Knjiga o Jobu, 37

1. Da, od toga i moje srce drhti i s mjesta svoga iskoèiti hoæe.

1. Super hoc expavit cor meum et emotum est de loco suo.

2. Èujte, èujte gromor glasa njegova, tutnjavu što mu iz usta izlazi.

2. Audite fremitum vocis eius et murmur de ore illius procedens.

3. Gle, munja lijeæe preko cijelog neba - i sijevne blijesak s kraja na kraj zemlje -

3. Subter omnes caelos ipsum revolvit, et lumen illius super terminos terrae.

4. iza nje silan jedan glas se ori: to On gromori glasom velièajnim. Munje mu lete, nitko ih ne prijeèi, tek što mu je glas jednom odjeknuo.

4. Post eum rugiet sonitus, tonabit voce magnitudinis suae; et non retardabit, cum audita fuerit vox eius.

5. Da, Bog gromori glasom velièajnim, djela velebna, neshvatljiva stvara.

5. Tonabit Deus in voce sua mirabiliter, qui facit magna et inscrutabilia.

6. Kad snijegu kaže: 'Zasniježi po zemlji!' i pljuskovima: 'Zapljuštite silno!'

6. Qui praecipit nivi, ut descendat in terram, et hiemis pluviis et imbri, ut roborentur.

7. svakom èovjeku zapeèati ruke da svi njegovo upoznaju djelo.

7. Qui in manu omnium hominum signat, ut noverint singuli opera sua.

8. U brlog se tad zvijeri sve uvuku i na svojem se šæuæure ležaju.

8. Ingredietur bestia latibulum et in antro suo morabitur.

9. S južne se strane podiže oluja, a studen vjetri sjeverni donose.

9. Ab interioribus egredietur tempestas, et ab Arcturo frigus.

10. Veæ led od daha Božjega nastaje i vodena se kruti površina.

10. Flante Deo, datur gelu, et expansio aquarum solidatur.

11. I opet vodom puni on oblake, i sijevat' stanu oblaci munjama;

11. Fulgur proicitur a nube, et nubes spargunt lumen suum;

12. kruže posvuda po volji njegovoj, što im naloži, to æe izvršiti na licu cijelog kruga zemaljskoga.

12. quae lustrant per circuitum, quocumque eas voluntas gubernantis duxerit, ad omne, quod praeceperit illis super faciem orbis terrarum,

13. Šalje ih - ili da kazni narode, ili da ih milosrðem obdari.

13. sive in castigatione terrae suae, sive in misericordia eas iusserit inveniri.

14. Poslušaj ovo, Jobe, umiri se i promotri djela Božja èudesna.

14. Ausculta haec, Iob; sta et considera mirabilia Dei.

15. Znaš li kako Bog njima zapovijeda, kako munju iz oblaka svog pušta?

15. Numquid scis quando praeceperit Deus, ut ostenderent lucem nubes eius?

16. Znaš li o èem vise gore oblaci? Èudesna to su znanja savršenog.

16. Numquid nosti semitas nubium magnas et mirabilia perfecti scientia?

17. Kako ti gore od žege haljine u južnom vjetru kad zemlja obamre?

17. Nonne vestimenta tua calida sunt, cum quieverit terra austro?

18. Zar si nebesa s njim ti razapeo, èvrsta poput ogledala livenog?

18. Tu forsitan cum eo expandisti caelos, qui solidissimi, quasi aere, fusi sunt?

19. DÓe naputi me što da mu kažemo: zbog tmine se ne snalazimo više.

19. Ostende nobis quid dicamus illi; nos disponere verba nescimus propter tenebras.

20. Zar æeš mu reæi: 'Hoæu govoriti'? Ili na propast vlastitu pristati?

20. Quis narrabit ei, quae loquor? Et, si locutus fuerit, homo deglutietur.

21. Tko, dakle, može u svjetlost gledati na nebesima što se sja blistavo kada oblake rastjeraju vjetri?

21. At nunc non vident lucem: aer offuscatus est nubibus, sed ventus transiens fugabit eas.

22. Sa sjevera k'o zlato je bljesnulo: velièanstvom strašnim Bog se odjenu!

22. Ab aquilone splendor auri venit; et circa Deum terribilis maiestas.

23. Da, Svesilnog doseæi ne možemo, neizmjeran je u moæi i sudu, velik u pravdi, nikog on ne tlaèi.

23. Omnipotentem attingere non possumus: magnus fortitudine; et iudicium et multam iustitiam deprimere non potest.

24. Zato ljudi svi neka ga se boje! Na mudrost oholu on i ne gleda!"

24. Ideo timebunt eum homines, non contemplabitur omnes, qui sibi videntur corde sapientes”.