Baruh, 1

Biblija Hrvatski

1 Ovo su rijeèi knjige koju u Babilonu napisa Baruh, sin Nerije, sina Maaseje, sina Sidkije, sina Hasadije, sina Hilkije,

2 pete godine, sedmoga dana u mjesecu, u vrijeme kada su Kaldejci osvojili Jeruzalem i spalili ga.

3 Baruh proèita rijeèi ove knjige pred Jekonijom, sinom Jojakimovim, kraljem Judinim, i pred èitavim narodom koji bijaše došao na èitanje knjige;

4 pred moguænicima i kraljevim sinovima, pred starješinama, ukratko, pred svim narodom, malim i velikim, pred svima koji su živjeli u Babilonu, na obalama rijeke Suda.

5 Èuvši, plakali su, postili i molili se pred Gospodom.

6 Sabraše i novca, koliko tko mogaše,

7 i poslaše ga u Jeruzalem sveæeniku Jojakimu, sinu Hilkije, Šalumova sina, i ostalim sveæenicima i svemu narodu koji se s njim nalazio u Jeruzalemu.

8 Desetoga dana mjeseca Sivana Baruh je spasio posuðe kuæe Gospodnje što bijaše ugrabljeno iz Hrama da bi ga odnio natrag u zemlju Judinu - srebrno posuðe što ga je naèinio Sidkija, sin Jošijin, kralj Judin,

9 kad je Nabukodonozor, kralj babilonski, odveo iz Jeruzalema i u Babilon doveo Jekoniju s knezovima, kljuèarima, moguænicima i svim narodom.

10 I napisaše: Evo, šaljemo vam novac da njime kupite žrtve paljenice i tamjan; pripravite žrtve i prinesite ih za grijehe na žrtveniku Gospoda, Boga našega.

11 I molite se za život Nabukodonozora, kralja babilonskog, i za život sina njegova Baltazara da im dani na zemlji budu kao dani neba;

12 neka nam Gospod dade snage i prosvijetli oèi naše da bismo živjeli u sjeni Nabukodonozora, kralja babilonskog, i u sjeni njegova sina Baltazara, da bismo ih dugo služili te našli milost pred njima.

13 Molite se i za nas Gospodu, Bogu našem, jer smo ga uvrijedili i do danas se gnjev i srdžba Gospodnja nije odvratila od nas.

14 Èitajte, dakle, knjigu koju vam šaljemo i obznanite je u kuæi Gospodnjoj, na blagdan i u dane Zborovanja.

15 Recite tada: Pravedan je Gospod, Bog naš! Ali nama treba da se danas zacrvene od stida obrazi - nama Judejcima i žiteljima jeruzalemskim,

16 našim kraljevima i knezovima, našim sveæenicima i prorocima i našim ocima,

17 jer smo griješili pred Gospodom, bili mu nepokorni

18 i nismo slušali glasa Gospoda, Boga svojega, da hodimo po zapovjedima koje Gospod bijaše stavio pred nas.

19 Od dana kada je oce naše izveo iz Egipta pa do dana današnjega nepokorni smo bili Gospodu, Bogu svojem, i nismo marili da èujemo njegov glas.

20 Tada navališe na nas nevolje i prokletstva kojima se Gospod zaprijetio sluzi svome Mojsiju u dan kada je izveo oce naše iz Egipta da bi nam dao zemlju kojom teèe med i mlijeko. I tako je to do danas.

21 Nismo bili poslušali glas Gospoda, Boga svojega, ni rijeèi njegovih preko proroka koje nam je on slao;

22 svaki je od nas hodio po nagnuæu svoga opakog srca, služeæi drugim bogovima i èineæi što nije po volji Gospodu, Bogu našem.




Versículos relacionados com Baruh, 1:

Baruc 1 je poglavlje Starog zavjeta koje predstavlja molitvu ispovijedi židovskog naroda nakon uništenja Jeruzalema i hrama od strane kralja Nabukodonozora iz Babilona. Oni prepoznaju da je katastrofa posljedica neposlušnosti Bogu i traže oprost za njihove grijehe. Ispod je pet stihova iz drugih biblijskih knjiga koje se odnose na teme pokrivene u Baruc 1:

2 Kronike 36:15-16: "I Gospodin Bog njegovih roditelja poslao im je uporno upozorenje kroz njegove glasnike, jer je imao suosjećanje prema svom narodu i njihovom prebivalištu. Ali oni su se rugali glasnicima Božjim, njegovim riječima i zaletjeli za svoje proroke , sve dok gnjev Gospodnje nije upalio protiv njegovog naroda i više nije bilo lijeka. " Ovaj stih pokazuje kako je Bog upozorio narod na Jeruzalem preko proroka, ali oni nisu čuli i stoga su pretrpjeli posljedice.

Lamentacije 1:8: "Jeruzalem je počinio teški grijeh; tako je postala predmet ruganja; svi koji su je počastili sada je preziru, jer su je vidjeli golotinju; ona se zauzvrat javlja i okreće leđima". Ovaj stih pokazuje kako je Jeruzalem pretrpio poniženje zbog njegove neposlušnosti Bogu.

Psalam 106:6-7: "Mi griješimo, poput naših roditelja, počinili bezazle i zlo. Naši roditelji u Egiptu nisu obraćali pažnju na vaša čuda; nisu se sjećali mnoštva vaših milosti; naprotiv, pobunili su se pored More, Crveno more ". Ovaj stih prepoznaje da je Božji narod ponovio grijehe svojih predaka i nisu cijenili Božje milosti.

Ezekiel 20:13: "Ali kuća Izraela pobunila se protiv mene u pustinji, nisu me slijedili i odbacili moje zakone. Oni koji ih promatraju će živjeti za njih; ali oni koji ih preziru umrijet će zbog njih." Ovaj stih pokazuje koliko je neposlušnost Božjim zakonima rezultirala smrću i uništenjem za ljude.

Izaija 64:10-11: "Vaši su sveti gradovi postali pustinja; Sion je postao pustinja, Jeruzalem je pusto. Naša sveta i slavna kuća, gdje su vas pohvalili naši roditelji, progutala je vatra; sve što nam je bilo drago postalo je ruševine . " Ovaj stih naglašava tugu i pustoš koje su ljudi osjećali kad su Jeruzalem i hram uništeni.





Chapters: