1. Kaza joj tada Holoferno: "Budi hrabra, ženo! Ne plaši se u srcu svome! Jer nisam nanio zla nikome od onih koji odluèiše služiti Nabukodonozora, kralja sve zemlje.

2. Pa da me i tvoj narod koji živi u brdovitu kraju nije prezreo, ja ne bih digao koplja na nj. Ali su sami to skrivili.

3. Nego, sada mi reci zašto si pobjegla od njih a došla k nama. Došla si da se spasiš! Hrabro, život æe ti biti pošteðen noæas a i poslije.

4. Nitko ti neæe nanijeti zla, nego æe se postupati s tobom kako se postupa sa slugama moga gospodara i kralja Nabukodonozora."

5. Judita mu odgovori: "Poslušaj rijeèi robinje svoje. Neka sluškinji tvojoj bude dopušteno govoriti s tobom: neæu noæas govoriti laži svome gospodaru.

6. Budeš li slijedio savjete sluškinje svoje, Bog æe ti pomoæi sretno izvesti djelo tvoje, a gospodar moj neæe biti razoèaran sa svojih pothvata.

7. Neka živi Nabukodonozor, kralj sve zemlje, neka živi moæ onoga koji te uputio kako bi uzmogao na pravi put izvesti svako živo biæe! Pomoæu tebe nisu mu doista podvrgnuti samo ljudi nego, zahvaljujuæi vrijednosti tvojoj, i divlje i domaæe životinje i ptice nebeske: sve živi samo za Nabukodonozora i svu kuæu njegovu.

8. Doèuli smo veæ i za razboritost i za oštroumnost tvoju. Svoj je zemlji znano da si u svem kraljevstvu samo ti sposoban, vrstan i pronicav u ratnom umijeæu.

9. Doznali smo i za govor što ga je Ahior izgovorio na tvome vijeæanju; buduæi da su ga stanovnici Betulije spasili, on im je kazao sve što je rekao pred tobom.

10. A sada, moæni gospodaru, nemoj potcjenjivati njegovo razlaganje nego ga pohrani u srcu svome jer je istinito: ne može se rod naš progoniti niti ga može dohvatiti maè, osim ako sagriješi Bogu svome.

11. Ali da moj gospodar ne bi ostao razoèaran i promašio u svome pothvatu, past æe na glavu njihovu smrt: tereti ih grijeh kojim su razgnjevili Boga svoga poèinivši bezakonje.

12. Kako im je ponestalo hrane, a i vode imaju sve manje, prohtjelo im se da navale na stoku svoju i odluèiše da jedu što im je Bog zakonima zabranio.

13. Èak su naumili potrošiti prvine žita i desetine vina i ulja, èuvane i namijenjene sveæenicima koji u Jeruzalemu služe Boga našega; a ipak su to stvari kojih se nitko od naroda nije smio ni rukom dodirnuti.

14. Otpravili su u Jeruzalem, buduæi da i tamošnji stanovnici isto rade, glasnike da im donesu potrebno dopuštenje od Vijeæa starješina.

15. Èim im stigne dopuštenje te izvrše svoj naum, toga istog dana bit æe ti predani na uništenje.

16. Kada sam ja, sluškinja tvoja, doznala sve to, pobjegoh od njih. Bog me poslao da sudjelujem s tobom u pothvatu kojemu æe se zaèuditi sva zemlja kada za nj èuje.

17. Jer sluškinja je tvoja pobožna i štuje Boga nebeskoga i dan i noæ, pa sada, kad ostanem uza te, gospodaru, tvoja æe sluškinja samo zatražiti da može noæu otiæi prema dolini. Ondje æu moliti Boga, pa æe mi kazati kada oni poèine grijeh.

18. Zatim æu se vratiti i tebe obavijestiti, i ti æeš tada izaæi sa svom vojskom. Meðu njima neæe biti nikoga da ti se odupre.

19. Odvest æu te kroz Judeju sve do samog Jeruzalema, postavit æu usred njega prijestolje tvoje. Ti æeš ih tjerati pred sobom kao što se tjera stado koje nema pastira. Ni pas pred tobom neæe zalajati. Sve sam to predosjetila, to mi je objavljeno, pa sam poslana da ti odam."

20. Te se rijeèi svidješe Holofernu i svima njegovim slugama. Zadiviše se mudrosti njezinoj te uzviknuše:

21. "Od jednoga do drugog kraja svijeta nema ravne njoj ljepotom lika i mudrošæu razlaganja."

22. A Holoferno joj reèe: "Dobro je uèinio Bog što te poslao pred tvojim narodom da nama pripadne moæ, a propast onima koji su prezreli moga gospodara.

23. A ti si plemenita izgledom i lijepo zboriš. Budeš li sve uèinila kao što si kazala, tvoj Bog postat æe i moj Bog, a ti æeš provoditi svoje dane u palaèi kralja Nabukodonozora i bit æeš slavna na svoj zemlji."



Livros sugeridos


“Como é belo esperar!” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.