Knjiga Postanka, 27

1. Ostarje Izak, vid mu se oèinji gasio. Zato zovne svoga starijeg sina Ezava i reèe mu: "Sine!" On mu odgovori: "Evo me!"

1. Senuit autem Isaac, et caligaverunt oculi eius, et videre non poterat. Vocavitque Esau filium suum maiorem et dixit ei: “Fili mi”. Qui respondit: “Adsum”.

2. A on nastavi: "Vidiš, ostario sam, a ne znam dana svoje smrti.

2. Cui pater: “Vides, inquit, quod senuerim et ignorem diem mortis meae;

3. Zato uzmi svoju opremu, svoj tobolac i luk, pa idi u pustaru i ulovi mi divljaèi.

3. sume arma tua, pharetram et arcum, et egredere in agrum. Cumque venatu aliquid apprehenderis,

4. Onda mi pripremi ukusan obrok, kako volim, te mi ga donesi da blagujem, pa da te mognem blagosloviti prije nego umrem."

4. fac mihi inde pulmentum, sicut velle me nosti, et affer, ut comedam; et benedicat tibi anima mea, antequam moriar”.

5. Rebeka je slušala dok je Izak govorio svome sinu Ezavu, i kad je Ezav otišao u pustaru da ulovi divljaèi svome ocu,

5. Rebecca autem audierat Isaac loquentem cum Esau filio suo. Esau ergo abiit in agrum, ut venationem caperet et offerret eam.

6. Rebeka reèe svome sinu Jakovu: "Upravo sam èula kako tvoj otac govori tvome bratu Ezavu:

6. Rebecca autem dixit filio suo Iacob: “Ecce, audivi patrem tuum loquentem cum Esau fratre tuo et dicentem ei:

7. 'Donesi mi divljaèi te mi priredi ukusan obrok da blagujem pa da te pred licem Jahvinim blagoslovim prije nego umrem.'

7. "Affer mihi venationem tuam et fac cibos, ut comedam et benedicam tibi coram Domino, antequam moriar".

8. A sad, sine moj, poslušaj me i uèini kako ti naredim.

8. Nunc ergo, fili mi, audi vocem meam in eo, quod praecipio tibi.

9. Otiði k stadu i odande mi donesi dva lijepa kozleta, a ja æu od njih prirediti ukusan obrok tvome ocu, kako on voli.

9. Pergens ad gregem affer mihi duos haedos optimos, ut faciam ex eis escas patri tuo, quibus libenter vescitur.

10. Onda ti donesi svome ocu da jede te tebe mogne blagosloviti prije nego umre."

10. Quas cum intuleris patri tuo, et comederit, benedicat tibi, priusquam moriatur”.

11. Ali Jakov odgovori svojoj majci Rebeki: "E, ali moj je brat Ezav runjav, a ja sam bez dlaka!

11. Cui ille respondit: “Nosti quod Esau frater meus homo pilosus sit, et ego lenis.

12. Možda me se moj otac dotakne te æu u njegovim oèima ispasti varalicom i na se svaliti prokletstvo, a ne blagoslov."

12. Si attrectaverit me pater meus et senserit, timeo, ne putet me sibi voluisse illudere; et inducam super me maledictionem pro benedictione”.

13. Ali njegova mu majka odgovori: "Sine moj, tvoje prokletstvo neka padne na mene! Samo ti mene poslušaj, otiði i donesi!"

13. Ad quem mater: “In me sit, ait, ista maledictio, fili mi; tantum audi vocem meam et perge afferque, quae dixi”.

14. Ode on, naðe i donese svojoj majci, a njegova majka priredi ukusan obrok, kako je njegov otac volio.

14. Abiit et attulit deditque matri. Paravit illa cibos, sicut noverat velle patrem illius.

15. Potom Rebeka uzme najljepše odijelo svoga starijeg sina Ezava što je u kuæi imala, pa u nj odjene svoga mlaðeg sina Jakova.

15. Et vestibus Esau valde bonis, quas apud se habebat domi, induit eum

16. U kožu kozleta zamota mu ruke i goli dio vrata.

16. pelliculasque haedorum circumdedit manibus et colli nuda protexit;

17. Stavi zatim ukusan obrok i kruh što ga je pripravila na ruke svoga sina Jakova.

17. dedit pulmentum optimum et panes, quos coxerat, in manus filii sui Iacob.

18. Ode on k ocu i reèe: "Oèe!" On odgovori: "Evo me. Koji si ti moj sin?"

18. Qui ingressus ad patrem suum dixit: “Pater mi”. At ille respondit: “Audio. Quis es tu, fili mi?”.

19. A Jakov odgovori svome ocu: "Ja sam Ezav, tvoj prvoroðenac; uèinio sam kako si mi rekao. Sad ustaj, sjedi pa jedi moje lovine, da me onda mogneš blagosloviti."

19. Dixitque Iacob ad patrem suum: “Ego sum Esau primogenitus tuus. Feci sicut praecepisti mihi; surge, sede et comede de venatione mea, ut benedicat mihi anima tua”.

20. Izak upita svoga sina: "Kako si tako brzo uspio, sine moj?" On odgovori: "Jer mi je Jahve, Bog tvoj, bio milostiv."

20. Rursum Isaac ad filium suum: “Quomodo, inquit, tam cito invenire potuisti, fili mi?”. Qui respondit: “Voluntas Domini Dei tui fuit, ut occurreret mihi”.

21. Potom Izak reèe Jakovu: "Primakni se, sine moj, da opipam jesi li ti zbilja moj sin Ezav ili nisi."

21. Dixitque Isaac ad Iacob: “Accede huc, ut tangam te, fili mi, et probem, utrum tu sis filius meus Esau an non”.

22. Jakov se primakne k svome ocu Izaku, koji ga opipa i reèe: "Glas je Jakovljev, ali su ruke Ezavove."

22. Accessit ille ad patrem, et, palpato eo, dixit Isaac: “Vox quidem, vox Iacob est, sed manus, manus sunt Esau”.

23. Nije ga prepoznao jer su mu ruke bile runjave kao i ruke njegova brata Ezava. Kad ga je htio blagosloviti,

23. Et non cognovit eum, quia pilosae manus similitudinem maioris expresserant. Benedixit ergo illi.

24. upita još jednom: "Jesi li ti zaista moj sin Ezav?" Odgovori on: "Jesam."

24. Ait: “Tu es filius meus Esau?”. Respondit: “Ego sum”.

25. Potom reèe Izak: "Stavi preda me da blagujem lovine svoga sina pa da te blagoslovi duša moja." Jakov ga posluži pa je jeo. Zatim mu donese i vina, pa je pio.

25. At ille: “Affer, inquit, mihi, et comedam de venatione tua, fili mi, ut benedicat tibi anima mea”. Quos cum oblatos comedisset, obtulit ei etiam vinum. Quo hausto,

26. Poslije toga reèe mu njegov otac Izak: "Primakni se, sine moj, i poljubi me!"

26. dixit ad eum Isaac pater eius: “Accede ad me et da mihi osculum, fili mi”.

27. Kad se primaèe i poljubi ga, Izak osjeti miris njegove odjeæe pa ga blagoslovi: "Gle, miris sina mog nalik je mirisu polja koje Jahve blagoslovi.

27. Accessit et osculatus est eum. Statimque, ut sensit vestimentorum illius fragrantiam, benedicens illi ait: “Ecce odor filii mei sicut odor agri pleni, cui benedixit Dominus.

28. Neka ti Bog daje rosu s neba i rodnost zemlje: izobilje žita i mladoga vina.

28. Det tibi Deus de rore caeli et de pinguedine terrae et abundantiam frumenti et vini.

29. Narodi ti služili, plemena ti se klanjala! Braæom svojom gospodari, nek sinci majke tvoje pred tobom padaju! Proklet bio tko tebe proklinje; blagoslovljen tko te blagoslivlje!"

29. Et serviant tibi populi, et adorent te nationes; esto dominus fratrum tuorum, et incurventur ante te filii matris tuae. Qui maledixerit tibi, sit maledictus; et, qui benedixerit tibi, sit benedictus!”.

30. Tek što se Jakov udaljio od svoga oca Izaka - pošto je Izak podijelio blagoslov Jakovu - njegov brat Ezav doðe iz lova.

30. Vix Isaac benedictionem Iacob finierat, et Iacob egressus erat a patre suo Isaac, venit Esau frater eius

31. I on priredi ukusan obrok i donese ga svome ocu. I reèe svome ocu: "Ustani, oèe moj, i blaguj od lovine svoga sina da me onda mogneš blagosloviti!"

31. coctosque de venatione cibos intulit patri dicens: “Surge, pater mi, et comede de venatione filii tui, ut benedicat mihi anima tua”.

32. A njegov ga otac Izak zapita: "Tko si ti?" On odgovori: "Ja sam tvoj prvoroðenac Ezav!"

32. Dixitque illi Isaac pater eius: “Quis enim es tu?”. Qui respondit: “Ego sum filius tuus primogenitus Esau”.

33. Izak se silno prepadne: "Pa tko je onda bio onaj što je divljaèi ulovio i meni veæ donio? Blagovao sam je prije nego si ti došao; onoga sam blagoslovio i blagoslovljen æe ostati."

33. Expavit Isaac stupore vehementi ultra modum et ait: “Quis igitur ille est, qui dudum captam venationem attulit mihi, et comedi ex omnibus, priusquam tu venires? Benedixique ei, et erit benedictus!”.

34. Kad je Ezav èuo rijeèi svoga oca, kriknu glasno i gorko zaplaka pa reèe svome ocu: "I mene blagoslovi, oèe!"

34. Auditis Esau sermonibus patris, irrugiit clamore magno et amaro ultra modum et ait patri suo: “Benedic etiam mihi, pater mi!”.

35. A on odvrati: "Brat tvoj doðe na prijevaru i odnese tvoj blagoslov."

35. Qui ait: “Venit germanus tuus fraudulenter et accepit benedictionem tuam”.

36. "Zato valjda što mu je ime Jakov, dvaput me veæ prevario", reèe Ezav. "Oduzeo mi prvorodstvo, a sad mi evo oduze i blagoslov." Onda doda: "Zar za me nisi saèuvao nikakva blagoslova?"

36. At ille subiunxit: “Iuste vocatum est nomen eius Iacob; supplantavit enim me en altera vice: primogenita mea ante tulit et nunc secundo surripuit benedictionem meam”. Rursumque ait: “Numquid non reservasti mihi benedictionem?”.

37. Izak odgovori Ezavu: "Njega sam veæ postavio za tvoga gospodara; njemu sam svu njegovu braæu predao za sluge; žitom sam ga i vinom opskrbio. A što sad za te mogu uèiniti, sine moj?"

37. Respondit Isaac: “Ecce, dominum tuum illum constitui et omnes fratres eius servituti illius subiugavi; frumento et vino stabilivi eum. Et tibi post haec, fili mi, ultra quid faciam?”.

38. Ezav odgovori svome ocu: "Zar ti, oèe, raspolažeš samo jednim blagoslovom? Blagoslovi i mene, oèe moj!" Ezav jecaše na sav glas.

38. Dixitque Esau ad patrem suum: “Num unam tantum benedictionem habes, pater mi? Mihi quoque obsecro, ut benedicas!”. Cumque eiulatu magno fleret,

39. Tada otac njegov Izak progovori i reèe: "Daleko od plodna tla dom tvoj æe biti, daleko od rose s neba.

39. motus Isaac dixit ad eum: “Ecce, procul a pinguedine terrae erit habitatio tua et procul a rore caeli desuper.

40. Od maèa svoga æeš živjeti, brata svoga æeš služiti. Ali jednom, kada se pobuniš, jaram æeš njegov stresti sa svog vrata."

40. De gladio tuo vives et fratri tuo servies. Tempusque veniet, cum excutias et solvas iugum eius de cervicibus tuis”.

41. Ezav zamrzi Jakova zbog blagoslova kojim ga je otac njegov blagoslovio pa reèe u sebi: "Èim doðu dani žalosti za mojim ocem, ubit æu ja svoga brata Jakova."

41. Oderat ergo Esau Iacob pro benedictione, qua benedixerat ei pater, dixitque in corde suo: “Appropinquabunt dies luctus patris mei, et occidam Iacob fratrem meum”.

42. Kada su Rebeki javili te rijeèi što ih je izrekao njezin stariji sin Ezav, zovne ona svoga mlaðeg sina Jakova te mu reèe: "Pazi! Brat ti se Ezav nosi mišlju kako æe te ubiti.

42. Nuntiata sunt Rebeccae verba Esau filii eius maioris, quae mittens et vocans Iacob filium suum minorem dixit ad eum: “Ecce, Esau frater tuus minatur, ut occidat te.

43. Ali ti, sine moj, poslušaj mene: odmah bježi mome bratu Labanu u Haran.

43. Nunc ergo, fili mi, audi vocem meam et consurgens fuge ad Laban fratrem meum in Charran;

44. Ostani kod njega neko vrijeme, dok bijes brata tvoga na te jenja,

44. habitabisque cum eo dies paucos, donec requiescat furor fratris tui,

45. dok se srdžba brata tvoga odvrati od tebe te on zaboravi što si mu uèinio. Ja æu onda po te poslati i odande te dovesti. Zašto da vas obojicu izgubim u jedan dan!"

45. et cesset indignatio eius, obliviscaturque eorum, quae fecisti in eum. Postea mittam et adducam te inde huc. Cur utroque orbabor filio in uno die?”.

46. Potom Rebeka reèe Izaku: "Moj mi je život dosadio zbog ovih žena Hetitkinja. Ako se i Jakov oženi kojom kao što su ove uroðenice, Hetitkinjom, što æe mi onda život!"

46. Dixit quoque Rebecca ad Isaac: “Taedet me vitae meae propter filias Heth; si acceperit Iacob uxorem de filiabus Heth sicut istis de filiabus terrae, nolo vivere”.