1. ὑπολαβὼν δὲ Ελιφας ὁ Θαιμανίτης λέγει
2. μὴ πολλάκις σοι λελάληται ἐν κόπῳ ἰσχὺν δὲ ῥημάτων σου τίς ὑποίσει
3. εἰ γὰρ σὺ ἐνουθέτησας πολλοὺς καὶ χεῖρας ἀσθενοῦς παρεκάλεσας
4. ἀσθενοῦντάς τε ἐξανέστησας ῥήμασιν γόνασίν τε ἀδυνατοῦσιν θάρσος περιέθηκας
5. νῦν δὲ ἥκει ἐπὶ σὲ πόνος καὶ ἥψατό σου σὺ δὲ ἐσπούδασας
6. πότερον οὐχ ὁ φόβος σού ἐστιν ἐν ἀφροσύνῃ καὶ ἡ ἐλπίς σου καὶ ἡ ἀκακία τῆς ὁδοῦ σου
7. μνήσθητι οὖν τίς καθαρὸς ὢν ἀπώλετο ἢ πότε ἀληθινοὶ ὁλόρριζοι ἀπώλοντο
8. καθ’ ὃν τρόπον εἶδον τοὺς ἀροτριῶντας τὰ ἄτοπα οἱ δὲ σπείροντες αὐτὰ ὀδύνας θεριοῦσιν ἑαυτοῖς
9. ἀπὸ προστάγματος κυρίου ἀπολοῦνται ἀπὸ δὲ πνεύματος ὀργῆς αὐτοῦ ἀφανισθήσονται
10. σθένος λέοντος φωνὴ δὲ λεαίνης γαυρίαμα δὲ δρακόντων ἐσβέσθη
11. μυρμηκολέων ὤλετο παρὰ τὸ μὴ ἔχειν βοράν σκύμνοι δὲ λεόντων ἔλιπον ἀλλήλους
12. εἰ δέ τι ῥῆμα ἀληθινὸν ἐγεγόνει ἐν λόγοις σου οὐθὲν ἄν σοι τούτων κακὸν ἀπήντησεν πότερον οὐ δέξεταί μου τὸ οὖς ἐξαίσια παρ’ αὐτοῦ
13. φόβοι δὲ καὶ ἠχὼ νυκτερινή ἐπιπίπτων φόβος ἐπ’ ἀνθρώπους
14. φρίκη δέ μοι συνήντησεν καὶ τρόμος καὶ μεγάλως μου τὰ ὀστᾶ συνέσεισεν
15. καὶ πνεῦμα ἐπὶ πρόσωπόν μου ἐπῆλθεν ἔφριξαν δέ μου τρίχες καὶ σάρκες
16. ἀνέστην καὶ οὐκ ἐπέγνων εἶδον καὶ οὐκ ἦν μορφὴ πρὸ ὀφθαλμῶν μου ἀλλ’ ἢ αὔραν καὶ φωνὴν ἤκουον
17. τί γάρ μὴ καθαρὸς ἔσται βροτὸς ἐναντίον κυρίου ἢ ἀπὸ τῶν ἔργων αὐτοῦ ἄμεμπτος ἀνήρ
18. εἰ κατὰ παίδων αὐτοῦ οὐ πιστεύει κατὰ δὲ ἀγγέλων αὐτοῦ σκολιόν τι ἐπενόησεν
19. τοὺς δὲ κατοικοῦντας οἰκίας πηλίνας ἐξ ὧν καὶ αὐτοὶ ἐκ τοῦ αὐτοῦ πηλοῦ ἐσμεν ἔπαισεν αὐτοὺς σητὸς τρόπον
20. καὶ ἀπὸ πρωίθεν ἕως ἑσπέρας οὐκέτι εἰσίν παρὰ τὸ μὴ δύνασθαι αὐτοὺς ἑαυτοῖς βοηθῆσαι ἀπώλοντο
21. ἐνεφύσησεν γὰρ αὐτοῖς καὶ ἐξηράνθησαν ἀπώλοντο παρὰ τὸ μὴ ἔχειν αὐτοὺς σοφίαν
Fusnote:
4:1-5 - Elifaz, jedan od Jobovih prijatelja, započinje svoj govor kritiziranjem Jobove tužaljke, sugerirajući da je njegova patnja rezultat njegovih vlastitih propusta. Ovo ilustrira uobičajeno gledište da je patnja uvijek posljedica grijeha (vidi također Galaćanima 6:7-8 i Izreke 3:11-12).
4:6-8 - Elifaz se poziva na iskustvo, tvrdeći da nevini ne pate i da je Job sigurno pogriješio. Ovaj pojednostavljeni pogled na patnju zanemaruje složenost ljudskog iskustva i misterij patnje (vidi također Psalam 73:12-14 i Luka 13:1-5).
4:9-11 - Elifaz spominje viziju koju je imao, otkrivajući dublje razumijevanje Božje veličine i ljudske slabosti. Ovo naglašava potrebu da se prizna Božja suverenost, čak i usred patnje (vidi također Izaija 40:6-8 i Rimljanima 9:20-21).
4:12-21 - Elifazov opis ljudske slabosti i straha od Boga naglašava važnost održavanja ispravne perspektive u suočavanju s nevoljama. Ovo pokazuje da je prepoznavanje Božje veličine temelj čvrste vjere (vidi također Psalam 103:14 i Jakovljevu 4:14).
4:22-23 - Elifaz zaključuje svoj govor izjavom da su mudrost i strah Gospodnji bitni. Njegovo gledište naglašava potrebu za traženjem božanskog razumijevanja u suočavanju s poteškoćama i važnost usklađivanja s Božjim namjerama (vidi također Izreke 1:7 i Psalam 111:10).
Stihovi vezani uz Jó, 4:
Četvrto poglavlje o Jobu započinje Elifazov odgovor. Kako ovaj prijatelj tumači Jobovu patnju? Tekst predstavlja prvi Elifazov zahvat, koji sugerira da je patnja uvijek posljedica grijeha. Poglavlje istražuje teme kao što su teologija odmazde, ljudska slabost i navodna moralna superiornost. Job 4 uvodi tradicionalnu perspektivu koja će biti osporavana kroz cijelu knjigu. Razmotrite s nama pet biblijskih odlomaka koji su u korelaciji s argumentima predstavljenima u ovom provokativnom poglavlju.
Izreke 3,11-12: "Sine moj, ne preziri Gospodinovu disciplinu niti te njegov prijekor povrijedi, jer Gospodin disciplinira one koje voli, kao što otac čini sinu kojemu želi dobro." - Ova izreka odražava Elifazovo gledište u Jobu 4, što sugerira da bi Jobova patnja mogla biti oblik božanske discipline.
Hebrejima 12,5-6: "I zaboravio si riječ ohrabrenja koju ti govori kao djeci: 'Sine moj, ne preziri stegu Gospodnju i ne budi obeshrabren kad te kori, jer Gospodin disciplinuje one koje voli, a kažnjava svakoga koga prihvaća poput sina'." - Ovaj novozavjetni odlomak odražava teme iz Joba 4, gdje Elifaz sugerira da patnja može biti oblik božanskog ispravljanja.
1. Petrova 1:7: "Dakle, vaša vjera, koja vrijedi mnogo više od zlata koje propada, čak i ako je pročišćeno vatrom, dokazano je istinita i rezultirat će hvalom, slavom i čašću kada se Isus Krist objavi." - Ovaj stih odražava ideju predstavljenu u Jobu 4 da kušnje mogu poslužiti za pročišćavanje vjere.
Psalmi 119:75: "Znam, Gospodine, da su tvoji sudovi pravedni i da me vjerno mučiš." - Ovaj psalam odjekuje Elifazovoj perspektivi u Jobu 4, sugerirajući da patnja može doći od pravednog i vjernog Boga.
Rimljanima 5,3-4: "Ne samo to, nego se također dičimo nevoljama, jer znamo da nevolja proizvodi ustrajnost; ustrajnost, priznat karakter; i odobreni lik, nada." - Iako iz drugačije perspektive, ovaj odlomak razmišlja o ulozi patnje u formiranju karaktera, temi koju je dotaknuo Elifaz u Jobu 4.
FAQ:
Što Elifaz kaže o Jobovoj patnji?
Elifaz sugerira da je Jobova patnja posljedica njegovih grijeha, navodeći da nitko ne pati bez razloga i da bi trebao tražiti božanski ispravak. (Job 4,7-9)
Kako Elifaz opravdava svoje tvrdnje o Jobovoj patnji?
Elifaz opravdava svoje tvrdnje spominjući viziju koju je imao, u kojoj mu je duh otkrio da pravednici nisu kažnjeni, ali zli. (Job 4:12-21)
Što Elifazovo viđenje otkriva o odnosu između Boga i ljudi?
Elifazova vizija sugerira da su ljudska bića manjkava pred Bogom, a čak ni anđeli nisu čisti u Božjim očima. (Job 4:18-19)
Što Elifaz preporučuje Jobu da poboljša svoju situaciju?
Elifaz savjetuje Joba da prizna svoje pogreške i traži Božju milost, nadajući se da će mu Bog vratiti život. (Job 4,6-7)
Što možemo naučiti o ljudskoj patnji iz Elifazova govora?
Elifazov govor naglašava gledište da je patnja posljedica grijeha, odražavajući uobičajenu ideju tog vremena o božanskoj odmazdi. (Job 4,7-9)
