Evanðelje po Marku, 8

1. Onih se dana opet skupio silan svijet. Buduæi da nisu imali što jesti, dozva Isus uèenike pa im reèe:

1. In illis diebus iterum cum turba multa esset nec haberent, quod manducarent, convocatis discipulis, ait illis:

2. "Žao mi je naroda jer su veæ tri dana uza me i nemaju što jesti.

2. “Misereor super turbam, quia iam triduo sustinent me nec habent, quod manducent;

3. Ako ih otpravim gladne njihovim kuæama, klonut æe putom. A neki su od njih došli iz daleka."

3. et si dimisero eos ieiunos in domum suam, deficient in via; et quidam ex eis de longe venerunt”.

4. Uèenici mu odgovore: "Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?"

4. Et responderunt ei discipuli sui: “Unde istos poterit quis hic saturare panibus in solitudine?”.

5. On ih zapita: "Koliko kruhova imate?" Oni odgovore: "Sedam."

5. Et interrogabat eos: “Quot panes habetis?”. Qui dixerunt: “Septem”.

6. Nato zapovjedi mnoštvu da posjeda po zemlji. I uze sedam kruhova, zahvali, razlomi i davaše svojim uèenicima da posluže. I poslužiše mnoštvu.

6. Et praecipit turbae discumbere supra terram; et accipiens septem panes, gratias agens fregit et dabat discipulis suis, ut apponerent; et apposuerunt turbae.

7. A imali su i malo ribica. Blagoslovi i njih te reèe da i to posluže.

7. Et habebant pisciculos paucos; et benedicens eos, iussit hos quoque apponi.

8. I jeli su i nasitili se. A od preteklih ulomaka odniješe sedam košara.

8. Et manducaverunt et saturati sunt; et sustulerunt, quod superaverat de fragmentis, septem sportas.

9. Bilo ih je oko èetiri tisuæe. Tada ih otpusti,

9. Erant autem quasi quattuor milia. Et dimisit eos.

10. a sam sa svojim uèenicima odmah uðe u laðu i ode u kraj dalmanutski.

10. Et statim ascendens navem cum discipulis suis venit in partes Dalmanutha.

11. Tada istupiše farizeji i poèeše raspravljati s njime. Iskušavajuæi ga, zatraže od njega znak s neba.

11. Et exierunt pharisaei et coeperunt conquirere cum eo quaerentes ab illo signum de caelo, tentantes eum.

12. On uzdahnu iz sve duše i reèe: "Zašto ovaj naraštaj traži znak? Zaista, kažem vam, ovome se naraštaju neæe dati znak."

12. Et ingemiscens spiritu suo ait: “Quid generatio ista quaerit signum? Amen dico vobis: Non dabitur generationi isti signum”.

13. Tada ih ostavi, ponovno uðe u laðu pa otiðe prijeko.

13. Et dimittens eos, iterum ascendens abiit trans fretum.

14. A zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na laði.

14. Et obliti sunt sumere panes et nisi unum panem non habebant secum in navi.

15. Nato ih Isus opomenu: "Pazite, èuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!"

15. Et praecipiebat eis dicens: “Videte, cavete a fermento pharisaeorum et fermento Herodis!”.

16. Oni, zamišljeni, meðu sobom govorahu: "Kruha nemamo."

16. Et disputabant ad invicem, quia panes non haberent.

17. Zamijetio to Isus pa im reèe: "Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaæate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

17. Quo cognito, ait illis: “Quid disputatis, quia panes non habetis? Nondum cognoscitis nec intellegitis? Caecatum habetis cor vestrum?

18. Oèi imate, a ne vidite; uši imate, a ne èujete? Zar se ne sjeæate?

18. Oculos habentes non videtis, et aures habentes non auditis? Nec recordamini,

19. Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuæa, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Kažu mu: "Dvanaest."

19. quando quinque panes fregi in quinque milia, quot cophinos fragmentorum plenos sustulistis?”. Dicunt ei: “Duodecim”.

20. "A kada razlomih sedam na èetiri tisuæe, koliko punih košara ulomaka odnijeste?" Odgovore: "Sedam."

20. “Quando illos septem in quattuor milia, quot sportas plenas fragmentorum tulistis?”. Et dicunt ei: “Septem”.

21. A on æe njima: "I još ne razumijete?"

21. Et dicebat eis: “Nondum intellegitis?”.

22. Doðu u Betsaidu, dovedu mu slijepca pa ga zamole da ga se dotakne.

22. Et veniunt Bethsaida. Et adducunt ei caecum et rogant eum, ut illum tangat.

23. On uhvati slijepca za ruku, izvede ga iz sela, pljunu mu u oèi, stavi na nj ruke i zapita ga: "Vidiš li što?"

23. Et apprehendens manum caeci eduxit eum extra vicum; et exspuens in oculos eius, impositis manibus ei, interrogabat eum: “Vides aliquid?”.

24. Slijepac upilji pogled i reèe: "Opažam ljude; vidim nešto kao drveæe ... hodaju."

24. Et aspiciens dicebat: “Video homines, quia velut arbores video ambulantes”.

25. Tada mu Isus opet stavi ruke na oèi i slijepac progleda i ozdravi te je mogao sve jasno na daleko vidjeti.

25. Deinde iterum imposuit manus super oculos eius; et coepit videre et restitutus est et videbat clare omnia.

26. Tada ga posla kuæi i reèe mu: "Ne ulazi u selo."

26. Et misit illum in domum suam dicens: “Nec in vicum introieris”.

27. I krenu Isus i njegovi uèenici u sela Cezareje Filipove. Putem on upita uèenike: "Što govore ljudi, tko sam ja?"

27. Et egressus est Iesus et discipuli eius in castella Caesareae Philippi; et in via interrogabat discipulos suos dicens eis: “Quem me dicunt esse homines?”.

28. Oni mu rekoše: "Da si Ivan Krstitelj, drugi da si Ilija, treæi opet da si neki od proroka."

28. Qui responderunt illi dicentcs: “Ioannem Baptistam, alii Eliam, alii vero unum de prophetis”.

29. On njih upita: "A vi, što vi kažete, tko sam ja?" Petar prihvati i reèe: "Ti si Pomazanik - Krist!"

29. Et ipse interrogabat eos: “Vos vero quem me dicitis esse?”. Respondens Petrus ait ei: “Tu es Christus”.

30. I zaprijeti im da nikomu ne kazuju o njemu.

30. Et comminatus est eis, ne cui dicerent de illo.

31. I poèe ih pouèavati kako Sin Èovjeèji treba da mnogo pretrpi, da ga starješine, glavari sveæenièki i pismoznanci odbace, da bude ubijen i nakon tri dana da ustane.

31. Et coepit docere illos: “Oportet Filium hominis multa pati et reprobari a senioribus et a summis sacerdotibus et scribis et occidi et post tres dies resurgere”;

32. Otvoreno im to govoraše. Petar ga uze u stranu i poèe odvraæati.

32. et palam verbum loquebatur. Et apprehendens eum Petrus coepit increpare eum.

33. A on se okrenu, pogleda svoje uèenike pa zaprijeti Petru: "Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!"

33. Qui conversus et videns discipulos suos comminatus est Petro et dicit: “Vade retro me, Satana, quoniam non sapis, quae Dei sunt, sed quae sunt hominum”.

34. Tada dozva narod i uèenike pa im reèe: "Hoæe li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.

34. Et convocata turba cum discipulis suis, dixit eis: “Si quis vult post me sequi, deneget semetipsum et tollat crucem suam et sequatur me.

35. Tko hoæe život svoj spasiti, izgubit æe ga; a tko izgubi život svoj poradi mene i evanðelja, spasit æe ga.

35. Qui enim voluerit animam suam salvam facere, perdet eam; qui autem perdiderit animam suam propter me et evangelium, salvam eam faciet.

36. Ta što koristi èovjeku steæi sav svijet, a životu svojemu nauditi?

36. Quid enim prodest homini, si lucretur mundum totum et detrimentum faciat animae suae?

37. Ta što da èovjek dadne u zamjenu za život svoj?

37. Quid enim dabit homo commutationem pro anima sua?

38. Doista, tko se zastidi mene i mojih rijeèi u ovom preljubnièkom i grešnièkom naraštaju - njega æe se stidjeti i Sin Èovjeèji kada doðe u slavi Oca svoga zajedno sa svetim anðelima."

38. Qui enim me confusus fuerit et mea verba in generatione ista adultera et peccatrice, et Filius hominis confundetur eum, cum venerit in gloria Patris sui cum angelis sanctis”.