Encontrados 18870 resultados para: Dã
Azarja, sin Hošajin, i Johanan, sin Kareahov, i svi oni drski ljudi odgovoriše Jeremiji: "Laži nam govoriš. Nije te poslao Jahve da nam govoriš: 'Ne idite u Egipat da se ondje nastanite', (Jeremija 43, 2)
nego Baruh, sin Nerijin, podgovori te da nas predaš u ruke Kaldejcima koji æe nas pogubiti ili odvesti u sužanjstvo babilonsko!" (Jeremija 43, 3)
I Johanan, sin Kareahov, i svi zapovjednici i sav narod ne poslušaše glasa Jahvina da ostanu u zemlji judejskoj. (Jeremija 43, 4)
Nego Johanan, sin Kareahov, i vojni zapovjednici povedoše sav ostatak Judin, one što se vratiše iz zemalja kamo bijahu izagnani, da se nastane u zemlji judejskoj: (Jeremija 43, 5)
muževe, žene i djecu i sve kraljevske kæeri i sve ljude koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, ostavio kod Gedalije, sina Šafanova sina Ahikama, pa i proroka Jeremiju, i Baruha, sina Nerijina, (Jeremija 43, 6)
Da, doæi æe i udarit æe na zemlju egipatsku: Tko je za smrt, u smrt! Tko za izgnanstvo, u izgnanstvo! Tko za maè, pod maè! (Jeremija 43, 11)
On æe vatrom sažeæi hramove bogova egipatskih, spalit æe i izagnati bogove, oèistit æe zemlju egipatsku kao što pastir svoj plašt otrijebi od buha. I onda æe, nesmetan, odavde otiæi. (Jeremija 43, 12)
Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreæu koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruševina, a u njima nitko više ne živi, (Jeremija 44, 2)
zbog nedjela njihovih što ih uèiniše da bi mene vrijeðali, polazeæi drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vaši, da im kade i da im služe. (Jeremija 44, 3)
A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kažu: 'Ne èinite tih gnusoba koje su mi ogavne!' (Jeremija 44, 4)
Ali me oni nisu slušali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloæe svoje i prestanu kaditi tuðim bogovima. (Jeremija 44, 5)
Zato se izli gnjev moj i srdžba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvoriše u pustoš i razvaline, kao što su danas. (Jeremija 44, 6)