1. Izraelovi se ljudi bijahu ovako zakleli u Mispi: "Nitko od nas neæe dati svoju kæer za ženu Benjaminovu sinu."

2. I ode narod u Betel i ostade ondje pred Bogom do veèeri, narièuæi i jecajuæi.

3. Govorili su: "Zašto se, o Jahve, Bože Izraelov, ova nesreæa morala dogoditi da Izraelu danas nestane jednog plemena?"

4. Sutradan uraniše ljudi i sagradiše ondje žrtvenik; prinesoše paljenice i žrtve zahvalnice.

5. Tad zapitaše Izraelci: "Ima li koga meðu svim plemenima Izraelovim da nije došao na zbor Jahvi?" Jer su se sveèano zakleli da æe pogubiti onoga tko ne doðe u Mispu k Jahvi.

6. Izraelcima se sada sažalilo na brata Benjamina te rekoše: "Danas je otkinuto jedno pleme od Izraela.

7. Kako æemo dati žene onima koji su preostali kad se zaklesmo Jahvom da im neæemo dati svojih kæeri za žene?"

8. Zato zapitaše: "Ima li koga meðu Izraelovim plemenima da nije došao k Jahvi u Mispu?" I pronaðe se da nije došao u tabor, na zbor, nitko od žitelja Jabeša u Gileadu.

9. Jer kada se narod prebrojio, ondje ne bijaše nikoga od žitelja Jabeša u Gileadu.

10. Zato zajednica posla onamo dvanaest tisuæa hrabrih ljudi i zapovjedi im: "Idite i posijecite oštrim maèem stanovnike Jabeša u Gileadu, zajedno sa ženama i djecom.

11. Evo što æete uèiniti: izruèit æete prokletstvu sve muškarce i sve žene što su dijelile postelju sa èovjekom, ali æete saèuvati život djevicama." Tako i uèiniše.

12. I našli su meðu stanovnicima Jabeša u Gileadu èetiri stotine mladih djevojaka koje nisu dijelile postelje s èovjekom i doveli su ih u tabor u Šilu, koji je u Kanaanu.

13. Sva zajednica posla tada poslanike Benjaminovcima koji bijahu na Rimonskoj stijeni: objaviše im mir.

14. Tako se oporavi Benjamin. Dadoše im one meðu ženama iz Jabeša u Gileadu koje su ostavili na životu, ali ih ne bijaše dovoljno za sve.

15. Narodu se sažalio Benjamin što je Jahve naèinio prazninu meðu Izraelovim plemenima.

16. "Kako æemo naæi žene onima što su ostali", rekoše starješine zbora, "kad su Benjaminu istrijebljene žene?"

17. Rekoše još: "Kako saèuvati ostatak Benjaminu da se ne zatre jedno pleme iz Izraela?

18. A ne možemo im dati svoje kæeri za žene." Jer se bijahu zakleli rekavši: "Proklet bio onaj koji dade ženu Benjaminu!"

19. "Ali", rekoše, "svake se godine slavi u Šilu Jahvina svetkovina." Grad se nalazi na sjeveru od Betela, istoèno od ceste koja vodi iz Betela u Šekem i južno od Lebone.

20. I zato svjetovaše Benjaminovce: "Idite u zasjedu po vinogradima.

21. Pazite, pa kada djevojke iz Šila iziðu da plešu u kolu, vi iskoèite iz vinograda, otmite svaki sebi ženu izmeðu šilskih kæeri pa otiðite u Benjaminovu zemlju.

22. A kad njihovi oèevi ili njihova braæa doðu da se prituže na vas, mi æemo im reæi: 'Oprostite im što je svaki uzeo po ženu kao u ratu; vi im ih niste dali, pa je tako krivnja na vama.'"

23. Benjaminovci uèiniše tako i od djevojaka koje oteše uzeše onoliki broj žena koliko bijaše njih. Onda odoše svaki na svoju baštinu, sagradiše opet gradove i naseliše se u njima.

24. Izraelci se tada raziðoše, svaki u svoje pleme i u svoj rod, i svaki se odande vrati na svoju baštinu.

25. U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se èinilo da je pravo.



Livros sugeridos


“Nossa Senhora recebeu pela inefável bondade de Jesus a força de suportar até o fim as provações do seu amor. Que você também possa encontrar a força de perseverar com o Senhor até o Calvário!” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.