (Prva knjiga o Samuelu 24, 10)

  • Kad je David izgovorio te rijeèi Šaulu, odvrati Šaul: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" I Šaul glasno zaplaka. (Prva knjiga o Samuelu 24, 17)

  • David se zakle Šaulu, Šaul ode svojoj kuæi, a David se sa svojim ljudima vrati u gorska skloništa. (Prva knjiga o Samuelu 24, 23)

  • Uto umrije Samuel. Sav se Izrael skupi i oplaka ga narièuæi za njim; i pokopaše ga u njegovu zavièaju u Rami. A David usta i siðe u pustinju Paran. (Prva knjiga o Samuelu 25, 1)

  • David je u pustinji èuo da Nabal striže svoje ovce. (Prva knjiga o Samuelu 25, 4)

  • Ali Nabal odgovori Davidovim slugama ovako: "Tko je David, tko je Jišajev sin? Danas ima mnogo slugu koji su pobjegli od svojih gospodara. (Prva knjiga o Samuelu 25, 10)

  • A David reèe svojim ljudima: "Pripašite svaki svoj maè!" I pripasaše svaki svoj maè, i David pripasa svoj, i oko èetiri stotine ljudi krenu za Davidom, dok ih dvije stotine osta kod tovara. (Prva knjiga o Samuelu 25, 13)

  • A ženi Nabalovoj, Abigajili, javio jedan od Nabalovih slugu ovo: "Eto, David je poslao iz pustinje glasnike da pozdrave našega gospodara, a on ih potjerao. (Prva knjiga o Samuelu 25, 14)

  • Dok je, jašuæi na magarcu, silazila iza gorskog zavoja, David je sa svojim ljudima silazio nasuprot njoj, tako da se ona susrela s njima. (Prva knjiga o Samuelu 25, 20)

  • A David je upravo mislio: "Uzalud sam, dakle, zaštiæivao u pustinji sve što je taj èovjek imao i ništa mu nije nestalo od svega što je posjedovao! Sada mi vraæa zlo za dobro! (Prva knjiga o Samuelu 25, 21)

  • David odgovori Abigajili: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji te danas poslao meni u susret! (Prva knjiga o Samuelu 25, 32)


“O amor e o temor devem sempre andar juntos. O temor sem amor torna-se covardia. São Padre Pio de Pietrelcina