Encontrados 30 resultados para: dvorani

  • Vide je faraonovi dvorani pa je pohvale faraonu i odvedu ženu na faraonov dvor. (Knjiga Postanka 12, 15)

  • Ali ni ti ni tvoji dvorani, znam ja, još se ne bojite Boga Jahve." (Knjiga Izlaska 9, 30)

  • Onda æe svi ovi tvoji dvorani k meni doæi, preda me se baciti i vikati: Nosi se i ti i sav puk koji za tobom ide! Poslije toga æu otiæi." I gnjevan ode od faraona. (Knjiga Izlaska 11, 8)

  • Noæu ustane faraon, on pa svi njegovi dvorani i svi Egipæani, jer se strašan jauk razlijegao Egiptom: ne bijaše kuæe u kojoj nije ležao mrtvac. (Knjiga Izlaska 12, 30)

  • Kad su egipatskom kralju kazali da je narod pobjegao, faraon i njegovi dvorani predomisliše se o narodu. "Što ovo uèinismo!" - rekoše. "Pustismo Izraelce i više nam neæe služiti." (Knjiga Izlaska 14, 5)

  • Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.'" (Prva knjiga o Samuelu 18, 22)

  • A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno. (Prva knjiga o Samuelu 18, 30)

  • A dvorani Akiševi rekoše svome kralju: "Nije li to David, kralj zemlje? To je onaj o kome su plešuæi pjevali: 'Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa.'" (Prva knjiga o Samuelu 21, 12)

  • Šaul doznade da se pojavio David s ljudima koji bijahu s njim. Šaul je upravo bio u Gibei; sjedio je pod tamariskom na uzvišici, s kopljem u ruci, a oko njega stajali svi njegovi dvorani. (Prva knjiga o Samuelu 22, 6)

  • A sedmi dan umrije dijete. Davidovi dvorani ne usudiše se javiti mu da je dijete umrlo. Jer mišljahu: "Dok je dijete bilo živo, govorili smo mu, a on nas nije htio slušati. A kako æemo mu kazati da je dijete umrlo? Uèinit æe zlo!" (Druga knjiga o Samuelu 12, 18)

  • A David opazi da njegovi dvorani šapæu meðu sobom i on shvati da je dijete umrlo. I upita David svoje dvorane: "Je li dijete umrlo?" A oni odgovoriše: "Umrlo je." (Druga knjiga o Samuelu 12, 19)

  • A njegovi dvorani upitaše ga: "Što to radiš? Dok je dijete bilo živo, postio si i plakao; a sada, kad je dijete umrlo, ustaješ i jedeš!" (Druga knjiga o Samuelu 12, 21)


“Há alegrias tão sublimes e dores tão profundas que não se consegue exprimir com palavras. O silêncio é o último recurso da alma, quando ela está inefavelmente feliz ou extremamente oprimida!” São Padre Pio de Pietrelcina