Daniel, 14

1. Kralj Astijag bi pridružen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac.

1. Et rex Astyages appositus est ad patres suos, et suscepit Cyrus Perses regnum eius.

2. Daniel življaše kod kralja, koji ga poštivaše više nego bilo kojega od svojih prijatelja.

2. Erat autem Daniel conviva regis et honoratus super omnes amicos eius.

3. A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brašna, èetrdeset ovaca i šest metreta vina.

3. Erat quoque idolum nomine Bel apud Babylonios, ct impendebantur in eo per dies singulos similae artabae duodecim et oves quadraginta vinique metretae sex.

4. I kralj ga je štovao i svaki dan išao da mu se klanja. A Daniel se klanjaše svome Bogu.

4. Rex quoque colebat eum et ibat per singulos dies adorare eum; porro Daniel adorabat Deum suum. Dixitque ei rex: “Quare non adoras Bel?”.

5. Stoga mu reèe kralj: "Zašto se ti ne klanjaš Belu?" On odgovori: "Jer ne štujem rukotvorenih kumira, nego Boga živoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!"

5. Qui respondens ait ei: “Quia non colo idola manufacta sed viventem Deum, qui creavit caelum et terram et habet potestatem omnis carnis”.

6. Tada æe kralj: "Ti dakle misliš da Bel nije živi bog? Zar ne vidiš što sve pojede i popije svaki dan?"

6. Et dixit ad eum rex: “Non tibi videtur esse Bel vivens deus? An non vides, quanta comedat et bibat cotidie?”.

7. I reèe Daniel smiješeæi se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj još nije ni jeo ni pio."

7. Et ait Daniel arridens: “Ne erres, rex; iste enim intrinsecus luteus est et forinsecus aereus, neque comedit neque bibit aliquando”.

8. Kralj, bijesan, dozva Belove sveæenike te im reèe: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet æete; no ako dokažete da to Bel jede, umrijet æe Daniel što pogrdi Bela."

8. Et iratus rex vocavit sacerdotes eius et ait eis: “Nisi dixeritis mihi, quis est qui comedat impensas has, moriemini;

9. I reèe Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj rijeèi!" A sveæenika Belovih bijaše sedamdeset, ne brojeæi žene i djecu.

9. si autem ostenderitis quoniam Bel comedat haec, morietur Daniel, quia blasphemavit in Bel”. Et dixit Daniel regi: “Fiat iuxta verbum tuum”.

10. Kralj tako uðe s Danielom u hram Belov.

10. Erant autem sacerdotes Bel septuaginta, exceptis uxoribus et parvulis et filiis. Et venit rex cum Daniele in templum Belis.

11. Sveæenici mu Belovi rekoše: "Mi æemo iziæi, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese miješano vino: zatim zakljuèaj vrata i zapeèati ih svojim prstenom; ako ujutro doðeš i ne naðeš da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, naš klevetnik."

11. Et dixerunt sacerdotes Belis: “Ecce nos egredimur foras; et tu, rex, affer escas et vinum miscens pone et claude ostium et signa anulo tuo;

12. Nisu se bojali, jer bijahu naèinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i trošili jelo.

12. et, cum ingressus fueris mane, nisi inveneris omnia comesta a Bel, morte moriemur, vel Daniel, qui mentitus est adversum nos”.

13. Ali kad oni izaðoše i kralj dade postaviti jela Belu,

13. Contemnebant autem, quia fecerant sub mensa absconditum introitum et per illum ingrediebantur semper et devorabant ea.

14. Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred oèima kraljevim. Tada iziðoše, zakljuèaše vrata, zapeèatiše ih kraljevim prstenom te otiðoše.

14. Factum est igitur, postquam egressi sunt illi, et rex posuit cibos ante Bel; et praecepit Daniel pueris suis, et attulerunt cinerem et cribraverunt per totum templum coram rege solo et egressi clauserunt ostium et signantes anulo regis abierunt.

15. Sveæenici, po obièaju, doðoše noæu sa ženama i djecom: sve izjedoše i popiše.

15. Sacerdotes autem ingressi sunt nocte iuxta consuetudinem suam et uxores et filii eorum et comederunt omnia et biberunt.

16. Kralj sutradan urani, a tako i Daniel.

16. Surrexit autem rex primo diluculo, et Daniel cum eo;

17. I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li peèati nepovrijeðeni?" - "Nepovrijeðeni su, kralju", odgovori Daniel.

17. et ait rex: “Salvane sunt signa, Daniel?”. Qui respondit: “Salva, rex”.

18. Èim se otvoriše vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!"

18. Statimque cum aperuisset ostium, intuitus rex mensam, exclamavit voce magna: “Magnus es, Bel, et non est apud te dolus quisquam”.

19. Daniel se nasmija; zadrža kralja da ne uðe, pa mu reèe: "Pogledaj pod, istraži èije su ovo stope!"

19. Et risit Daniel et tenuit regem, ne ingrederetur intro, et dixit: “Ecce pavimentum; animadverte, cuius vestigia sunt haec”.

20. "Vidim stope muškaraca, žena i djece" reèe kralj.

20. Et dixit rex: “Video vestigia virorum et mulierum et infantium”. Et iratus est rex.

21. I bijesan, dade uhvatiti sveæenike, žene i djecu njihovu. Tada mu pokazaše tajna vrata na koja su ulazili i trošili ono što bijaše na stolu.

21. Tunc apprehendit sacerdotes et uxores et filios eorum, et ostenderunt ei abscondita ostiola, per quae ingrediebantur et consumebant, quae erant super mensam.

22. Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram.

22. Occidit ergo illos rex et tradidit Bel in potestate Danieli, qui subvertit eum et templum eius.

23. A bijaše i velik zmaj koga štovahu Babilonci.

23. Et erat draco magnus, et colebant eum Babylonii.

24. Kralj reèe Danielu: "Hoæeš reæi da je mjeden? Gle! Živi, jede, pije: neæeš valjda kazati da ovo nije živi bog. Pokloni mu se!"

24. Et dixit rex Danieli: “Non potes dicere quia iste non sit deus vivens; adora ergo eum”.

25. Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog živi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja æu ubiti ovu zmiju bez maèa i bez toljage."

25. Dixitque Daniel: “Dominum Deum meum adoro, quia ipse est Deus vivens.

26. I reèe kralj: "Dajem ti!"

26. Tu autem, rex, da mihi potestatem, et interficiam draconem absque gladio et fuste”. Et ait rex: “Do tibi”.

27. Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeèe, naèini od toga kuglice te ih baci zmaju u ždrijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reèe: "Gledajte èemu se klanjate!"

27. Tulit ergo Daniel picem et adipem et pilos et coxit pariter; fecitque massas et dedit in os draconis et, cum comedisset, diruptus est draco. Et dixit: “Ecce quae colebatis”.

28. Kad to èuše Babilonci, silno se razbjesnješe i pobuniše se protiv kralja. Rekoše: "Kralj postade Židov: Bela sruši, zmaja ubi, sveæenike pokla."

28. Cum audissent Babylonii, indignati sunt vehementer et congregati adversum regem dixerunt: “Iudaeus factus est rex; Bel destruxit, draconem interfecit et sacerdotes occidit”.

29. Navališe dakle kralju i rekoše: "Predaj nam Daniela, inaèe æemo ubiti tebe i tvoj dom!"

29. Et dixerunt, cum venissent ad regem: “Trade nobis Danielem; alioquin interficiemus te et domum tuam”.

30. I vidje kralj da žestoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela.

30. Vidit ergo rex quod irruerent in eum vehementer et, necessitate compulsus, tradidit eis Danielem.

31. Oni ga baciše u lavlju jamu: i ostade ondje šest dana.

31. Qui miserunt eum in lacum leonum, et erat ibi diebus sex.

32. U jami bijaše sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoše ništa da bi proždrli Daniela.

32. Porro in lacu erant septem leones, et dabantur eis cotidie duo corpora et duae oves; et tunc non data sunt eis, ut devorarent Danielem.

33. A prorok Habakuk bijaše u Judeji: upravo bijaše skuhao kašu i nadrobio kruha u posudu te pošao da odnese žeteocima u polje.

33. Erat autem Abacuc propheta in Iudaea et ipse coxerat pulmentum et intriverat panes in alveolo et ibat in campum, ut ferret messoribus.

34. I Anðeo Gospodnji reèe Habakuku: "Odnesi ruèak koji imaš u Babilon, Danielu u lavljoj jami!"

34. Dixitque angelus Domini ad Abacuc: “Fer prandium, quod habes, in Babylonem Danieli, qui est in lacu leonum”.

35. Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!"

35. Et dixit Abacuc: “Domine, Babylonem non vidi et lacum nescio”.

36. Anðeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseæi za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha.

36. Et apprehendit eum angelus Domini in vertice eius et portavit eum capillo capitis sui posuitque eum in Babylone supra lacum in impetu spiritus sui.

37. I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ruèak što ti ga šalje Bog!"

37. Et clamavit Abacuc dicens: “Daniel, Daniel, tolle prandium, quod misit tibi Deus”.

38. A Daniel reèe: "Spomenuo si se mene, Bože, i nisi zapustio one koji tebe ljube."

38. Et ait Daniel: “Recordatus es enim mei, Deus, et non dereliquisti diligentes te”.

39. I ustade Daniel i blagova, a Anðeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju.

39. Surgensque Daniel comedit. Porro angelus Dei restituit Abacuc confestim in loco suo.

40. Sedmoga dana doðe kralj da oplaèe Daniela; priðe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi.

40. Venit ergo rex die septima, ut lugeret Danielem; et venit ad lacum et introspexit, et ecce Daniel sedens.

41. Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Bože Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!"

41. Et exclamavit rex voce magna dicens: “Magnus es, Domine, Deus Danielis, et non est alius praeter te”.

42. I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih uèas požderaše pred njegovim oèima.

42. Porro illos, qui perditionis eius causa fuerant, intromisit in lacum; et devorati sunt in momento coram eo.