Ezekiel, 11

1. Tada se duh podiže i ponese me do istoènih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, meðu kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne.

1. Et elevavit me spiritus et duxit me ad portam domus Domini orientalem, quae respicit solis ortum; et ecce in introitu portae viginti quinque viri, et vidi in medio eorum Iezoniam filium Azur et Pheltiam filium Banaiae, principes populi.

2. I reèe mi: "Sine èovjeèji, evo ljudi koji smišljaju opaèine i koji u ovom gradu daju zle savjete:

2. Dixitque ad me: “Fili hominis, hi sunt viri, qui cogitant iniquitatem et tractant consilium pessimum in urbe ista

3. 'Nije li èas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.'

3. dicentes: “Nonne dudum aedificatae sunt domus? Haec est lebes, nos autem carnes”.

4. Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji!"

4. Idcirco vaticinare de eis; vaticinare, fili hominis”.

5. I duh Jahvin siðe nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca!

5. Et irruit in me spiritus Domini et dixit ad me: “Loquere. Haec dicit Dominus: Sic locuti estis, domus Israel, et cogitationes cordis vestri ego novi.

6. Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.'

6. Plurimos occidistis in urbe hac et implestis vias eius interfectis.

7. Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato æu vas ja izvesti sada iz njega.

7. Propterea haec dicit Dominus Deus: Interfecti vestri, quos posuistis in medio eius, hi sunt carnes, et haec est lebes, et educam vos de medio eius.

8. Od maèa strahujete, i maè æu na vas dovesti - rijeè je Jahve Gospoda!

8. Gladium metuitis, et gladium inducam super vos, ait Dominus Deus.

9. Izvest æu vas iz grada i predati vas u ruke tuðincima, i sud æu svoj izvršiti nad vama:

9. Et eiciam vos de medio eius daboque vos in manu hostium et faciam in vobis iudicia.

10. od maèa æete pasti! Na meði Izraelovoj sudit æu vam, i tada æete znati da sam ja Jahve!

10. Gladio cadetis, in finibus Israel iudicabo vos, et scietis quia ego Dominus.

11. A ovaj grad više vam neæe biti kotao i vi neæete biti meso njegovo. Na meði Izraelovoj sudit æu vam,

11. Haec non erit vobis in lebetem, et vos non eritis in medio eius in carnes: in finibus Israel iudicabo vos;

12. i tada æete znati da sam ja Jahve po èijim uredbama ne živjeste i èijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'"

12. et scietis quia ego Dominus, qui in praeceptis meis non ambulastis et iudicia mea non fecistis, sed iuxta iudicia gentium, quae in circuitu vestro sunt, estis operati”.

13. Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh nièice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar æeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?"

13. Et factum est cum prophetarem, Pheltias filius Banaiae mortuus est; et cecidi in faciem meam, clamans voce magna, et dixi: “Heu, Domine Deus, consummationem tu facis reliquiarum Israel!”.

14. I doðe mi rijeè Jahvina:

14. Et factum est verbum Domini ad me dicens:

15. "Sine èovjeèji, tvojoj braæi, i tvojim roðacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!'

15. “Fili hominis, fratres tui, fratres tui, viri propinqui tui et omnis domus Israel, universi, quibus dixerunt habitatores Ierusalem: “Longe sunt a Domino; nobis data est terra in possessionem”.

16. Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah meðu daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja æu im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.'

16. Propterea haec dicit Dominus Deus: Quia longe feci eos in gentibus et quia dispersi eos in terris, ero eis in sanctificationem modicam in terris, ad quas venerunt.

17. Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat æu vas iz narodÄa, vratit æu vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat æu vam opet zemlju Izraelovu!

17. Propterea loquere: Haec dicit Dominus Deus: Congregabo vos de populis et adunabo de terris, in quibus dispersi estis, daboque vobis humum Israel.

18. I kad se u nju vrate, istrijebit æe iz nje sve grozote i gadosti.

18. Et ingredientur illuc et auferent omnes offensiones cunctasque abominationes eius de illa.

19. I ja æu im dati novo srce i nov æu duh udahnuti u njih: išèupat æu iz njih njihovo kameno srce i stavit æu u njih srce od mesa,

19. Et dabo eis cor aliud et spiritum novum tribuam in visceribus eorum; et auferam cor lapideum de carne eorum et dabo eis cor carneum,

20. da hode po mojim naredbama i da èuvaju i vrše sve moje zakone. I bit æe oni moj narod, a ja Bog njihov!

20. ut in praeceptis meis ambulent et iudicia mea custodiant faciantque ea et sint mihi in populum, et ego sim eis in Deum.

21. A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit æu na glavu njihov put' - rijeè je Jahve Gospoda."

21. Quorum cor post offendicula et abominationes suas ambulat, horum viam in capite suo ponam”, dicit Dominus Deus.

22. Kerubini podigoše krila i toèkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima.

22. Et elevaverunt cherubim alas suas, et rotae cum eis, et gloria Dei Israel erat super eos;

23. Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoèno od grada.

23. et ascendit gloria Domini de medio civitatis stetitque super montem, qui est ad orientem urbis.

24. A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I išèeznu viðenje koje gledah.

24. Et spiritus levavit me adduxitque in Chaldaeam ad transmigrationem in visione in spiritu Dei; et sublata est a me visio, quam videram.

25. I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio.

25. Et locutus sum ad transmigrationem omnia verba Domini, quae ostenderat mihi.