1. I otišavši odande, doðe u svoj zavièaj. A doprate ga uèenici.

2. I kada doðe subota, poèe uèiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: "Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela dogaðaju po njegovim rukama?

3. Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje meðu nama?" I sablažnjavahu se o njega.

4. A Isus im govoraše: "Nije prorok bez èasti doli u svom zavièaju i meðu rodbinom i u svom domu."

5. I ne mogaše ondje uèiniti ni jedno èudo, osim što ozdravi nekoliko nemoænika stavivši ruke na njih.

6. I èudio se njihovoj nevjeri. Obilazio je selima uokolo i nauèavao.

7. Dozva dvanaestoricu te ih poèe slati dva po dva dajuæi im vlast nad neèistim dusima.

8. I zapovjedi im da na put ne nose ništa osim štapa: ni kruha, ni torbe, ni novaca o pojasu,

9. nego da nose samo sandale i da ne oblaèe dviju haljina.

10. I govoraše im: "Kad uðete gdje u kuæu, u njoj ostanite dok ne odete odande.

11. Ako vas gdje ne prime te vas ne poslušaju, iziðite odande i otresite prah ispod svojih nogu njima za svjedoèanstvo."

12. Otišavši, propovijedali su obraæenje,

13. izgonili mnoge zloduhe i mnoge su nemoænike mazali uljem i oni su ozdravljali.

14. Doèuo to i kralj Herod jer se razglasilo Isusovo ime te se govorilo: "Ivan Krstitelj uskrsnuo od mrtvih i zato èudesne sile djeluju u njemu."

15. A drugi govorahu: "Ilija je!" Treæi opet: "Prorok, kao jedan od proroka."

16. Herod pak na to govoraše: "Uskrsnu Ivan kojemu ja odrubih glavu."

17. Herod doista bijaše dao uhititi Ivana i svezati ga u tamnici zbog Herodijade, žene brata svoga Filipa, kojom se bio oženio.

18. Buduæi da je Ivan govorio Herodu: "Ne smiješ imati žene brata svojega!",

19. Herodijada ga mrzila i htjela ga ubiti, ali nije mogla

20. jer se Herod bojao Ivana; znao je da je on èovjek pravedan i svet pa ga je štitio. I kad god bi ga slušao, uvelike bi se zbunio, a rado ga je slušao.

21. I doðe zgodan dan kad Herod o svom roðendanu priredi gozbu svojim velikašima, èasnicima i prvacima galilejskim.

22. Uðe kæi Herodijadina i zaplesa. Svidje se Herodu i sustolnicima. Kralj reèe djevojci: "Zaišti od mene što god hoæeš i dat æu ti!"

23. I zakle joj se: "Što god zaišteš od mene, dat æu ti, pa bilo to i pol mojega kraljevstva."

24. Ona iziðe pa æe svojoj materi: "Što da zaištem?" A ona æe: "Glavu Ivana Krstitelja!"

25. I odmah žurno uðe kralju te zaište: "Hoæu da mi odmah dadeš na pladnju glavu Ivana Krstitelja!"

26. Ožalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika na htjede je odbiti.

27. Kralj odmah posla krvnika i naredi da donese glavu Ivanovu. On ode, odrubi mu glavu u tamnici,

28. donese je na pladnju i dade je djevojci, a djevojka materi.

29. Kad za to doèuše Ivanovi uèenici, doðu, uzmu njegovo tijelo i polože ga u grob.

30. Uto se apostoli skupe oko Isusa i izvijeste ga o svemu što su èinili i nauèavali.

31. I reèe im: "Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, i otpoèinite malo." Jer mnogo je svijeta dolazilo i odlazilo pa nisu imali kada ni jesti.

32. Otploviše dakle laðom na samotno mjesto, u osamu.

33. No kad su odlazili, mnogi ih vidješe i prepoznaše te se pješice iz svih gradova strèaše onamo i pretekoše ih.

34. Kad iziðe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane pouèavati u mnogoèemu.

35. A u kasni veæ sat pristupe mu uèenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i veæ je kasno.

36. Otpusti ih da odu po okolnim zaseocima i selima i kupe sebi što za jelo."

37. No on im odgovori: "Podajte im vi jesti." Kažu mu: "Da poðemo i kupimo za dvjesta denara kruha pa da im damo jesti?"

38. A on æe im: "Koliko kruhova imate? Idite i vidite!" Pošto izvidješe, kažu: "Pet, i dvije ribe."

39. I zapovjedi im da sve, u skupinama, posjedaju po zelenoj travi.

40. I pružiše se po sto i po pedeset na svaku lijehu.

41. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreèe blagoslov pa razlomi kruhove i davaše uèenicima da posluže ljude. Tako i dvije ribe razdijeli svima.

42. I jeli su svi i nasitili se.

43. I od ulomaka nakupiše dvanaest punih košara, a i od riba.

44. A jelo je pet tisuæa muškaraca.

45. On odmah prisili uèenike da uðu u laðu i da se prebace prijeko, prema Betsaidi, dok on otpusti mnoštvo.

46. I pošto se rasta s ljudima, otiðe u goru da se pomoli.

47. Uveèer pak laða bijaše posred mora, a on sam na kraju.

48. Vidjevši kako se muèe veslajuæi, jer im bijaše protivan vjetar, oko èetvrte noæne straže doðe k njima hodeæi po moru. I htjede ih mimoiæi.

49. A oni, vidjevši kako hodi po moru, pomisliše da je utvara pa kriknuše.

50. Jer svi su ga vidjeli i prestrašili se. A on im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!"

51. I uziðe k njima u laðu, a vjetar utihnu. I veoma se, prekomjerno, snebivahu;

52. još ne shvatiše ono o kruhovima, nego im srce bijaše stvrdnuto.

53. Pošto doploviše na kraj, doðu u Genezaret i pristanu.

54. Kad iziðu iz laðe, ljudi ga odmah prepoznaju

55. pa oblete sav onaj kraj. I poènu donositi na nosilima bolesnike onamo gdje bi èuli da se on nalazi.

56. I kamo bi god ulazio - u sela, u gradove, u zaseoke - po trgovima bi stavljali bolesnike i molili ga da se dotaknu makar skuta njegove haljine. I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi.



Livros sugeridos


“O verdadeiro servo de Deus é aquele que usa a caridade para com seu próximo, que está decidido a fazer a vontade de Deus a todo custo, que vive em profunda humildade e simplicidade”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.