1. Gorgija povede sa sobom pet tisuæa pješaka i tisuæu poizbor konjanika; ta je vojska krenula noæu

2. da izvrši prepad na židovski tabor i da ga iznenadi: vodièi joj bijahu stanovnici Tvrðe.

3. Kad je to doèuo Juda, podigao se i on sa svojim junacima da na kraljevu vojsku, koja je bila u Emausu, udari

4. dok su joj pripadnici još izvan tabora.

5. Gorgija je pak došao noæu u Judin tabor i nije našao nikoga, pa je zato stao Židove tražiti po gorama, jer, kako je rekao, "oni bježe pred nama".

6. U cik zore pojavi se Juda u ravnici sa samo tri tisuæe ljudi. Ti nisu imali prikladna obrambenog oružja ni maèeva.

7. Vidjeli su poganski tabor, jak i utvrðen: opkoljavali ga konjanici, ljudi vièni boju.

8. Juda reèe svojim ljudima: "Ne bojte se toga mnoštva i ne plašite se njihovih napadaja.

9. Sjetite se da su se naši oci spasili na Crvenom moru kad ih je progonio faraon s vojskom.

10. Zavapimo sada k Nebu: ono æe nam se možda smilovati, sjetit æe se svog Saveza s našim ocima, pa æe danas pred nama tu vojsku satrti.

11. Tada æe svi narodi spoznati da postoji Netko tko izbavlja i spasava Izraela."

12. Stranci podigoše oèi: opazivši kako im Židovi dolaze s protivne strane,

13. iziðoše iz tabora da prihvate bitku. Judini vojnici zatrubiše u trube i zametnuše boj.

14. Razbijeni, pogani nagnuše u bijeg prema ravnici.

15. Ali svi na zalaznici padoše od maèa. Ostale pognaše sve do Gezera i do nizina Idumeje, do Azota i do Jamnije: palo je oko tri tisuæe ljudi.

16. Kad se Juda vratio s potjere kojoj bijaše na èelu,

17. reèe narodu: "Ne lakomite se na plijen jer nam prijeti još jedan rat.

18. Gorgija je sa svojom vojskom tu u gori. Sad se oduprite našim neprijateljima, borite se protiv njih; potom æete bez brige pokupiti plijen."

19. Juda je još bio u rijeèi kadli jedan odred proviri s gorskog visa.

20. Vidješe da su njihovi raspršeni i da je tabor izgorio: o tome je još svjedoèio dim koji se vidio.

21. Od toga se prizora prestraviše. A kad su još na ravnici opazili Judinu vojsku spremnu za boj,

22. svi pobjegoše u filistejsku zemlju.

23. Juda se vratio da im oplijeni tabor. Iznijelo se mnogo zlata, srebra, modra i crvena skrletna platna i golemo drugo blago.

24. Na povratku su Židovi hvalili i blagoslivljali Nebo govoreæi: "Ono je dobro i njegova je ljubav vjeèna!"

25. Bijaše to dan velike izraelske pobjede.

26. Oni pak od neprijatelja koji bijahu utekli doðoše k Liziji i javiše mu sve što se dogodilo.

27. Ta ga vijest smete, duh mu klonu, jer se Izraelu nije dogodilo onako kako je on htio niti je bilo onako kako je zapovjedio kralj.

28. Zato je iduæe godine Lizija sabrao šezdeset tisuæa poizbor pješaka i pet tisuæa konjanika da svlada Židove.

29. Došli su u Idumeju i utaborili se u Betsuru. Juda iziðe protiv njih sa deset tisuæa ljudi.

30. Kad vidje tu silnu vojsku, pomoli se ovako: "Blagoslovljen da si, spasitelju Izraela, ti koji si satro juriš diva rukom svoga sluge Davida i koji si filistejsku vojsku predao u ruke Šaulova sina Jonate i njegova štitonoše.

31. Predaj i ovu vojsku u šake Izraela, svog naroda; neka se osramote i pješaci i konjanici.

32. Posij strah u njihovim redovima, uništi uzdanje koje imaju u svoju silu i neka se pokolebaju svojim porazom.

33. Obori ih maèem onih koji te ljube, da te hvale pjesmama svi oni koji ti poznaju Ime!"

34. I poèeše bitku i u srazu prsa o prsa pade iz Lizijine vojske oko pet tisuæa ljudi.

35. Videæi kako mu se osula vojska i kako su neustrašivi Judini junaci, koji su bili spremni junaèki živjeti ili umrijeti, Lizija se vrati u Antiohiju. Ondje unovaèi najamnike da iznova, s pojaèanom vojskom, provali u Judeju.

36. Juda pak i njegova braæa rekoše: "Eto, naši su neprijatelji satrti, hajde da oèistimo Svetište i posvetimo ga."

37. Sabra se sva vojska i pope se na goru Sion.

38. Vidjeli su ondje opustjelo sveto mjesto, oskvrnjen oltar, spaljena vrata, u predvorjima naraslo šikarje kao u šumi ili u gorama, a æelije porušene.

39. Razdrli su na sebi odjeæu, zakukali i glavu posuli pepelom.

40. Potom padoše nièice pa na znak truba zavapiše k Nebu.

41. Juda naloži ljudima da tuku one koji su bili u Tvrði sve dok on Svetište ne oèisti.

42. Zatim je izabrao sveæenike neokaljane, vjerne Zakonu.

43. Oèistiše oni Svetište, a oskvrnjeno kamenje ukloniše na neèisto mjesto.

44. Potom se vijeæalo što da se uèini od žrtvenika za paljenice, koji je bio oskvrnjen.

45. Doðoše na dobru misao da ga uklone, bojeæi se da im ne bude na sramotu, jer su ga pogani oskvrnuli. I oboriše žrtvenik.

46. Kamenje staviše na prikladno mjesto na hramskoj gori, dok ne doðe prorok koji æe o njem odluèiti.

47. Nato, prema Zakonu, uzeše neklesano kamenje i podigoše nov žrtvenik, po uzoru na prijašnji.

48. Popravili su Svetište i unutrašnjost Doma i posvetili predvorje.

49. Pošto su naèinili novo sveto posuðe, unijeli su u Hram svijeænjak, kadioni žrtvenik i stol.

50. Kadili su tamjan na žrtveniku i zapalili svjetiljke na svijeænjaku koje su rasvijetlile unutrašnjost Hrama.

51. Postavili su hljebove na stol i objesili zastore. Tako dovršiše djelo koje su poduzeli.

52. Dvadeset i petog dana devetog mjeseca, zvanog Kislev, godine sto èetrdeset i osme ustadoše u rano jutro

53. i prinesoše po Zakonu žrtvu na novom žrtveniku za paljenice koji bijahu podigli.

54. Obnovili su posvetu žrtvenika uz pjesme i zvuke citara, harfa i cimbala u ono isto doba i u isti dan u koji su ga pogani oskvrnuli.

55. Sav je narod pao nièice i poklonio se, a zatim upravio hvalu Nebu, onomu koji ih je tako sretno vodio.

56. Osam su dana slavili posvetu žrtvenika i radosno prinosili paljenice i žrtve prièesnice i zahvalnice.

57. Uresili su proèelje Hrama zlatnim vijencima i štitovima, obnovili ulaz i æelije i postavili im vrata.

58. Nastala je velika radost u narodu i izbrisala se sramota koju su nanijeli pogani.

59. Juda je sa svojom braæom i sa svom izraelskom zajednicom odredio da se, poèevši od dvadeset i petog dana mjeseca Kisleva, svake godine u svoje vrijeme osam dana radosno i veselo slavi dan posvete žrtvenika.

60. U to su vrijeme oko gore Siona sagradili visoke zidove s jakim kulama, bojeæi se da pogani ne doðu ta mjesta oskvrnuti kao i prije.

61. Juda je ondje smjestio posadu da èuva goru Sion. Utvrdio je Betsur da narod ima tvrðu protiv Idumeje.



Livros sugeridos


“Caminhe com alegria e com o coração o mais sincero e aberto que puder. E quando não conseguir manter esta santa alegria, ao menos não perca nunca o valor e a confiança em Deus.” São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.