1. Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a Židovi se latiše poljskih radova.

2. Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridružio i Cipranin Nikanor, nisu Židovima dali ni mira ni pokoja.

3. Uto su Jopljani izvršili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugraðane Židove sa ženama i djecom na pripremljene laðe kao da im ništa zlo ne spremaju.

4. Na temelju javnoga gradskog zakljuèka, Židovi se odazvaše, jer im bijaše stalo do mira, a nisu ni nasluæivali ikakvo zlo. Izvedoše ih na morsku puèinu i potopiše najmanje dvije stotine.

5. Èim je Juda doznao za okrutnost izvršenu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude;

6. zazvavši Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braæe. Noæu zapali pristanište i spali laðe te pobi one koji su se onamo sklonili.

7. Buduæi da je mjesto bilo zatvoreno, otišao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane.

8. Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugraðanima Židovima,

9. navali noæu na njih i zapali im pristanište s laðama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i èetrdeset stadija.

10. Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisuæa pješaka i pet stotina konjanika.

11. Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoæu Božjom pobijedili. Pobijeðeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obeæali su da æe mu dati stoku i u drugome mu biti na korist.

12. Juda, držeæi da æe mu zaista moæi u mnogome biti od pomoæi, pristade na mir s njima; dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore.

13. Potom navali na grad Kaspin, utvrðen nasipima i okružen bedemima, a naseljen puèanstvom najrazlièitijih narodnosti.

14. Njegovi su se graðani pouzdavali u èvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili.

15. Judini ljudi zazvaše velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jošuino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnuše na zid.

16. Zauzevši s Božjom voljom grad, izvršiše neopisiv pokolj, tako da se obližnje jezero, dva stadija široko, èinilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla.

17. Odmakavši odande sedam stotina i pedeset stadija, doðoše u Harak, k Židovima zvanim Tubijanci.

18. U tim krajevima nisu, doduše, zatekli Timoteja, jer je odande otišao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio snažnu posadu.

19. Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenuše onamo i pobiše ljude koje je Timotej ostavio u tvrðavi, njih više od deset tisuæa.

20. Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe pet stotina konjanika.

21. Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ženu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i teško pristupaèno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci.

22. Èim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se èesto meðusobno ranjavali, probadali se vlastitim maèevima.

23. Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuæa.

24. Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braæe te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo.

25. Kad ih je napokon uvjerio sveèanim obavezama da æe te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju braæu.

26. Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuæa ljudi.

27. Pošto je ove pobijedio i uništio, pošao je s vojskom i na utvrðeni grad Efron, u kojem bijaše Lizanija s èetama najrazlièitijih narodnosti. Kršni mladiæi poredani pred zidovima borili se snažno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacaèa.

28. Ali zazvavši u pomoæ Svemoguæega koji svojom moæi lomi neprijateljske snage, Židovi osvojiše grad i pobiše u njemu oko dvadeset i pet tisuæa stanovnika.

29. Podigavši se odande, uputiše se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen šest stotina stadija.

30. Ali su ondje naseljeni Židovi posvjedoèili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u teškim vremenima susretljivo primali.

31. Juda i njegovi zahvališe im, potièuæi ih da se i ubuduæe pokažu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigoše u Jeruzalem nešto prije Blagdana sedmica.

32. Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovoðu Gorgiju.

33. Taj je izišao sa tri tisuæe pješaka i èetiri stotine konjanika.

34. U boju pade izvjestan broj Židova.

35. Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, èovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeæi ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki traèki konjanik i odsijeèe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu.

36. Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoænik i voða.

37. Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.

38. Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema obièaju oèistiše i proslaviše subotu.

39. Sutradan su došli Judini ljudi - jer je veæ bio posljednji èas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove roðake u grobovima otaca.

40. Tu su pod odjeæom svakoga mrtvaca našli predmete posveæene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.

41. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno.

42. Zatim se pomoliše da bi se poèinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se èuvaju èisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.

43. Nato je sabrao oko dvije tisuæe srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Uèinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuæe.

44. Jer da nije vjerovao da æe pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.

45. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja èeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.



Livros sugeridos


“O bem dura eternamente.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.