1. Onda se okrenusmo i poðosmo u pustinju prema Crvenome moru, kako mi je Jahve naredio. Dugo smo se vrtjeli oko gore Seira.

2. I reèe mi Jahve:

3. 'Dosta ste se vrtjeli oko ovoga brda. Okrenite prema sjeveru!'

4. I narodu naloži ovako: 'Sad æete proæi preko podruèja svoje braæe, potomaka Ezavovih, koji žive u Seiru. Oni se vas boje, ali vi dobro pripazite;

5. s njima ne zameæite boja jer vam neæu dati ni stope njihove zemlje: goru Seir predao sam Ezavu u vlasništvo.

6. Hranu od njih kupujte za novac da imate što jesti; i vodu za piæe kupujte od njih za novac.'

7. Ta Jahve te, Bog tvoj, blagoslovio u svim djelima tvojih ruku; on je bdio nad tvojim putovanjem onom velikom pustinjom; ovih èetrdeset godina Jahve, Bog tvoj, bijaše s tobom i ništa ti nije nedostajalo.

8. Tako smo svoju braæu, potomke Ezavove što žive u Seiru, zaobišli putem što vodi u Arabu, Elat i Esjon Geber, a onda udarismo prema Moapskoj pustinji.

9. Tada mi zapovjedi Jahve: 'Nemoj uznemirivati Moapce niti s njima zameæi boja, jer ništa od njihove zemlje neæu dati u tvoje vlasništvo: Lotovim sinovima predao sam Ar u posjed.'

10. Prije su ondje živjeli Emijci. Bio je to moæan narod i brojan; krupna stasa kao i Anakovci.

11. Poput Anakovaca, i njih smatraju Refaimcima, ali ih Moapci nazivaju Emijcima.

12. Isto su tako u Seiru živjeli prije Horijci, ali su ih Ezavovi potomci izvlastili, istrijebili ih i naselili se na njihovo, kako je, uostalom, uèinio Izrael sa zemljom - baštinom svojom - koju mu je Jahve predao.

13. 'A sada ustanite i prijeðite preko potoka Zereda!' I prijeðosmo potok Zered.

14. Vrijeme što smo išli od Kadeš Barnee pa dok smo prešli preko potoka Zereda iznosilo je trideset i osam godina - sve dok nije izumro iz tabora sav onaj naraštaj ljudi sposobnih za borbu, kako im se Jahve i zakleo.

15. I zbilja! Ruka Jahvina bila je protiv njih: istrebljivala ih je isred tabora dok ih nije nestalo.

16. I tako, kad je smrt istrijebila iz naroda sve ljude sposobne za borbu,

17. reèe mi Jahve:

18. 'Danas prelaziš moapsku zemlju Ar.

19. A onda æeš se približiti Amoncima. Nemoj ih uznemirivati niti s njima zameæi boja. Ništa, naime, od zemlje Amonaca neæu ustupiti tebi u vlasništvo jer sam je veæ predao u posjed Lotovim potomcima.'

20. I nju smatraju refaimskom zemljom. U njoj su prije živjeli Refaimci, koje Amonci zovu Zamzumijcima.

21. Bio je to narod moæan i brojan; krupna stasa kao i Anakovci. No Jahve ih uništi pred Amoncima - koji ih izvlastiše i naseliše se na njihovo,

22. kako je, uostalom, uèinio i potomcima Ezavovim, koji su nastanjeni u Seiru, kad je pred njima uništio Horijce, koje su oni otjerali s posjeda i do danas žive na njihovim mjestima.

23. I Avijce, koji su živjeli po zaseocima sve do Gaze, istrijebiše Kaftorci koji su došli iz Kaftora te se naseliše na njihovo mjesto.

24. 'Ustajte! Na put krenite i prijeðite preko potoka Arnona. U ruke ti, eto, predajem Amorejca Sihona, kralja hešbonskoga, i njegovu zemlju. Poèni s osvajanjem; izazovi ga na boj!

25. Od danas poèinjem ugoniti strah i trepet pred tobom u narode koji su pod svim nebesima, tako da æe strepiti i tresti se pred tobom kad god èuju glas o tebi.'

26. Tada sam iz pustinje Kedmot uputio glasnike kralju hešbonskom Sihonu s miroljubivim rijeèima:

27. 'Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Samo æu proæi putem, ne skreæuæi ni desno ni lijevo.

28. Hranu mi prodavaj za novac da mogu jesti; i vodu za piæe davaj mi za novac. Pusti me samo da pješice proðem,

29. da prijeðem preko Jordana u zemlju koju nam daje Jahve, Bog naš - kao što su mi dopustili potomci Ezavovi, nastanjeni u Seiru, i Moapci, što žive u Aru.'

30. Ali hešbonski kralj Sihon ne htjede nas pustiti preko svoga; jer Jahve, Bog tvoj, duh mu zaslijepi a srce otvrdnu, da ga preda u tvoje šake, gdje je i danas.

31. Tada mi reèe Jahve: 'Eto sam poèeo da ti izruèujem Sihona i njegovu zemlju. Poèni osvajanje da mu zemljom zagospodariš.'

32. Kod Jahasa presrete nas Sihon.

33. Navali on i sav njegov narod. Ali Jahve, Bog naš, predade nam ga, tako da potukosmo njega, njegove sinove i sav njegov narod.

34. Tada osvojismo sve njegove gradove i prokletstvom udarismo sve gradove s ljudima, ženama i djecom, ništa ne štedeæi,

35. izuzev stoke, koju uzesmo kao plijen, skupa s plijenom iz gradova što smo ih osvojili.

36. Od Aroera, koji se nalazi na obali potoka Arnona, i od grada koji je u njegovoj dolini pa do Gileada nije bilo grada koji bi nam odolio: sve nam ih je Jahve, Bog naš, predao.

37. Jedino se nisi primicao zemlji Amonaca, kraju uz potok Jabok, i gradovima u pogorju, kako je Jahve, Bog naš, odredio.



Livros sugeridos


“Pense na felicidade que está reservada para nós no Paraíso”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.