1. upolabwn de elifaV o qaimanithV legei
2. mh pollakiV soi lelalhtai en kopw iscun de rhmatwn sou tiV upoisei
3. ei gar su enouqethsaV pollouV kai ceiraV asqenouV parekalesaV
4. asqenountaV te exanesthsaV rhmasin gonasin te adunatousin qarsoV perieqhkaV
5. nun de hkei epi se ponoV kai hyato sou su de espoudasaV
6. poteron ouc o foboV sou estin en afrosunh kai h elpiV sou kai h akakia thV odou sou
7. mnhsqhti oun tiV kaqaroV wn apwleto h pote alhqinoi olorrizoi apwlonto
8. kaq' on tropon eidon touV arotriwntaV ta atopa oi de speironteV auta odunaV qeriousin eautoiV
9. apo prostagmatoV kuriou apolountai apo de pneumatoV orghV autou afanisqhsontai
10. sqenoV leontoV fwnh de leainhV gauriama de drakontwn esbesqh
11. murmhkolewn wleto para to mh ecein boran skumnoi de leontwn elipon allhlouV
12. ei de ti rhma alhqinon egegonei en logoiV sou ouqen an soi toutwn kakon aphnthsen poteron ou dexetai mou to ouV exaisia par' autou
13. foboi de kai hcw nukterinh epipiptwn foboV ep' anqrwpouV
14. frikh de moi sunhnthsen kai tromoV kai megalwV mou ta osta suneseisen
15. kai pneuma epi proswpon mou ephlqen efrixan de mou triceV kai sarkeV
16. anesthn kai ouk epegnwn eidon kai ouk hn morfh pro ofqalmwn mou all' h auran kai fwnhn hkouon
17. ti gar mh kaqaroV estai brotoV enantion kuriou h apo twn ergwn autou amemptoV anhr
18. ei kata paidwn autou ou pisteuei kata de aggelwn autou skolion ti epenohsen
19. touV de katoikountaV oikiaV phlinaV ex wn kai autoi ek tou autou phlou esmen epaisen autouV shtoV tropon
20. kai apo prwiqen ewV esperaV ouketi eisin para to mh dunasqai autouV eautoiV bohqhsai apwlonto
21. enefushsen gar autoiV kai exhranqhsan apwlonto para to mh ecein autouV sofian
Fusnote:
4:1-5 - Elifaz, jedan od Jobovih prijatelja, započinje svoj govor kritiziranjem Jobove tužaljke, sugerirajući da je njegova patnja rezultat njegovih vlastitih propusta. Ovo ilustrira uobičajeno gledište da je patnja uvijek posljedica grijeha (vidi također Galaćanima 6:7-8 i Izreke 3:11-12).
4:6-8 - Elifaz se poziva na iskustvo, tvrdeći da nevini ne pate i da je Job sigurno pogriješio. Ovaj pojednostavljeni pogled na patnju zanemaruje složenost ljudskog iskustva i misterij patnje (vidi također Psalam 73:12-14 i Luka 13:1-5).
4:9-11 - Elifaz spominje viziju koju je imao, otkrivajući dublje razumijevanje Božje veličine i ljudske slabosti. Ovo naglašava potrebu da se prizna Božja suverenost, čak i usred patnje (vidi također Izaija 40:6-8 i Rimljanima 9:20-21).
4:12-21 - Elifazov opis ljudske slabosti i straha od Boga naglašava važnost održavanja ispravne perspektive u suočavanju s nevoljama. Ovo pokazuje da je prepoznavanje Božje veličine temelj čvrste vjere (vidi također Psalam 103:14 i Jakovljevu 4:14).
4:22-23 - Elifaz zaključuje svoj govor izjavom da su mudrost i strah Gospodnji bitni. Njegovo gledište naglašava potrebu za traženjem božanskog razumijevanja u suočavanju s poteškoćama i važnost usklađivanja s Božjim namjerama (vidi također Izreke 1:7 i Psalam 111:10).
Stihovi vezani uz Jó, 4:
Četvrto poglavlje o Jobu započinje Elifazov odgovor. Kako ovaj prijatelj tumači Jobovu patnju? Tekst predstavlja prvi Elifazov zahvat, koji sugerira da je patnja uvijek posljedica grijeha. Poglavlje istražuje teme kao što su teologija odmazde, ljudska slabost i navodna moralna superiornost. Job 4 uvodi tradicionalnu perspektivu koja će biti osporavana kroz cijelu knjigu. Razmotrite s nama pet biblijskih odlomaka koji su u korelaciji s argumentima predstavljenima u ovom provokativnom poglavlju.
Izreke 3,11-12: "Sine moj, ne preziri Gospodinovu disciplinu niti te njegov prijekor povrijedi, jer Gospodin disciplinira one koje voli, kao što otac čini sinu kojemu želi dobro." - Ova izreka odražava Elifazovo gledište u Jobu 4, što sugerira da bi Jobova patnja mogla biti oblik božanske discipline.
Hebrejima 12,5-6: "I zaboravio si riječ ohrabrenja koju ti govori kao djeci: 'Sine moj, ne preziri stegu Gospodnju i ne budi obeshrabren kad te kori, jer Gospodin disciplinuje one koje voli, a kažnjava svakoga koga prihvaća poput sina'." - Ovaj novozavjetni odlomak odražava teme iz Joba 4, gdje Elifaz sugerira da patnja može biti oblik božanskog ispravljanja.
1. Petrova 1:7: "Dakle, vaša vjera, koja vrijedi mnogo više od zlata koje propada, čak i ako je pročišćeno vatrom, dokazano je istinita i rezultirat će hvalom, slavom i čašću kada se Isus Krist objavi." - Ovaj stih odražava ideju predstavljenu u Jobu 4 da kušnje mogu poslužiti za pročišćavanje vjere.
Psalmi 119:75: "Znam, Gospodine, da su tvoji sudovi pravedni i da me vjerno mučiš." - Ovaj psalam odjekuje Elifazovoj perspektivi u Jobu 4, sugerirajući da patnja može doći od pravednog i vjernog Boga.
Rimljanima 5,3-4: "Ne samo to, nego se također dičimo nevoljama, jer znamo da nevolja proizvodi ustrajnost; ustrajnost, priznat karakter; i odobreni lik, nada." - Iako iz drugačije perspektive, ovaj odlomak razmišlja o ulozi patnje u formiranju karaktera, temi koju je dotaknuo Elifaz u Jobu 4.
FAQ:
Što Elifaz kaže o Jobovoj patnji?
Elifaz sugerira da je Jobova patnja posljedica njegovih grijeha, navodeći da nitko ne pati bez razloga i da bi trebao tražiti božanski ispravak. (Job 4,7-9)
Kako Elifaz opravdava svoje tvrdnje o Jobovoj patnji?
Elifaz opravdava svoje tvrdnje spominjući viziju koju je imao, u kojoj mu je duh otkrio da pravednici nisu kažnjeni, ali zli. (Job 4:12-21)
Što Elifazovo viđenje otkriva o odnosu između Boga i ljudi?
Elifazova vizija sugerira da su ljudska bića manjkava pred Bogom, a čak ni anđeli nisu čisti u Božjim očima. (Job 4:18-19)
Što Elifaz preporučuje Jobu da poboljša svoju situaciju?
Elifaz savjetuje Joba da prizna svoje pogreške i traži Božju milost, nadajući se da će mu Bog vratiti život. (Job 4,6-7)
Što možemo naučiti o ljudskoj patnji iz Elifazova govora?
Elifazov govor naglašava gledište da je patnja posljedica grijeha, odražavajući uobičajenu ideju tog vremena o božanskoj odmazdi. (Job 4,7-9)
