1 Nedugo potom posla kralj Atenjanina Geronta da Židove prisiljava da krše zakone otaca i da se više u svom životu ne ravnaju po Božjim zakonima;
2 pa da oskvrne jeruzalemski Hram i pridijeli ga Olimpskom Zeusu, a onaj na Gerizimu Zeusu Gostoljubivom, kako su to tražili stanovnici tog mjesta.
3 Narodu je bilo teško i nepodnosivo toliko zlo.
4 Pogani ispuniše Hram raspuštenošæu i pijankama. Zabavljali su se s djevojèurama i u svetim se predvorjima upuštali sa ženama. Štoviše, u samu su unutrašnjost unosili koješta zabranjeno.
5 Žrtvenik su natovarili nedopuštenim žrtvama koje su zakoni branili.
6 Èak nije bilo dopušteno svetkovati subotu, niti slaviti djedovske svetkovine otaca, niti se uopæe itko smio priznavati Židovom.
7 Naprotiv, silom su ih tjerali na mjeseène žrtvene gozbe u spomen kraljeva roðendana, a kad se slavio Dionizov blagdan, morali su ovjenèani bršljanom iziæi u Dionizovu povorku.
8 Na Ptolemejev poticaj izišla je naredba da se i u susjednim helenskim gradovima jednako postupa sa Židovima, pa da i oni sudjeluju u obrednim gozbama,
9 a da se ubiju oni koji ne prihvaæaju helenskih obièaja. Bilo je oèito kakva je nevolja nastala.
10 Tako su bile izvedene pred sud dvije žene koje su obrezale svoju djecu. Objesili su im dojenèad o dojke te su ih javno vodili gradom, a onda strmoglavili sa zidina.
11 Drugi se sastajali u obližnjim spiljama da potajno svetkuju sedmi dan: prokazali su ih Filipu te ih zajedno spališe; iz poštovanja prema tome svetom danu, oni se nisu ni branili.
12 One kojima æe ova knjiga dopasti u ruke molim da zbog ovih nevolja ne klonu duhom; neka znaju da su se progonstva zbila ne na propast nego na popravak našeg naroda.
13 Znak je velike milosti kad se grešnici predugo ne puštaju nekažnjeni, nego ih namah stiže kazna.
14 Dok u drugih naroda Gospod strpljivo èeka da ih kazni onda kad prevrše mjeru grijeha, dotle je s nama odluèio drukèije postupiti;
15 ne èeka da nas kazni istom kad se veæ ispuni mjera naših grijeha.
16 Zato nam on nikad ne uskraæuje svog milosrða niti svoj narod ostavlja, iako ga kažnjava nevoljama.
17 Neka je to dovoljno za opomenu. Nakon ovih nekoliko rijeèi nastavit æemo kazivanje.
18 Eleazara, jednog od prvaka meðu pismoznancima, èovjeka veæ poodmakle dobi ali otmjene vanjštine, nagovorili su, silom mu otvarajuæi usta, da jede svinjetinu.
19 Ali je on više volio slavnu smrt nego sramotan život, pa sam dragovoljno pristupi muèilištu.
20 Ali prije ispljunu ono što mu je bilo u ustima, kako treba da postupi svaki onaj koji se odluèno èuva onoga što nije dopušteno okusiti ni po cijenu ljubavi prema životu.
21 Oni koji su predsjedavali tome bezbožnom obrednom obroku, kako su odavna poznavali tog èovjeka, uzeše ga nasamo nagovarati da sa sobom donese mesa koje smije uživati i koje je sam pripravio. Neka se samo pretvara da po kraljevoj zapovijedi jede od žrtvenog mesa.
22 Uèini li tako, izbavit æe se od smrti njihovim èovjekoljubljem, na koje ih obvezuje staro prijateljstvo.
23 Ali on stvori plemenitu odluku, dostojnu svoje dobi i ugleda svoje èasne starosti i sijede glave i besprijekorna života sve od djetinjstva, a još veæma dostojnu svetih zakona koje je postavio sam Bog: bez oklijevanja izjavi neka ga samo pošalju u Podzemlje.
24 "Ne dolikuje našoj dobi pretvarati se, pa da mnogi mladiæi pomisle kako je Eleazar sa devedeset godina prešao na tuðinske obièaje.
25 Zbog svog pretvaranja da spasim ono malo prolaznog života, mogli bi i sami zastraniti, a ja bih tako na svoju starost navukao ljagu i sramotu.
26 Jer, sve kad bih sada i umakao ljudskoj kazni, ni živ ni mrtav neæu izbjeæi rukama Svemoguæega.
27 A sada, junaèki se odrièuæi života, pokazat æu se dostojnim svoje starosti
28 i mladiæima ostaviti plemenit primjer kako se za èasne i svete zakone valja spremno i velikodušno izložiti smrti." Nakon tih rijeèi odmah pristupi muèilištu.
29 Oni koji su ga vodili, promijeniše dotadašnju naklonost u mržnju: njegove rijeèi èinile im se ludošæu.
30 Kad je veæ pod udarcima umirao, uzdahnu i reèe: "Gospodin, koji posjeduje sveto znanje, dobro zna da sam se mogao izbaviti od smrti, ali da na svom tijelu podnosim teške muke bièevanja jer u duši radosno sve to podnosim u strahopoštovanju prema njemu."
31 I tako je on preminuo i svojom smræu ostavio ne samo mladeži nego i veæini naroda primjer hrabrosti i spomenik kreposti.
Versículos relacionados com Druga knjiga o Makabejcima, 6:
Poglavlje 6 od 2 Maccabees izvještava o progonu Židova od strane kralja Antioha Epifana, koji je zabranio praksu judaizma i zatražio da Židovi obožavaju grčke bogove. Štoviše, mnogi su Židovi bili mučeni i ubijeni zbog odbijanja da se pokore kraljevim naredbama. Ispod je pet stihova povezanih s ovom temom:
2 Maccabees 6:9: "Tko se nije podnio kraljevoj naredbi, osudio bi se na smrt." Ovaj stih pokazuje okrutnost kralja Antioha Epifanija, koji je prijetio da će ubiti one koji nisu slijedili njegove naredbe.
2 Maccabees 6:12: "Dogodilo se da su neki muškarci, u blizini jezera, koji su se odbili kontaminirati, uhićeni i odvedeni kralju." Ovaj stih ilustrira hrabrost onih koji su radije umrijeli kako bi nepoštivali Božje zakone.
2 MacCabees 6:18: "Naredio je da mu se rastrgaju jezici, da mu rastrgaju dlakave kože i presječe vrhove prstiju." Ovaj stih opisuje okrutno mučenje koje su Židovi pretrpjeli zbog svoje vjere.
2 Maccabees 6:30: "Budući da će umrijeti pod udarcima, duboko je uzdahnuo i rekao:" Gospodin, zbog svoje svete znanosti, savršeno zna da, iako bih mogao izbjeći smrt, podvrgnut sam okrutnoj boli u svojoj Tijelo, pod ubojicom izvršitelja, ali u mojoj se duši radujem s nadom da imam da me Gospodin jednog dana raselira. ' Ovaj stih pokazuje vjeru i hrabrost onih koji su umrli u ime svoje religije.
2 Maccabees 6:31: "Nakon ovih riječi, predao se smrti svu dušu, ostavljajući u svom mučeništvu uzor hrabrosti i čekajući Gospodina pomirenja sa svojom braćom." Ovaj stih naglašava važnost hrabrosti i vjere u teška vremena i povjerenja u Boga čak i u lice smrti.
Chapters: