Ezekiel, 38
1. I doðe mi rijeè Jahvina:
1. Et factus est sermo Domini ad me dicens:
2. "Sine èovjeèji, okreni lice ka Gogu, u zemlji Magogu, velikom knezu Mešeka i Tubala, prorokuj protiv njega.
2. “Fili hominis, pone faciem tuam contra Gog, in terra Magog, principem summum Mosoch et Thubal, et vaticinare de eo
3. Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Gože, veliki kneže Mešeka i Tubala!
3. et dices: Haec dicit Dominus Deus: Ecce ego ad te, Gog, principem summum Mosoch et Thubal,
4. Namamit æu te i metnut æu ti žvale u èeljusti, izvest æu tebe i svu tvoju vojsku - konje i konjanike, silno mnoštvo u potpunoj opremi - sve u oklopima i sa štitovima, sve viène maèu.
4. et circumagam te et ponam uncos in maxillis tuis et educam te et omnem exercitum tuum, equos et equites vestitos perfecte universos, multitudinem magnam cum scuto et clipeo arripientes gladium.
5. S njima je i Perzija, Etiopija i Put - svi sa štitovima i pod kacigama;
5. Persae, Chus et Phut cum eis, omnes scutati et galeati;
6. zatim Gomer i sve èete njegove, Bet Togarma s krajnjega sjevera i sve èete njezine - silan narod s tobom!
6. Gomer et universa agmina eius, domus Thogorma de extremo aquilone et totum robur eius, populi multi tecum.
7. Dobro se spremi ti i sve mnoštvo što se oko tebe skupilo i stani mu na èelo!
7. Praepara et instrue te et omnem multitudinem tuam, quae coacervata est ad te, et esto mihi in custodiam.
8. Poslije mnogo dana dobit æeš zapovijed; poslije mnogo godina navalit æeš na zemlju, izbavljenu od maèa i skupljenu iz mojih naroda, na gore Izraelove, nekoæ zadugo puste: otkako ih izvedoh iz naroda, svi spokojno žive.
8. Post dies multos evocaberis; in novissimo annorum venies ad terram, quae reversa est a gladio, congregata est de populis multis ad montes Israel, qui fuerunt deserti iugiter: haec de populis educta est, et habitant in ea confidenter universi.
9. Diæi æeš se, doæi kao nevrijeme, kao oblak što prekrije zemlju, ti i tvoje èete, a s vama sila naroda!'
9. Ascendens autem quasi tempestas venies, quasi nubes, ut operias terram, tu et omnia agmina tua et populi multi tecum.
10. Ovako govori Jahve Gospod: 'U onaj æe ti se dan misli rojiti u srcu i skovat æeš zao naum.
10. Haec dicit Dominus Deus: In die illa ascendent sermones super cor tuum, et cogitabis cogitationem pessimam
11. Reæi æeš: 'Hajde da se dignem na zemlju nebranjenu, da navalim na miran narod koji spokojno živi bez zidina i bez prijevornica i bez vrata:
11. et dices: “Ascendam ad terram absque muro, veniam ad quiescentes habitantesque secure; hi omnes habitant sine muro, vectes et portae non sunt eis”;
12. pa da se plijena naplijenim i pljaèke napljaèkam - da ruku stavim na razvaline opet napuèene i na narod iz narÄodÄa sakupljen, koji se bavi stadima i imanjem i živi u središtu zemlje.'
12. ut diripias spolia et capias praedam, ut inferas manum tuam super deserta iterum inhabitata et super populum, qui est congregatus ex gentibus, qui acquisivit pecora et substantiam et habitat in umbilico terrae.
13. Šeba, Dedan i trgovci taršiški i svi njihovi laviæi pitat æe te: 'Zar zato dolaziš plijeniti? I zar si radi pljaèke toliku gomilu skupio da odneseš srebro i zlato, da otmeš stoku i imanje i da se plijena velikoga naplijeniš?'
13. Saba et Dedan et negotiatores Tharsis et omnes principes eius dicent tibi: “Numquid ad sumenda spolia tu venis? Numquid ad diripiendam praedam congregasti multitudinem tuam, ut tollas argentum et aurum, auferas pecora atque substantiam et diripias manubias infinitas?”.
14. Zato prorokuj, sine èovjeèji, i reci Gogu: 'Ovako govori Jahve Gospod: U onaj dan kad narod moj izraelski bude spokojno živio, ti æeš se podiæi!
14. Propterea vaticinare, fili hominis, et dices ad Gog: Haec dicit Dominus Deus: Numquid non in die illo, cum habitaverit populus meus Israel confidenter, consurges?
15. Doæi æeš iz svoga sjedišta, s krajnjega sjevera, ti i s tobom mnogo naroda, sve samih konjanika, silno mnoštvo, golema vojska.
15. Et venies de loco tuo ab extremo aquilone, tu et populi multi tecum, ascensores equorum universi, coetus magnus et exercitus vehemens.
16. Navalit æeš na Izraela, narod moj, kao oblak kad pokrije zemlju. U posljednje dane dovest æu te na svoju zemlju da me narodi upoznaju, kad na tebi, Gože, njima naoèigled, pokažem svetost svoju.'
16. Et ascendes super populum meum Israel quasi nubes, ut operias terram. In novissimis diebus erit, et adducam te super terram meam, ut sciant gentes me, cum sanctificatus fuero in te in oculis eorum, o Gog.
17. Ovako govori Jahve Gospod: 'Nisi li ti onaj o kome sam govorio, u davne dane, preko slugu svojih, proroka Izraelovih, koji u ono vrijeme prorokovaše da æu te na njih dovesti?
17. Haec dicit Dominus Deus: Tu ergo ille es, de quo locutus sum in diebus antiquis in manu servorum meorum prophetarum Israel, qui prophetaverunt in diebus illis per annos, ut adducerem te super eos.
18. U onaj dan kad Gog navali na zemlju Izraelovu - rijeè je Jahve Gospoda - gnjev æe mi iz nosa planuti.
18. Et erit in die illa, in die adventus Gog super terram Israel, ait Dominus Deus, ascendet indignatio mea in furore meo.
19. U ljubomori svojoj i u ognju jarosti svoje odluèih: U onaj dan bit æe silan potres u zemlji Izraelovoj.
19. Et in zelo meo, in igne irae meae locutus sum: In die illa erit commotio magna super terram Israel,
20. I trest æe se poda mnom ribe morske i ptice nebeske, poljske zvijeri i gmazovi što gmižu po zemlji i svi ljudi što žive na njoj. Planine æe se razvaliti, vrleti popadati i sve se zidine porušiti!
20. et commovebuntur a facie mea pisces maris et volucres caeli et bestiae agri et omne reptile, quod movetur super humum, cunctique homines, qui sunt super faciem terrae; et subvertentur montes, et cadent rupes, et omnis murus in terram corruet.
21. I po svim svojim gorama pozvat æu na njega maè - rijeè je Jahve Gospoda - s maèem æe se brat na brata diæi!
21. Et convocabo adversus eum in cunctis montibus meis gladium, ait Dominus Deus; gladius uniuscuiusque in fratrem suum dirigetur.
22. Sudit æu mu kugom i krvlju. I spustit æu silan pljusak, i kamenje tÓuèe, oganj i sumpor na nj, na njegove èete i na mnogi narod koji bude s njime.
22. Et iudicabo eum peste et sanguine et imbre vehementi et lapidibus grandinis; ignem et sulphur pluam super eum et super exercitum eius et super populos multos, qui sunt cum eo,
23. I uzvelièat æu se, posvetiti i objaviti pred svim narodima, i znat æe da sam ja Jahve.'
23. et magnificabor et sanctificabor et notus ero in oculis multarum gentium, et scient quia ego Dominus.
