Knjiga o Jobu, 36

1. Elihu nastavi i reèe:

1. Addens quoque Eliu haec locutus est:

2. "Strpi se malo, pa æu te pouèit', jer još nisam sve rekao za Boga.

2. “Sustine me paululum, et indicabo tibi: adhuc enim habeo quod pro Deo loquar.

3. Izdaleka æu svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.

3. Repetam scientiam meam a longe et Factori meo tribuam iustitiam.

4. Zaista, za laž ne znaju mi rijeèi, uza te je èovjek znanjem savršen.

4. Vere enim absque mendacio sermones mei, et perfectus scientia adest tecum.

5. Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.

5. Deus potens est; non abicit, potens virtute cordis.

6. Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.

6. Non vivere faciet impium, sed iudicium pauperibus tribuit.

7. S pravednika on oèiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.

7. Non auferet a iusto oculos suos et reges in solio collocat in perpetuum, et illi eriguntur.

8. Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,

8. Et si fuerint vincti compedibus et vinciantur funibus paupertatis,

9. djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.

9. indicabit eis opera eorum et scelera eorum, quia violenti fuerunt.

10. Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.

10. Revelabit quoque aurem eorum, ut corripiat, et loquetur, ut revertantur ab iniquitate.

11. Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreæi, u užicima godine njihove.

11. Si audierint et observaverint, complebunt dies suos in bono et annos suos in deliciis.

12. Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajuæi kako.

12. Si autem non audierint, transibunt per canalem mortis et consumentur in stultitia.

13. A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoæ kad ih on okuje;

13. Impii corde sibi reponent iram Dei neque clamabunt, cum vincti fuerint.

14. u cvatu svoga djeèaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.

14. Morietur in iuventute anima eorum, et vita eorum in adulescentia.

15. Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreæi otvara mu oèi:

15. Eripiet de angustia sua pauperem et revelabit in tribulatione aurem eius.

16. izbavit æe te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraniènim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.

16. Igitur salvabit te de ore angusto, amplitudo et non angustiae erunt sub te; requies autem mensae tuae erit plena pinguedine.

17. Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,

17. Causa tua quasi impii iudicata est, causam iudiciumque tenebunt.

18. nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.

18. Cave, ne te seducat abundantia, nec multitudo donorum inclinet te.

19. Nek' ti je gavan k'o èovjek bez zlata, a èovjek jake ruke poput slaba.

19. Nonne proferetur clamor tuus nisi in angustia? Et omnes conatus roboris?

20. Ne goni one koji su ti tuði da rodbinu na njino mjesto staviš.

20. Ne inhies nocti, ut ascendat turba pro eis.

21. Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snaðe tebe iskušenje.

21. Cave, ne declines ad iniquitatem; propter hoc enim expertus es miseriam.

22. Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar uèitelja ima poput njega?

22. Ecce, Deus excelsus in fortitudine sua. Quis ei similis doctor?

23. Tko je njemu put njegov odredio? Tko æe mu reæi: 'Radio si krivo'?

23. Quis poterit scrutari vias eius, aut quis potest ei dicere: “Operatus es iniquitatem”?

24. Spomeni se velièati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.

24. Memento, ut magnifices opus eius, de quo cecinerunt viri.

25. S udivljenjem svijet èitav ga promatra, divi se èovjek, pa ma izdaleka.

25. Omnes homines vident eum, unusquisque intuetur procul.

26. Veæi je Bog no što pojmit' možemo, nedokuèiv je broj ljeta njegovih!

26. Ecce, Deus magnus vincens scientiam nostram; numerus annorum eius inaestimabilis.

27. U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.

27. Qui aufert stillas pluviae et effundit imbres ad instar fluminis,

28. Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.

28. quos nubes effundunt, stillantes super homines multos.

29. Tko li æe shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?

29. Profecto quis intellegit dilatationem nubium, strepitum tabernaculi eius?

30. Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.

30. Ecce extendit circum se lumen suum et fundamenta maris texit.

31. Pomoæu njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.

31. Per haec enim iudicat populos et dat escas copiose.

32. On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo æe zgoditi.

32. In manibus abscondit lucem et praecipit ei, ut percutiat.

33. Glasom gromovnim sebe navješæuje, stiže s gnjevom da zgromi opaèinu.

33. Fragor eius de eo annuntiat, zelans ira contra iniquitatem.