Daniel, 2

1. Druge godine Nabukodonozorova kraljevanja usni Nabukodonozor sanje: njegov se duh zbog toga uznemiri, a san ga ostavi.

1. In anno secundo regni Nabu chodonosor vidit Nabuchodo nosor somnium, et conterritus est spiritus eius, et somnus eius fugit ab eo.

2. Kralj naredi da se pozovu èarobnici i gataoci, zaklinjaèi i zvjezdari da protumaèe kralju njegove sanje.

2. Praecepit autem rex, ut convocarentur harioli et magi et malefici et Chaldaei et indicarent regi somnia sua; qui cum venissent, steterunt coram rege.

3. Doðoše dakle te stadoše pred kralja. Kralj im reèe: "Usnih jednu sanju i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju."

3. Et dixit ad eos rex: “Vidi somnium, et spiritus meus conterritus est, ut intellegat somnium”.

4. Kaldejci odgovoriše kralju (aramejski): "O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi æemo ti otkriti njezino znaèenje."

4. Responderuntque Chaldaei regi Aramaice: “Rex, in sempiternum vive! Dic somnium servis tuis, et interpretationem eius indicabimus”.

5. Kralj odgovori i reèe zvjezdarima: "Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znaèi, bit æete rastrgani u komade, a vaše æe kuæe postati smetišta.

5. Et respondens rex ait Chaldaeis: “Sermo recessit a me. Nisi indicaveritis mihi somnium et coniecturam eius, in frusta concidemini, et domus vestrae in sterquilinium ponentur;

6. No ako mi otkrijete moju sanju i njezino znaèenje, dobit æete od mene darove i poklone i velike èasti. Otkrijte mi dakle što sam snio i što san znaèi."

6. si autem somnium et coniecturam eius narraveritis, praemia et dona et honorem multum accipietis a me. Somnium igitur et interpretationem eius indicate mihi”.

7. Oni opet odgovoriše: "Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi æemo mu otkriti njezino znaèenje."

7. Responderunt secundo atque dixerunt: “Rex somnium dicat servis suis, et interpretationem illius indicabimus”.

8. A kralj: "Dobro ja znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva.

8. Respondit rex et ait: “Certe novi quia tempus redimitis, scientes quod recesserit a me sermo.

9. Ako mi ne kažete što sam snio, znaèi da me namjeravate obmanjivati varavim rijeèima i izmišljotinama dok nekako ne proðe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa æu znati da li mi možete kazati i njegovo znaèenje!"

9. Si ergo somnium non indicaveritis mihi, una est de vobis sententia. Et verbum fallax et deceptione plenum composuistis, ut loquamini mihi, donec tempus pertranseat; somnium itaque dicite mihi, ut sciam quod interpretationem eius loquamini mihi”.

10. Zvjezdari odgovoriše pred kraljem: "Nema na svijetu èovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moæan, takvo što ne traži od èarobnika, gataoca ili zvjezdara.

10. Respondentes ergo Chaldaei coram rege dixerunt: “Non est homo super terram qui sermonem regis possit indicare; quapropter neque regum quisquam magnus et potens verbum huiuscemodi sciscitatur ab omni hariolo et mago et Chaldaeo.

11. Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave meðu smrtnicima."

11. Sermo enim, quem tu quaeris, rex, gravis est, nec reperietur quisquam qui indicet illum in conspectu regis, exceptis diis, quorum non est cum hominibus conversatio”.

12. Tada se kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski.

12. Quo audito, rex in furore et in ira magna praecepit, ut perirent omnes sapientes Babylonis.

13. Pošto je objavljena naredba da se ubiju mudraci, potražiše i Daniela i njegove drugove da ih pogube.

13. Et egressa sententia, ut sapientes interficerentur, quaerebantur Daniel et socii eius, ut perirent.

14. No Daniel se mudrim i umnim rijeèima obrati na Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža, koji bijaše izišao da pogubi mudrace babilonske.

14. Tunc Daniel interrogavit cum consilio et prudentia Arioch, principem militiae regis, qui egressus fuerat ad interficiendos sapientes Babylonis;

15. On reèe Arjoku, zapovjedniku kraljevu: "Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?" Arjok pripovjedi Danielu,

15. respondens dixit ad Arioch, qui a rege potestatem acceperat, quam ob causam tam crudelis sententia a facie esset regis egressa. Cum ergo rem indicasset Arioch Danieli,

16. a Daniel otiðe kralju i zamoli da mu dade vremena te æe kralju otkriti što san znaèi.

16. Daniel ingressus rogavit regem, ut tempus daret sibi ad solutionem indicandam regi;

17. Daniel uðe u svoju kuæu te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima,

17. et ingressus est domum suam Ananiaeque, Misaeli et Azariae sociis suis indicavit negotium,

18. da mole milosrðe u Boga Nebeskoga radi te tajne, da Daniel i njegovi drugovi ne poginu s drugim mudracima babilonskim.

18. ut quaererent misericordiam a facie Dei caeli super sacramento isto et non perirent Daniel et socii eius cum ceteris sapientibus Babylonis.

19. I objavi se tajna Danielu u noænom viðenju. A Daniel blagoslovi Boga Nebeskoga.

19. Tunc Danieli per visionem nocte mysterium revelatum est, et benedixit Daniel Deo caeli

20. Daniel prihvati rijeè i reèe: "Bilo ime Božje blagoslovljeno odvijeka dovijeka, njegova je mudrost i sila.

20. et locutus Daniel ait: “Sit nomen Dei benedictum a saeculo et usque in saeculum, quia sapientia et fortitudo eius sunt;

21. On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima.

21. et ipse mutat tempora et aetates, transfert atque constituit reges, dat sapientiam sapientibus et scientiam intellegentibus disciplinam:

22. On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega.

22. ipse revelat profunda et abscondita et novit in tenebris constituta, et lux cum eo inhabitat,

23. Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži."

23. Tibi, Deus patrum meorum, confiteor teque laudo, quia sapientiam et fortitudinem dedisti mihi et nunc ostendisti mihi, quae rogavimus te, quia sermonem regis aperuisti nobis”.

24. Daniel ode k Arjoku, kome bijaše kralj naredio da smakne mudrace babilonske. Uðe i reèe mu: "Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa æu mu otkriti što san znaèi."

24. Propterea Daniel, ingressus ad Arioch, quem constituerat rex, ut perderet sapientes Babylonis, sic ei locutus est: “Sapientes Babylonis ne perdas; introduc me in conspectu regis et solutionem regi enarrabo”.

25. Arjok žurno odvede Daniela kralju i reèe: "Našao sam meðu izgnanicima judejskim èovjeka koji æe kralju kazati što san znaèi."

25. Tunc Arioch festinus introduxit Danielem ad regem et dixit ei: “Inveni hominem de filiis transmigrationis Iudae, qui solutionem regi annuntiet”.

26. Kralj reèe Danielu (koji se zvaše Baltazar): "Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znaèi?"

26. Respondit rex et dixit Danieli, cuius nomen erat Baltassar: “Putasne vere potes mihi indicare somnium, quod vidi, et interpretationem eius?”.

27. Daniel odgovori pred kraljem: "Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, èarobnici, gataoci i zaklinjaèi;

27. Et respondens Daniel coram rege ait: “Mysterium, quod rex interrogat, sapientes, magi et harioli et haruspices non queunt indicare regi;

28. ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne i on je saopæio kralju Nabukodonozoru ono što æe biti na svršetku dana. Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji:

28. sed est Deus in caelo revelans mysteria, qui indicavit tibi, rex Nabuchodonosor, quae ventura sunt in novissimis temporibus. Somnium tuum et visiones capitis tui in cubili tuo huiuscemodi sunt:

29. O kralju, na tvojoj ti postelji doðoše misli o tome što æe se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopæio ti je ono što æe biti.

29. Tu, rex, cogitare coepisti in strato tuo quid esset futurum post haec; et, qui revelat mysteria, ostendit tibi, quae ventura sunt.

30. Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino znaèenje saopæim kralju i da upoznaš misli svoga srca.

30. Mihi quoque non in sapientia, quae est in me plus quam in cunctis viventibus, sacramentum hoc revelatum est, sed ut interpretatio regi manifesta fieret, et cogitationes mentis tuae scires.

31. Ti si, o kralju, imao viðenje: gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oèi.

31. Tu, rex, videbas, et ecce statua una grandis: statua illa magna et statura sublimis stabat contra te, et intuitus eius erat terribilis.

32. Tome kipu glava bijaše od èistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi,

32. Huius statuae caput ex auro optimo erat, pectus autem et brachia de argento, porro venter et femora ex aere,

33. gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline.

33. tibiae autem ferreae, pedum quaedam pars erat ferrea, quaedam autem fictilis.

34. Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline te ih razbi.

34. Videbas ita, donec abscissus est lapis sine manibus et percussit statuam in pedibus eius ferreis et fictilibus et comminuit eos;

35. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.

35. tunc contrita sunt pariter ferrum, testa, aes, argentum et aurum, et fuerunt quasi folliculus ex areis aestivis, et rapuit ea ventus, nullusque locus inventus est eis; lapis autem, qui percusserat statuam, factus est mons magnus et implevit universam terram.

36. To bijaše sanja; a njezino æemo znaèenje reæi pred kraljem."

36. Hoc est somnium; interpretationem quoque eius dicemus coram te, rex.

37. "Ti, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu moæ i slavu -

37. Tu rex regum es, et Deus caeli regnum et fortitudinem et imperium et gloriam dedit tibi;

38. i u èije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske i postavio te gospodarom nad svim time - ti si glava od zlata.

38. et omnia, in quibus habitant filii hominum et bestiae agri volucresque caeli, dedit in manu tua et te dominum universorum constituit: tu es caput aureum.

39. Poslije tebe ustat æe drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treæe, od mjedi, koje æe gospodariti svom zemljom.

39. Et post te consurget regnum aliud minus te et regnum tertium aliud aereum, quod imperabit universae terrae.

40. A èetvrto kraljevstvo bit æe tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit æe i razbit sva ona kraljevstva.

40. Et regnum quartum erit robustum velut ferrum; quomodo ferrum comminuit et domat omnia, et sicut ferrum comminuens conteret et comminuet omnia haec.

41. Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat æe nešto od èvrstoæe željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom.

41. Porro quia vidisti pedum et digitorum partem testae figuli et partem ferream, regnum divisum erit; et robur ferri erit ei, secundum quod vidisti ferrum mixtum testae ex luto.

42. Prsti stopala, dijelom željezo a dijelom glina: kraljevstvo æe biti dijelom èvrsto a dijelom krhko.

42. Et digitos pedum ex parte ferreos et ex parte fictiles, ex parte regnum erit solidum et ex parte contritum.

43. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni æe se miješati ljudskim sjemenom, ali se neæe držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.

43. Quod autem vidisti ferrum mixtum testae ex luto, commiscebuntur quidem humano semine, sed non adhaerebunt sibi, sicuti ferrum misceri non potest testae.

44. U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podiæi æe kraljevstvo koje neæe nikada propasti i neæe prijeæi na neki drugi narod. Ono æe razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo æe stajati dovijeka -

44. In diebus autem regnorum illorum suscitabit Deus caeli regnum, quod in aeternum non dissipabitur, et regnum populo alteri non tradetur: comminuet et consumet universa regna haec, et ipsum stabit in aeternum.

45. kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopæio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaèenje joj pouzdano."

45. Secundum quod vidisti quod de monte abscisus est lapis sine manibus et comminuit testam et ferrum et aes et argentum et aurum, Deus magnus ostendit regi, quae ventura sunt postea; et verum est somnium et fidelis interpretatio eius”.

46. Nato kralj Nabukodonozor pade nièice i pokloni se pred Danielom. Naredi da mu prinesu dar i kad.

46. Tunc rex Nabuchodonosor cecidit in faciem suam et Danielem adoravit et hostias et incensum praecepit, ut sacrificarent ei.

47. I reèe kralj Danielu: "Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu."

47. Loquens ergo rex ait Danieli: “Vere Deus vester Deus deorum est et Dominus regum et revelans mysteria, quoniam potuisti aperire sacramentum hoc”.

48. Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih.

48. Tunc rex Danielem in sublime extulit et munera multa et magna dedit ei et constituit eum principem super omnes provincias Babylonis et principem praefectorum super cunctos sapientes Babylonis.

49. Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.

49. Daniel autem postulavit a rege et constituit super opera provinciae Babylonis Sedrac, Misac et Abdenago; ipse autem Daniel erat in foribus regis.