Daniel, 10

1. Treæe godine Kira, kralja perzijskoga, Danielu, prozvanome Baltazar, bi objavljena rijeè - rijeè istinita: velik rat. On je nastojao razumjeti rijeè, i razumijevanje bi mu dano u viðenju.

1. Anno tertio Cyri regis Per sarum verbum revelatum est Danieli cognomento Baltassar, et verum verbum et acies magna; intellexitque sermonem, intellegentia enim fuit ei in visione.

2. U te dane ja, Daniel, žalovao sam tri sedmice:

2. In diebus illis ego Daniel lugebam tribus hebdomadis dierum,

3. nisam jeo teènih jela; meso ni vino nije ulazilo u moja usta i nisam se mazao uljem dok ne proðoše te tri sedmice.

3. panem desiderabilem non comedi, et caro et vinum non introierunt in os meum, sed neque unguento unctus sum, donec complerentur tres hebdomades dierum.

4. Dvadeset i èetvrtoga dana prvog mjeseca bijah na obali velike rijeke Tigrisa;

4. Die autem vicesima et quarta mensis primi eram iuxta fluvium magnum, qui est Tigris,

5. podigoh oèi da vidim, i gle: Èovjek odjeven u lanene haljine, oko pasa mu pojas od zlata ofirskoga,

5. et levavi oculos meos et vidi: et ecce vir unus vestitus lineis, et renes eius accincti auro obryzo;

6. tijelo mu poput krizolita, lice kao munja, oèi kao baklje ognjene, ruke i noge poput mjedi uglaðene, zvuk rijeèi njegovih kao žamor mnoštva.

6. et corpus eius quasi chrysolithus, et facies eius velut species fulgoris, et oculi eius ut lampas ardens, et brachia eius et, quae deorsum sunt usque ad pedes, quasi species aeris candentis, et vox sermonum eius ut vox multitudinis.

7. Jedini ja, Daniel, gledah ovo viðenje, ljudi koji bijahu sa mnom ne vidješe ga, ali ih spopade silan strah te pobjegoše da se sakriju.

7. Vidi autem ego Daniel solus visionem; porro viri, qui erant mecum, visionem non viderunt, sed terror nimius irruit super eos, et fugerunt in absconditum.

8. Ostadoh sam gledajuæi to veliko viðenje; onemoæah, lice mi problijedje, iznakazi se, snaga me ostavi.

8. Ego autem relictus solus vidi visionem grandem hanc, et non remansit in me fortitudo, sed et species mea immutata est in me usque ad dissipationem, nec habui quidquam virium.

9. Zaèuh glas njegovih rijeèi, i kad razabrah glas, onesvijestih se i padoh licem na zemlju.

9. Et audivi vocem sermonum eius; et audiens vocem sermonum eius iacebam consternatus super faciem meam, et vultus meus haerebat terrae.

10. I gle: ruka me dotaèe i pomože mi da se uprem na koljena i na dlanove.

10. Et ecce manus tetigit me et erexit me super genua mea et super palmas manuum mearum,

11. On mi reèe: "Daniele, miljenièe, pripazi na rijeèi koje æu ti kazati! Ustani, jer ja sam evo k tebi poslan." To reèe, a ja ustadoh dršæuæi.

11. et dixit ad me: “Daniel, vir desideriorum, intellege verba, quae ego loquor ad te, et sta in gradu tuo; nunc enim sum missus ad te”. Cumque dixisset mihi sermonem istum, steti tremens.

12. I kaza mi: "Ne boj se, Daniele, jer od prvoga dana kad si odluèio da se poniziš pred svojim Bogom da bi razumio, tvoje su rijeèi uslišane i ja sam došao zbog tvojih rijeèi.

12. Et ait ad me: “Noli metuere, Daniel, quia ex die primo, quo posuisti cor tuum ad intellegendum et ad humiliandum te in conspectu Dei tui, exaudita sunt verba tua; et ego veni propter sermones tuos.

13. Knez kraljevstva perzijskoga protivio mi se dvadeset i jedan dan, ali Mihael, jedan od prvih Knezova, doðe mi u pomoæ. Ostavih ga nasuprot Knezu perzijskome,

13. Princeps autem regni Persarum restitit mihi viginti et uno diebus; et ecce Michael, unus de principibus primis, venit in adiutorium meum; et ego remansi ibi iuxta regem Persarum.

14. a ja doðoh da ti kažem što æe zadesiti tvoj narod na svršetku dana. Jer još æe jedno viðenje biti za one dane."

14. Veni autem, ut docerem te, quae ventura sunt populo tuo in novissimis diebus, quoniam adhuc visio in dies”.

15. Pošto mi to reèe, ja oborih pogled na zemlju, bez rijeèi.

15. Cumque loqueretur mihi huiuscemodi verbis, deieci vultum meum ad terram et tacui.

16. I gle: onaj, slièan sinu èovjeèjem dotaèe se mojih usana. Otvorih usta da govorim te rekoh onome koji stajaše preda mnom: "Gospodaru moj, zbog ovog viðenja obuzeše me tjeskobe i onemoæah.

16. Et ecce quasi similitudo filiorum hominis tetigit labia mea; et aperiens os meum locutus sum et dixi ad eum, qui stabat contra me: “Domine mi, in visione angustiae venerunt super me, et nihil in me remansit virium.

17. I kako æe sluga Gospodina svoga govoriti s Gospodinom kad posve onemoæah i dah me ostavi?"

17. Et quomodo poterit servus domini mei loqui cum hoc domino meo? Nihil enim in me remansit virium, et halitus meus non remansit in me”.

18. Tada me se opet dotaèe onaj što bijaše kao èovjek te me okrijepi.

18. Rursum ergo tetigit me quasi visio hominis et confortavit me

19. On reèe: "Ne boj se, miljenièe! Mir tebi! Budi jak! Ohrabri se!" I dok mi to govoraše, ja se ohrabrih pa rekoh: "Govori, Gospodine, jer si me ohrabrio!"

19. et dixit: “Noli timere, vir desideriorum; pax tibi, confortare et esto robustus”. Cumque loqueretur mecum, convalui et dixi: “Loquere, domine mi, quia confortasti me”.

20. Tada æe on: "Znaš li zašto sam došao k tebi? Sad æu se vratiti da se borim protiv Kneza Perzije; a èim svršim, doæi æe Knez Grèke.

20. Et ait: “Numquid scis, quare venerim ad te? Et nunc revertar, ut proelier adversum principem Persarum. Et ego egrediar, et ecce princeps Graecorum veniens.

21. Ali æu ti prije otkriti što je zapisano u Knjizi istine. Nema nikoga tko bi se sa mnom protiv njih borio, osim Mihaela, Kneza vašega,

21. Verumtamen annuntiabo tibi, quod expressum est in scriptura veritatis; et nemo est adiutor meus adversus hos, nisi Michael princeps vester.