Knjiga Postanka, 28

1. Stoga Izak pozove Jakova, blagoslovi ga te mu naloži: "Nemoj uzimati ženu od kanaanskih djevojaka.

1. Vocavit itaque Isaac Iacob et benedixit eum praecepit que ei dicens: “Noli accipere coniugem de filiabus Chanaan;

2. Odmah se zaputi u Padan Aram, u dom Betuela, oca svoje majke, pa odande sebi uzmi ženu, od kæeri Labana, brata svoje majke.

2. surge, vade in Paddanaram ad domum Bathuel patris matris tuae et accipe tibi inde uxorem de filiabus Laban avunculi tui.

3. A Bog Svemožni, El-Šadaj, neka te blagoslovi i neka te uèini rodnim i brojnim, tako da postaneš mnoštvo naroda.

3. Deus autem omnipotens benedicat tibi et crescere te faciat atque multiplicet, ut sis in multitudinem populorum;

4. Neka protegne na te blagoslov Abrahamov, na te i na tvoje potomstvo, tako da zaposjedneš zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica, a koju je Bog predao Abrahamu!"

4. et det tibi benedictiones Abraham tibi et semini tuo tecum, ut possideas terram peregrinationis tuae, quam pollicitus est Deus avo tuo”.

5. Tako Izak otpremi Jakova, i on ode u Padan Aram Labanu, sinu Aramejca Betuela, bratu Rebeke, majke Jakova i Ezava.

5. Cumque dimisisset eum Isaac, profectus est in Paddanaram ad Laban filium Bathuel Aramaei fratrem Rebeccae matris Iacob et Esau.

6. Kad je Ezav vidio kako je Izak blagoslovio Jakova kad ga je otpremao u Padan Aram da odande sebi uzme ženu, nareðujuæi mu kad ga je blagoslivljao: "Ne smiješ uzeti ženu od kanaanskih djevojaka",

6. Videns autem Esau quod benedixisset pater suus Iacob et misisset eum in Paddanaram, ut inde uxorem duceret, et quod post benedictionem praecepisset ei dicens: “Non accipies uxorem de filiabus Chanaan”,

7. i da je Jakov poslušao svoga oca i svoju majku te otišao u Padan Aram,

7. quodque oboediens Iacob parentibus suis isset in Paddanaram;

8. Ezav shvati koliko su djevojke kanaanske mrske njegovu ocu Izaku.

8. probans quoque quod non libenter aspiceret filias Chanaan pater suus,

9. Stoga ode k Jišmaelu te se, uza žene koje veæ imaše, oženi Mahalatom, kæerju Jišmaela, sina Abrahamova, a sestrom Nebajotovom.

9. ivit ad Ismaelem et duxit uxorem, absque iis, quas habebat, Mahalath filiam Ismael filii Abraham sororem Nabaioth.

10. Jakov ostavi Beer Šebu i zaputi se u Haran.

10. Igitur egressus Iacob de Bersabee pergebat Charran.

11. Stigne u neko mjesto i tu prenoæi, jer sunce bijaše veæ zašlo. Uzme jedan kamen s onog mjesta, stavi ga pod glavu i na tom mjestu legne.

11. Cumque venisset ad quendam locum et vellet in eo requiescere post solis occubitum, tulit de lapidibus, qui iacebant, et supponens capiti suo dormivit in eodem loco.

12. I usne san: ljestve stoje na zemlji, a vrhom do neba dopiru, i anðeli Božji po njima se penju i silaze.

12. Viditque in somnio scalam stantem super terram et cacumen illius tangens caelum, angelos quoque Dei ascendentes et descendentes per eam

13. Uza nj je Jahve te mu govori: "Ja sam Jahve, Bog tvoga praoca Abrahama i Bog Izakov. Zemlju na kojoj ležiš dat æu tebi i tvome potomstvu.

13. et Dominum innixum scalae dicentem sibi: “Ego sum Dominus, Deus Abraham patris tui et Deus Isaac. Terram, in qua dormis, tibi dabo et semini tuo.

14. Tvojih æe potomaka biti kao i praha na zemlji; raširit æete se na zapad, istok, sjever i jug; tobom æe se i tvojim potomstvom blagoslivljati svi narodi zemlje.

14. Eritque semen tuum quasi pulvis terrae; dilataberis ad occidentem et orientem et septentrionem et meridiem; et benedicentur in te et in semine tuo cunctae tribus terrae.

15. Dobro znaj: ja sam s tobom; èuvat æu te kamo god poðeš te æu te dovesti natrag u ovu zemlju; i neæu te ostaviti dok ne izvršim što sam ti obeæao."

15. Et ecce, ego tecum sum et custodiam te, quocumque perrexeris, et reducam te in terram hanc; nec dimittam te, nisi complevero quae dixi tibi”.

16. Jakov se probudi od sna te reèe: "Zaista se Jahve nalazi na ovome mjestu, ali ja nisam znao!"

16. Cumque evigilasset Iacob de somno, ait: “Vere Dominus est in loco isto, et ego nesciebam”.

17. Potresen, uzviknu: "Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuæa Božja, ovo su vrata nebeska!"

17. Pavensque: “Quam terribilis est, inquit, locus iste! Non est hic aliud nisi domus Dei et porta caeli”.

18. Rano ujutro Jakov uzme onaj kamen što ga bijaše stavio pod glavu, uspravi ga kao stup i po vrhu mu izlije ulja.

18. Surgens ergo Iacob mane tulit lapidem, quem supposuerat capiti suo, et erexit in titulum fundens oleum desuper.

19. Ono mjesto on nazva Betel, dok je ime tome gradu prije bilo Luz.

19. Appellavitque nomen loci illius Bethel; prius autem urbs vocabatur Luza.

20. Tada uèini zavjet: "Ako Bog ostane sa mnom i ušèuva me na ovom putu kojim idem, dade mi kruha da jedem i odijela da se oblaèim,

20. Vovit Iacob etiam votum dicens: “Si fuerit Deus mecum et custodierit me in via hac, per quam ambulo, et dederit mihi panem ad vescendum et vestimentum ad induendum,

21. te se zdravo vratim kuæi svoga oca, Jahve æe biti moj Bog.

21. reversusque fuero prospere ad domum patris mei, erit mihi Dominus in Deum,

22. A ovaj kamen koji sam uspravio kao stup bit æe kuæa Božja. A od svega što mi budeš davao za te æu odlagati desetinu."

22. et lapis iste, quem erexi in titulum, erit domus Dei; cunctorumque, quae dederis mihi, decimas offeram tibi”.