Knjiga o Jobu, 15

1. Elifaz Temanac progovori tad i reèe:

1. Respondens autem Eliphaz Themanites dixit:

2. "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istoènim trbuh napuhuje?

2. “Numquid sapiens respondebit sapientia ventosa et implebit vento urente stomachum suum?

3. Zar on sebe brani rijeèima ispraznim, besjedama koje nièem ne koriste?

3. Arguens verbis, quae nihil prosunt, et sententiis, quae nihil iuvant?

4. Još više ti èiniš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš.

4. Tu autem pietatem dissolvis et detrahis meditationi coram Deo.

5. Tvoje rijeèi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih,

5. Docet enim iniquitas tua os tuum, et assumis linguam callidorum.

6. vlastita te usta osuðuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoèe.

6. Condemnabit te os tuum et non ego, et labia tua respondebunt tibi.

7. Zar si prvi èovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao?

7. Numquid primus homo tu natus es et ante colles formatus?

8. Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost èitavu za se prisvojio?

8. Numquid consilium Dei audisti et tibi attrahis sapientiam?

9. Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaæamo?

9. Quid nosti, quod nos ignoremus? Quid intellegis, quod nos nesciamus?

10. Ima meðu nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu.

10. Et senes et antiqui sunt inter nos, multo vetustiores quam pater tuus.

11. Zar su ti utjehe Božje premalene i blage rijeèi upuæene tebi?

11. Numquid parum tibi sunt consolationes Dei? Et verbum lene tecum factum?

12. Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevræeš oèima

12. Quid te elevat cor tuum, et cur attonitos habes oculos?

13. kad proti Bogu jarost svoju okreæeš, a iz usta takve rijeèi ti izlaze!

13. Quid vertis contra Deum spiritum tuum et profers de ore tuo huiuscemodi sermones?

14. Što je èovjek da bi èist mogao biti? Zar je itko roðen od žene pravedan?

14. Quid est homo, ut immaculatus sit, et ut iustus appareat natus de muliere?

15. Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa èista nisu,

15. Ecce, sanctis suis non fidit, et caeli non sunt mundi in conspectu eius;

16. a kamoli to biæe gadno i buntovno, èovjek što k'o vodu pije opaèinu!

16. quanto magis abominabilis et corruptus homo, qui bibit quasi aquam iniquitatem.

17. Mene sad poslušaj, pouèit' te hoæu, što god sam vidjeh, isprièat' ti želim,

17. Ostendam tibi, audi me; quod vidi, narrabo tibi,

18. i ono što nauèavahu mudraci ne tajeæ' što su primili od preða

18. quod sapientes confitentur, et non celaverunt eos patres eorum:

19. kojima je zemlja ova bila dana kamo tuðin nije nikada stupio.

19. quibus solis data est terra, et non transivit alienus per eos.

20. Zlikovac se muèi cijelog svoga vijeka, nasilniku veæ su ljeta odbrojena.

20. Cunctis diebus suis impius cruciatur, et numerus annorum incertus est tyranno.

21. Krik strave svagda mu u ušima jeèi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik.

21. Sonitus terroris semper in auribus illius, quasi, cum pax sit, vastator irruat in eum.

22. Ne nada se da æe izbjeæi tminama i znade dobro da je maèu namijenjen,

22. Non credit quod reverti possit de tenebris, cum sit destinatus gladio.

23. strvinaru da je kao plijen obeæan. On znade da mu se dan propasti bliži.

23. Cum se moverit ad quaerendum panem: “Ubinam?”, novit quod paratus sit in manu eius tenebrarum dies.

24. Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju.

24. Terrebit eum tribulatio et angustia, vallabit eum sicut regem, qui praeparatur ad proelium.

25. On je protiv Boga podizao ruku, usuðivao se prkosit' Svesilnom

25. Tetendit enim adversus Deum manum suam, et contra Omnipotentem roboratus est.

26. Ohola je èela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen.

26. Cucurrit adversus eum erecto collo, spisso scuto armatus.

27. Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali.

27. Operuit faciem eius crassitudo, et de lateribus eius arvina dependet.

28. Razrušene je zaposjeo gradove i kuæišta nastanio napuštena. Srušit æe se ono što za sebe sazda;

28. Habitavit in civitatibus desolatis et in domibus desertis, quae in tumulos sunt redactae.

29. cvasti mu neæe, veæ rasuti se blago, sjena mu se neæe po zemlji širiti.

29. Non ditabitur, nec perseverabit substantia eius; nec mittet in terra radicem suam.

30. On se tami više izmaknuti neæe, opržit æe oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat æe ga.

30. Non recedet de tenebris; ramos eius arefaciet flamma, et auferet ventus florem eius.

31. U taštinu svoju neka se ne uzda, jer æe mu ispraznost biti svom nagradom.

31. Ne credat vanitati errore deceptus, quia vanitas erit remuneratio eius.

32. Prije vremena æe svenut' mu mladice, grane mu se nikad neæe zazelenjet'.

32. Antequam dies eius impleantur, abscindentur, et ramus eius non virescet.

33. Kao loza, grozd æe stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit æe cvatove.

33. Laedetur quasi vinea in primo flore botrus eius, et quasi oliva proiciens florem suum.

34. Da, bezbožnièko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca.

34. Cangregatio enim impii sterilis, et ignis devorabit tabernacula eorum, qui munera libenter accipiunt.

35. Koji zlom zanesu, raðaju nesreæu i prijevaru nose u utrobi svojoj."

35. Concepit dolorem et peperit iniquitatem, et venter eius praeparat dolos.