1 Malo zatim kraljev skrbnik i roðak Lizija, koji je bio na èelu državnih poslova, vrlo teško podnoseæi posljednje dogaðaje,
2 skupi kojih osamdeset tisuæa pješaka i svekoliko svoje konjaništvo te krenu na Židove, u nakani da Grad uèini grèkim naseljem
3 i da Hram, poput svetišta poganskih naroda, podloži porezu i svake godine prodaje sveæenièku èast.
4 Nije nimalo mislio na Božju moæ: zanijelo ga mnoštvo njegovih pješaka i tisuæe konjanika te osamdeset njegovih slonova.
5 Upade u Judeju i približi se Betsuru, utvrðenu mjestu, udaljenu kojih pet stadija od Jeruzalema, te ga ljuto pritisnu.
6 Kad Makabej i njegovi doznaše da Lizija opsjeda tvrðave, poèeše plakati i liti suze, moleæi Gospodina da Izraelu pošalje dobroga anðela da ga spasi.
7 Nato Makabej prvi pograbi oružje i potaèe druge da se zajedno s njim izlože pogibli i pomognu svojoj braæi. Puni žara, srnuše zajedno.
8 Dok su se još nalazili blizu Jeruzalema, ukaza im se na èelu konjanik u bijelim haljinama koji je vitlao zlatnim oružjem.
9 Tada se svi zajedno zahvališe milosrdnom Bogu i toliko se ohrabriše da su bili spremni probosti ne samo ljude nego i najdivljije zvijeri i probiti željezne zidove.
10 Kretali su naprijed u bojnom redu sa suborcem koji im je milošæu Gospodnjom stigao s neba.
11 Zagnaše se na neprijatelje kao lavovi, oboriše jedanaest tisuæa pješaka i tisuæu i šest stotina konjanika, a ostale natjeraše u bijeg.
12 Veæina se spasila, ali ranjeni i razoružani. Sam se Lizija spasio sramotnim bijegom.
13 Lizija nije bio nerazuman; razmišljao je o porazu koji je pretrpio i uvidio je da su Hebreji nepobjedivi jer im je suborac svesilni Bog.
14 Zato im poruèi da pod svim pravednim uvjetima pristanu na mir, a on æe kralja sklonuti da im postane prijatelj.
15 Makabej pristade na sve što je Lizija predlagao, jer mu bijaše stalo do opæeg dobra. A sam kralj odobri sve što je Makabej preko Lizije za Židove pismeno zatražio.
16 Pismo što ga je Lizija pisao Židovima glasilo je ovako: "Lizija pozdravlja židovski narod!
17 Vaši poslanici Ivan i Apsalom predali su mi niže prepisanu ispravu, preporuèujuæi njezin sadržaj.
18 Ja sam nato izvijestio kralja o onom s èime ga je trebalo upoznati, i on je odobrio sve što je bilo prihvatljivo.
19 Ako se, dakle, budete i dalje blagonaklono odnosili prema državnim probicima, ja æu ubuduæe nastojati da poradim za vaše dobro.
20 Ujedno sam vašim i svojim izaslanicima naložio da s vama rasprave o pojedinostima.
21 Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, dvadeset i èetvrtoga Dioskora."
22 Kraljevo je pismo glasilo ovako: "Kralj Antioh pozdravlja brata Liziju.
23 Naš se otac preselio k bogovima, a mi želimo da nam se u kraljevstvu svatko nesmetano bavi svojim poslovima.
24 Èuli smo da Židovi ne prihvaæaju helenskih obièaja moga oca, nego vole svoj poseban naèin života i traže da im se dopusti da se ravnaju po posebnim zakonima.
25 Želeæi, dakle, da i taj narod bude nesmetan, odluèujemo da im se vrati Hram, tako da mogu slobodno živjeti po obièajima svojih predaka.
26 Zato æe biti dobro da im pošalješ poslanike koji æe s njima sklopiti ugovor, pa da se, znajuæi za našu odluku, raspoloženi i radosni late svojih poslova."
27 Kraljevo pismo židovskom narodu glasilo je ovako: "Kralj Antioh pozdravlja židovsko starješinstvo i ostale Židove.
28 Nadamo se da ste dobro, kako vam i želimo. I mi smo zdravi.
29 Menelaj nam je saopæio da se želite vratiti svojim domovima.
30 Svima onima koji se kuæama vrate do tridesetog Ksantika bit æe zajamèena nekažnjivost.
31 Židovi æe se služiti svojom posebnom hranom i zakonima kao i prije. Neka se nikome od njih više nikako ne dosaðuje zbog pogrešaka uèinjenih iz neznanja.
32 Ujedno vam šaljem Menelaja da vas umiri.
33 Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog Ksantika."
34 A i Rimljani su Židovima poslali pismo, koje glasi ovako: "Kvint Memije, Tit Manilije i Manije Sergije, rimski poslanici, pozdravljaju židovski narod.
35 Mi pristajemo na ono što vam je dopustio kraljev roðak Lizija.
36 O onome pak što je on smatrao da treba predložiti kralju na potvrdu - odmah dobro razmislite i pošaljite nam smjesta nekoga da bismo to mogli izložiti onako kako odgovara, jer putujemo u Antiohiju.
37 Zato se požurite i pošaljite ljude da i mi doznamo vaše mišljenje.
38 Da ste zdravo! Godine sto èetrdeset i osme, petnaestog dana mjeseca Dioskora."
Versículos relacionados com Druga knjiga o Makabejcima, 11:
Poglavlje 11. od 2 MacCabees izvještava o pobjedi vojske koju je vodio Juda Macabeu protiv snaga babilonskog generala Nicanora, koji je napao Judeju s namjerom da uništi Jeruzalemski hram. Stihovi u nastavku odabrani su za rješavanje tema vezanih uz ovu epizodu borbe i pobjede:
1 Samuel 17:47: "I sav ovaj sabor znat će da Gospodin ne štedi mačem i kopljem; jer je Gospodin rat, i on će vam se predati u našu ruku." Ovaj je odlomak izjava o vjeri Davida, koji vjeruje Božjoj snazi da pobijedi divovskog Golijata. Ovu vjeru u Boga i njegovu zaštitu dijele Juda Macabeu i njegova vojska, koji znaju da njegova pobjeda ne ovisi samo o njegovoj vojnoj sposobnosti, već i o božanskoj pomoći.
Psalam 20:7: "Neki vjeruju automobile, neki u konjima, ali spomenut ćemo ime Gospodina, Boga,." Ovaj odlomak naglašava važnost povjerenja u Boga usred bitaka. Dok su drugi narodi vjerovali njegovoj vojnoj moći, Juda Macabeu i njegovi vojnici stavili su svoje povjerenje u Boga i njegovu zaštitu.
Psalam 144:1: "Blagoslovljen Gospodin, moj stijen, koji me podučava rukama bitki i prstima u ratu." Ovaj odlomak naglašava važnost pripreme i obuke za rat. Baš kao što psalmist pripisuje svoju vještinu u borbi za Božje učenje, Juda Macabeu i njegovi vojnici pripremaju se za borbu i imaju božansku pomoć u postizanju pobjede.
Izaija 31:5: "Dok ptice lete, tako će se i Gospodin zaštititi od domaćina do Jeruzalema; zaštiti, također će se riješiti i spasiti, prelazeći, oslobađajući." Ovaj je odlomak obećanje božanske zaštite na Jeruzalemu. Juda Macabeu i njegova vojska bore se za obranu Jeruzalemskog hrama i zaštite svog naroda od stranih osvajača.
Joshua 10:25: "Joshua im je rekao: Ne bojte se, niti se bojte; nastoji i imati dobru hrabrost, jer će Gospodin napraviti sve vaše neprijatelje protiv kojih se bore." Ovaj je odlomak poruka ohrabrenja i hrabrosti za vojnike Juda Macabeua. Baš kao što je Joshua potaknuo svoje ljude da budu jaki i hrabri u borbi protiv neprijatelja Izraela, Juda Macabeu nadahnjuje svoje vojnike da se bore s odlučnošću i vjerom u pobjedi.
Chapters: