Evanðelje po Luki, 14

1. Jedne subote doðe on u kuæu nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu.

1. Et factum est, cum intraret in domum cuiusdam princi pis pharisaeorum sabbato manducare panem, et ipsi observabant eum.

2. Kad evo: pred njim neki èovjek koji je imao vodenu bolest.

2. Et ecce homo quidam hydropicus erat ante illum.

3. Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li dopušteno subotom lijeèiti ili nije?"

3. Et respondens Iesus dixit ad legis peritos et pharisaeos dicens: “Licet sabbato curare an non?”.

4. A oni mukom ponikoše. On ga dotaknu, izlijeèi i otpusti.

4. At illi tacuerunt. Ipse vero apprehensum sanavit eum ac dimisit.

5. A njima reèe: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neæe li ga brže bolje izvuæi i u dan subotni?"

5. Et ad illos dixit: “Cuius vestrum filius aut bos in puteum cadet, et non continuo extrahet illum die sabbati?”.

6. I ne mogoše mu na to odgovoriti.

6. Et non poterant ad haec respondere illi.

7. Promatrajuæi kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu:

7. Dicebat autem ad invitatos parabolam, intendens quomodo primos accubitus eligerent, dicens ad illos:

8. "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi možda bio pozvan koji èasniji od tebe,

8. “Cum invitatus fueris ab aliquo ad nuptias, non discumbas in primo loco, ne forte honoratior te sit invitatus ab eo,

9. te ne doðe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada æeš, postiðen, morati zauzeti posljednje mjesto.

9. et veniens is qui te et illum vocavit, dicat tibi: “Da huic locum”; et tunc incipias cum rubore novissimum locum tenere.

10. Nego kad budeš pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada doðe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se naviše!' Bit æe ti to tada na èast pred svim sustolnicima,

10. Sed cum vocatus fueris, vade, recumbe in novissimo loco, ut, cum venerit qui te invitavit, dicat tibi: “Amice, ascende superius”; tunc erit tibi gloria coram omnibus simul discumbentibus.

11. jer - svaki koji se uzvisuje, bit æe ponižen, a koji se ponizuje, bit æe uzvišen."

11. Quia omnis, qui se exaltat, humiliabitur; et, qui se humiliat, exaltabitur”.

12. A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad prireðuješ objed ili veèeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braæe, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili.

12. Dicebat autem et ei, qui se invitaverat: “Cum facis prandium aut cenam, noli vocare amicos tuos neque fratres tuos neque cognatos neque vicinos divites, ne forte et ipsi te reinvitent, et fiat tibi retributio.

13. Nego kad prireðuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe.

13. Sed cum facis convivium, voca pauperes, debiles, claudos, caecos;

14. Blago tebi jer oni ti nemaju èime uzvratiti. Uzvratit æe ti se doista o uskrsnuæu pravednih."

14. et beatus eris, quia non habent retribuere tibi. Retribuetur enim tibi in resurrectione iustorum”.

15. Kad je to èuo jedan od sustolnika, reèe mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Božjem!"

15. Haec cum audisset quidam de simul discumbentibus, dixit illi: “Beatus, qui manducabit panem in regno Dei”.

16. A on mu reèe: "Èovjek neki priredi veliku veèeru i pozva mnoge.

16. At ipse dixit ei: “Homo quidam fecit cenam magnam et vocavit multos;

17. I posla slugu u vrijeme veèere da rekne uzvanicima: 'Doðite! Veæ je pripravljeno!'

17. et misit servum suum hora cenae dicere invitatis: “Venite, quia iam paratum est”.

18. A oni se odreda poèeli isprièavati. Prvi mu reèe: 'Njivu sam kupio i valja mi poæi pogledati je. Molim te, isprièaj me.'

18. Et coeperunt simul omnes excusare. Primus dixit ei: “Villam emi et necesse habeo exire et videre illam; rogo te, habe me excusatum”.

19. Drugi reèe: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okušati ih. Molim te, isprièaj me.'

19. Et alter dixit: “Iuga boum emi quinque et eo probare illa; rogo te, habe me excusatum”.

20. Treæi reèe: 'Oženio sam se i zato ne mogu doæi.'"

20. Et alius dixit: “Uxorem duxi et ideo non possum venire”.

21. "Sluga se vrati i javi to domaæinu. Tada domaæin, gnjevan, reèe sluzi: 'Iziði brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.'

21. Et reversus servus nuntiavit haec domino suo. Tunc iratus pater familias dixit servo suo: “Exi cito in plateas et vicos civitatis et pauperes ac debiles et caecos et claudos introduc huc”.

22. I sluga reèe: 'Gospodaru, uèinjeno je što si naredio i još ima mjesta.'

22. Et ait servus: “Domine, factum est, ut imperasti, et adhuc locus est”.

23. Reèe gospodar sluzi: 'Iziði na putove i meðu ograde i prisili neka uðu da mi se napuni kuæa.'

23. Et ait dominus servo: “Exi in vias et saepes, et compelle intrare, ut impleatur domus mea.

24. A kažem vam: nijedan od onih pozvanih neæe okusiti moje veèere."

24. Dico autem vobis, quod nemo virorum illorum, qui vocati sunt, gustabit cenam meam””.

25. S njim je zajedno putovalo silno mnoštvo. On se okrene i reèe im:

25. Ibant autem turbae multae cum eo; et conversus dixit ad illos:

26. "Doðe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, ženu i djecu, braæu i sestre, pa i sam svoj život, ne može biti moj uèenik!

26. “Si quis venit ad me et non odit patrem suum et matrem et uxorem et filios et fratres et sorores, adhuc et animam suam, non potest esse meus discipulus.

27. I tko ne nosi svoga križa i ne ide za mnom, ne može biti moj uèenik!"

27. Et, qui non baiulat crucem suam et venit post me, non potest esse meus discipulus.

28. "Tko od vas, nakan graditi kulu, neæe prije sjesti i proraèunati troškove ima li èime dovršiti:

28. Quis enim ex vobis volens turrem aedificare, non prius sedens computat sumptus, si habet ad perficiendum?

29. da ga ne bi - pošto veæ postavi temelj, a ne mogne dovršiti - poèeli ismjehivati svi koji to vide:

29. Ne, posteaquam posuerit fundamentum et non potuerit perficere, omnes, qui vident, incipiant illudere ei

30. 'Ovaj èovjek poèe graditi, a ne može dovršiti!'

30. dicentes: “Hic homo coepit aedificare et non potuit consummare”.

31. Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neæe prije sjesti i promisliti da li s deset tisuæa može presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuæa?

31. Aut quis rex, iturus committere bellum adversus alium regem, non sedens prius cogitat, si possit cum decem milibus occurrere ei, qui cum viginti milibus venit ad se?

32. Ako ne može, dok je onaj još daleko, poslat æe poslanstvo da zaište mir."

32. Alioquin, adhuc illo longe agente, legationem mittens rogat ea, quae pacis sunt.

33. "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega što posjeduje, ne može biti moj uèenik."

33. Sic ergo omnis ex vobis, qui non renuntiat omnibus, quae possidet, non potest meus esse discipulus.

34. "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, èime æe se ona zaèiniti?

34. Bonum est sal; si autem sal quoque evanuerit, in quo condietur?

35. Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojište. Van se baca. Tko ima uši da èuje, neka èuje!"

35. Neque in terram neque in sterquilinium utile est, sed foras proiciunt illud. Qui habet aures audiendi, audiat”.