1. Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji doèuše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, uèinio drugim narodima i kako je opljaèkao i razorio hramove njihove;

2. obuze ih neiskaziv strah od toga èovjeka i poèeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga.

3. Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posveæeni poslije obešèašæenja.

4. Odaslaše zbog toga glasnike na podruèje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu.

5. Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za voðenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta.

6. Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina,

7. i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi.

8. Sinovi Izraelovi uèiniše kako im je naložio Joakim, veliki sveæenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu.

9. Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom:

10. oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaæenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova.

11. Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše nièice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda:

12. opasaše vreæama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obešèašæenju, pogrdi i ruglu pogana.

13. Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara.

14. Veliki sveæenik Joakim, sveæenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;

15. posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.



Livros sugeridos


“É loucura fixar o olhar no que rapidamente passa”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.