Evanðelje po Marku, 11

1. Kad se približe Jeruzalemu, Betfagi i Betaniji, do Maslinske gore, pošalje dva uèenika

1. Et cum appropinquarent Hierosolymae, Bethphage et Bethaniae ad montem Olivarum, mittit duos ex discipulis suis

2. i kaže im: "Hajdete u selo pred vama. Èim u nj uðete, naæi æete privezano magare koje još nitko nije zajahao. Odriješite ga i vodite.

2. et ait illis: “Ite in castellum, quod est contra vos, et statim introeuntes illud invenietis pullum ligatum, super quem nemo adhuc hominum sedit; solvite illum et adducite.

3. Ako vam tko reèe: 'Što to radite?' recite: 'Gospodinu treba', i odmah æe ga ipak ovamo pustiti."

3. Et si quis vobis dixerit: “Quid facitis hoc?”, dicite: “Domino necessarius est, et continuo illum remittit iterum huc””.

4. Otiðoše i naðoše magare privezano uz vrata vani na cesti i odriješe ga.

4. Et abeuntes invenerunt pullum ligatum ante ianuam foris in bivio et solvunt eum.

5. A neki od nazoènih upitaše: "Što radite? Što driješite magare?"

5. Et quidam de illic stantibus dicebant illis: “Quid facitis solventes pullum?”.

6. Oni im odvrate kako im reèe Isus. I pustiše ih.

6. Qui dixerunt eis, sicut dixerat Iesus; et dimiserunt eis.

7. I dovedu magare Isusu, prebace preko njega svoje haljine i on zajaha na nj.

7. Et ducunt pullum ad Iesum et imponunt illi vestimenta sua; et sedit super eum.

8. Mnogi prostriješe svoje haljine po putu, a drugi narezaše zelenih grana po poljima.

8. Et multi vestimenta sua straverunt in via, alii autem frondes, quas exciderant in agris.

9. I oni pred njim i oni za njim klicahu: "Hosana! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje!

9. Et qui praeibant et qui sequebantur, clamabant: “Hosanna! Benedictus, qui venit in nomine Domini!

10. Blagoslovljeno kraljevstvo oca našega Davida koji dolazi! Hosana u visinama!"

10. Benedictum, quod venit regnum patris nostri David! Hosanna in excelsis!”.

11. I uðe u Jeruzalem, u Hram. I sve uokolo razgleda, pa kako veæ bijaše kasno, poðe s dvanaestoricom u Betaniju.

11. Et introivit Hierosolymam in templum; et circumspectis omnibus, cum iam vespera esset hora, exivit in Bethaniam cum Duodecim.

12. Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje.

12. Et altera die cum exirent a Bethania, esuriit.

13. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priðe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne naðe ništa osim lišæa jer ne bijaše vrijeme smokvama.

13. Cumque vidisset a longe ficum habentem folia, venit si quid forte inveniret in ea; et cum venisset ad eam, nihil invenit praeter folia: non enim erat tempus ficorum.

14. Tada reèe smokvi: "Nitko nikada više ne jeo s tebe!" Èuli su to njegovi uèenici.

14. Et respondens dixit ei: “Iam non amplius in aeternum quisquam fructum ex te manducet”. Et audiebant discipuli eius.

15. Stignu tako u Jeruzalem. On uðe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe.

15. Et veniunt Hierosolymam. Et cum introisset in templum, coepit eicere vendentes et ementes in templo et mensas nummulariorum et cathedras vendentium columbas evertit;

16. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram.

16. et non sinebat, ut quisquam vas transferret per templum.

17. Uèio ih je i govorio: "Nije li pisano: Dom æe se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega naèinili peæinu razbojnièku!"

17. Et docebat dicens eis: “Non scriptum est: “Domus mea domus orationis vocabitur omnibus gentibus”? Vos autem fecistis eam speluncam latronum”.

18. Kada su za to doèuli glavari sveæenièki i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio oèaran njegovim naukom.

18. Quo audito, principes sacerdotum et scribae quaerebant quomodo eum perderent; timebant enim eum, quoniam universa turba admirabatur super doctrina eius.

19. A kad se uveèerilo, izlazili su iz grada.

19. Et cum vespera facta esset, egrediebantur de civitate.

20. Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena.

20. Et cum mane transirent, viderunt ficum aridam factam a radicibus.

21. Petar se prisjeti pa æe Isusu: "Uèitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu."

21. Et recordatus Petrus dicit ei: “Rabbi, ecce ficus, cui maledixisti, aruit”.

22. Isus im odvrati: "Imajte vjeru Božju.

22. Et respondens Iesus ait illis: “Habete fidem Dei!

23. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: 'Digni se i baci u more!' i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da æe se dogoditi to što kaže - doista, bit æe mu!

23. Amen dico vobis: Quicumque dixerit huic monti: “Tollere et mittere in mare”, et non haesitaverit in corde suo, sed crediderit quia, quod dixerit, fiat, fiet ei.

24. Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit æe vam!

24. Propterea dico vobis: Omnia, quaecumque orantes petitis, credite quia iam accepistis, et erunt vobis.

25. No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupke."

25. Et cum statis in oratione, dimittite, si quid habetis adversus aliquem, ut et Pater vester, qui in caelis est, dimittat vobis peccata vestra”.

26. #

26. Et veniunt rursus Hierosolymam. Et cum ambularet in templo, accedunt ad eum summi sacerdotes et scribae et seniores

27. I doðu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, doðu k njemu glavari sveæenièki, pismoznanci i starješine.

27. []

28. I govorahu mu: "Kojom vlašæu to èiniš? Ili tko ti dade tu vlast da to èiniš?"

28. et dicebant illi: “In qua potestate haec facis? Vel quis tibi dedit hanc potestatem, ut ista facias?”.

29. A Isus im reèe: "Jedno æu vas upitati. Odgovorite mi, pa æu vam kazati kojom vlašæu ovo èinim.

29. Iesus autem ait illis: “Interrogabo vos unum verbum, et respondete mihi; et dicam vobis, in qua potestate haec faciam:

30. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!"

30. Baptismum Ioannis de caelo erat an ex hominibus? Respondete mihi”.

31. A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'od Neba', odvratit æe 'Zašto mu dakle ne povjerovaste?'

31. At illi cogitabant secum dicentes: “Si dixerimus: “De caelo”, dicet: “Quare ergo non credidistis ei?”;

32. Nego, da reknemo 'od ljudi!'" - Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom.

32. si autem dixerimus: “Ex hominibus?””. Timebant populum: omnes enim habebant Ioannem quia vere propheta esset.

33. I odgovore Isusu: "Ne znamo." A Isus æe im: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."

33. Et respondentes dicunt Iesu: “Nescimus”. Et Iesus ait illis: “Neque ego dico vobis in qua potestate haec faciam”.