1 Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi poæi na Kanaance da se protiv njih bori?"
2 A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam zemlju."
3 Tada Juda reèe svome bratu Šimunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je dosuðena u baštinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim.
4 Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuæa ljudi.
5 U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane.
6 Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama.
7 Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio, tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.
8 Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše maèem žitelje i spališe grad.
9 Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli.
10 Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe Šešaja, Ahimana i Talmaja.
11 Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.
12 Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu."
13 Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kæer Aksu za ženu.
14 Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siðe ona s magarca, a Kaleb je upita: "Što hoæeš?"
15 Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.
16 Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše meðu Amaleèanima.
17 Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izruèiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma.
18 Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni Aškelona s njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem.
19 Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola.
20 Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova.
21 A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega.
22 Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima.
23 I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz.
24 Uhode opaziše èovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa æemo ti biti milostivi."
25 On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše maèem, a onoga èovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode.
26 Èovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas.
27 Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji.
28 Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati.
29 Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli meðu njima.
30 Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka.
31 Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.
32 Ašerovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali.
33 Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka.
34 Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siðu u ravnicu.
35 Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka.
36 Podruèje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše.
Versículos relacionados com Knjiga o sucima, 1:
Poglavlje 1. Knjige sudaca opisuje osvajanje nekoliko gradova od strane plemena Izraela nakon smrti Joshua. Međutim, ovo poglavlje također ističe neke nedostatke naroda Izraela, poput nedostatka potpunog uništavanja Kanaanaca i Saveza s nekim od njih. Slijedi pet stihova povezanih s tim temama:
Brojevi 33:55: "Ali ako ne istječete stanovnike zemlje od vas, dogodit će se da će oni koji dopustite biti poput uboda u oči i kao trnja u vašim Ishalima i zategnuti će vas u zemlju u unutrašnjosti koje imate prebivalište. " Ovaj stih naglašava važnost potpunog protjerivanja poganskih naroda Obećane zemlje, što Izrael nije uspio u potpunosti.
Joshua 23:12-13: "Jer ako se slomite i prilijepite za ostale ove nacije koji su ostali između vas i družite se s njima, i ujedinite se s njima, a oni s vama, sigurno znaju da je Gospod, Vaš Bože, neće nastaviti protjerati te narode od vas; radije, oni će biti petlja i na mreži, i da vam se nađu do vašeg pristaništa i trnja, sve dok ne prođete iz ove dobre zemlje koja vam je dala Gospodina, Tvoj, Bože. " Ovaj stih upozorava na povezanost s poganskim narodima, praksu koju Izrael nije uspio u potpunosti izbjeći.
Brojevi 32:23: "Ali ako to ne učinite, evo, sagriješili ste protiv Gospoda; i znajte da će vas vaš grijeh naći." Ovaj stih naglašava važnost poslušnosti Bogu i posljedice neposlušnosti.
Izlazak 23:32-33: "Nećete sklopiti savez s njima, niti sa svojim bogovima. Oni neće prebivati u tvojoj zemlji, da ne griješe protiv mene; jer ti će služiti svojim bogovima, što će biti veza, što će biti veza za tebe." Ovaj stih upozorava na Savez s poganskim narodima, praksu koju Izrael nije uspio izbjeći u potpunosti.
Joshua 23:16: "Kad kršiš Gospodinov savez, tvoj Bog, koga je naredio, i zaboravio i služio drugim bogovima, i naslonjen na njih, tada će se gnjev Gospodnje osvijetliti, a zatim propasti iz dobre zemlje koju vam je dao. " Ovaj stih naglašava posljedice nevjere Boga, nešto što je narod Izraela doživio u više navrata.
Chapters: