1. Živio u ono vrijeme jedan èovjek u Benjaminovu plemenu po imenu Kiš, sin Abiela, sina Serora, sina Bekorata, sina Afijahova; bio je iz plemena Benjaminova, èovjek imuæan.

2. Imao je sina po imenu Šaula, koji je bio mlad i lijep. Meðu sinovima Izraelovim nije bilo ljepšega èovjeka od njega: za glavu bijaše viši od svega naroda.

3. Uto se Kišu, Šaulovu ocu, izgubilo nekoliko magarica, pa Kiš reèe svome sinu Šaulu: "Uzmi sa sobom jednoga momka pa ustani i idi tražiti magarice!"

4. I proðoše oni Efrajimovu goru i proðoše zemlju Šališu, ali ne naðoše ništa; proðoše zemlju Šaalim, ali magarica ne bijaše ondje; proðoše i zemlju Benjaminovu, ali ne naðoše ništa.

5. Kad su došli u zemlju Suf, reèe Šaul momku koji ga je pratio: "Hajde, vratimo se da se ne bi otac okanio magarica i zabrinuo se za nas!"

6. A on mu odgovori: "Eno, u onom ondje gradu živi èovjek Božji; to je vrlo ugledan èovjek: što god rekne, sve se zacijelo ispunja. Poðimo, dakle, k njemu, možda æe nas uputiti u ono zbog èega smo pošli na put."

7. A Šaul reèe svome momku: "Ako zaista poðemo onamo, što æemo ponijeti èovjeku? Kruha je nestalo u našim torbama, nemamo dara da ponesemo èovjeku Božjem. Što mu možemo dati?"

8. A momak opet progovori i reèe Šaulu: "Gle, imam u ruci èetvrt šekela srebra: dat æu ga Božjem èovjeku da nas uputi kamo bismo išli."

9. Nekoæ se u Izraelu, kad bi išli pitati Boga za savjet, govorilo: "Hajde, poðimo k vidiocu!" Jer koga danas zovu prorokom nekoæ se zvao vidjelac. -

10. Šaul odvrati svome momku: "Dobro veliš. Hajdemo!" I krenuše u grad gdje je živio èovjek Božji.

11. Kad su se penjali usponom prema gradu, sretoše djevojke koje su izašle da zahvate vode. I zapitaše ih: "Je li gore vidjelac?" -

12. One im odgovore ovako: "Jest, vidjelac je pred vama. Upravo je stigao u grad, jer danas narod ima žrtvu na uzvišici.

13. Èim uðete u grad, naæi æete ga još prije nego što se popne na uzvišicu da sudjeluje na žrtvenoj gozbi. Narod neæe jesti dok on ne doðe, jer on mora blagosloviti žrtvu, a onda æe tek uzvanici jesti. Zato idite odmah gore, jer æete ga sada još naæi."

14. Oni otiðoše gore u grad. Kad su ulazili na vrata, Samuel ih susrete polazeæi na uzvišicu.

15. A dan prije nego što je Šaul došao bijaše Jahve objavio Samuelu:

16. "Sutra u ovo doba poslat æu k tebi èovjeka iz Benjaminove zemlje. Ti æeš ga pomazati za kneza nad mojim narodom Izraelom. On æe izbaviti moj narod iz ruke filistejske. Vidio sam nevolju svoga naroda i njegov je vapaj dopro do mene."

17. A kad je Samuel ugledao Šaula, Jahve mu progovori: "Evo ti èovjeka za koga ti rekoh: 'Taj æe vladati nad mojim narodom.'"

18. Šaul pristupi Samuelu na vratima i reèe: "Daj mi kaži gdje je vidioèeva kuæa."

19. A Samuel odgovori Šaulu: "Ja sam vidjelac. Poði preda mnom na uzvišicu, danas æete sa mnom jesti. Sutra æu te ujutro otpustiti i sve æu ti kazati što ti je na srcu.

20. A za magarice koje su ti se izgubile prije tri dana ne uznemiruj se jer su se našle. Uostalom, kome pripada sve što je najdragocjenije u Izraelu? Zar ne tebi i svemu domu tvoga oca?"

21. A Šaul odgovori ovako: "Nisam li ja od Benjaminova plemena, najmanjega plemena Izraelova? A moj rod nije li najneznatniji izmeðu svih rodova Benjaminova plemena? Zašto mi, dakle, govoriš takve rijeèi?"

22. Samuel uze Šaula i njegova momka, odvede ih u sobu i dade im mjesto u proèelju meðu uzvanicima, kojih je bilo tridesetak.

23. Zatim Samuel reèe kuharu: "Donesi dio koji ti dadoh i za koji ti rekoh da ga staviš na stranu."

24. Kuhar uze but, donese ga i stavi pred Šaula, a Samuel mu reèe: "Evo, pred tobom je ono što je saèuvano za tebe. Jedi, jer to ti je saèuvano baš za ovu zgodu." Tako je u onaj dan Šaul jeo sa Samuelom.

25. Potom odande siðoše u grad. Ondje prostriješe Šaulu na krovu.

26. I on leže na poèinak. Èim je svanula zora, Samuel zovnu Šaula (na krovu) govoreæi: "Ustani da te otpustim!" Kad je Šaul ustao, izaðoše obojica, on i Samuel.

27. Kad su došli na kraj grada, reèe Samuel Šaulu: "Kaži momku neka poðe naprijed pred nama! A ti stani sada da ti objavim rijeè Božju."



Livros sugeridos


“A ingenuidade e’ uma virtude, mas apenas ate certo ponto; ela deve sempre ser acompanhada da prudência. A astúcia e a safadeza, por outro lado, são diabólicas e podem causar muito mal.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.