1. Abimelek, sin Jerubaalov, otiðe u Šekem k braæi svoje matere i reèe njima i svemu rodu kuæe svoje majke:

2. "Upitajte sve šekemske graðane: što vam je bolje - da nad vama vlada sedamdeset ljudi, svi sinovi Jerubaalovi, ili jedan èovjek? Sjetite se da sam ja od vašeg mesa i vaših kostiju!"

3. To braæa njegove matere prenesoše ostalim šekemskim graðanima i njihovo se srce prikloni Abimeleku jer govorahu: "Naš je brat!"

4. I dadoše mu sedamdeset šekela srebra iz hrama Baal-Beritova; time Abimelek unajmi klatež i pustolove koji poðoše za njim.

5. Onda doðe u kuæu svoga oca u Ofri i pobi svoju braæu, sinove Jerubaalove, sedamdeset ljudi, na jednom kamenu. Izmakao mu je samo Jotam, najmlaði sin Jerubaalov jer se bijaše sakrio.

6. Tada se skupiše svi šekemski graðani i sav Bet-Milo te postaviše Abimeleka za kralja kod hrasta koji stoji u Šekemu.

7. Kada su to dojavili Jotamu, ode on, stade na vrh gore Gerizima i povika im na sav glas: "Èujte me, uglednici šekemski, tako vas èuo Bog!

8. Jednom se zaputila stabla da pomažu kralja koji æe vladati nad njima. Pa rekoše maslini: 'Budi nam kraljem!'

9. Odgovori im maslina: 'Zar da se svog ulja odreknem što je na èast bozima i ljudima da bih vladala nad drugim drveæem?'

10. Tad rekoše stabla smokvi: 'Doði, budi nam kraljem!'

11. Odgovori im smokva: 'Zar da se odreknem slatkoæe i krasnoga ploda svog da bih vladala nad drugim drveæem?'

12. Tad rekoše stabla lozi: 'Doði, budi nam kraljem!'

13. Odgovori im loza: 'Zar da se odreknem vina što veseli bogove i ljude da bih vladala nad drugim drveæem?'

14. Sva stabla rekoše tad glogu: 'Doði, budi nam kraljem!'

15. A glog odgovori stablima: 'Ako me doista hoæete pomazat' za kralja, u sjenu se moju sklonite. Ako neæete, iz gloga æe oganj planuti i sažeæi cedrove libanonske!'

16. Sada, jeste li vjerno i èestito uèinili kad ste izabrali Abimeleka za kralja? Jeste li se dobro ponijeli prema Jerubaalu i njegovoj kuæi? Jeste li mu uzvratili za djela što ih za vas uèini?

17. Moj se otac za vas borio izloživši svoj život te vas izbavio iz ruku Midjanaca,

18. a vi danas ustaste protiv kuæe moga oca, pobiste njegove sinove, sedamdeset ljudi na istom kamenu, i nad graðanima Šekema uèiniste kraljem Abimeleka, sina njegove robinje, zato što je vaš brat!

19. Ako ste vjerno i pošteno danas radili prema Jerubaalu i prema njegovoj kuæi, radujte se s Abimelekom, a on neka se raduje s vama!

20. Ako niste, neka oganj iziðe iz Abimeleka i sažeže graðane Šekema i Bet-Mila i neka iziðe oganj iz graðana Šekema i Bet-Mila i sažeže Abimeleka!"

21. Onda Jotam pobježe, skloni se i doðe u Beer, i ondje ostade, jer se bojao svoga brata Abimeleka.

22. Abimelek je vladao nad Izraelom tri godine.

23. Tada Bog posla duh razdora meðu Abimeleka i šekemske graðane i šekemski se graðani pobuniše protiv Abimeleka.

24. Bijaše to zato da bi se osvetio zloèin poèinjen nad sedamdeset Jerubaalovih sinova i da bi njihova krv pala na njihova brata Abimeleka, koji ih ubi, i na graðane Šekema, koji mu pomogoše da ubije braæu.

25. Hoteæi mu napakostiti, šekemski su graðani postavili zasjede po vrhovima planina i pljaèkali svakoga tko bi prošao mimo njih onim putem. Javiše to Abimeleku.

26. Gaal, sin Ebedov, doðe sa svojom braæom i nastani se u Šekemu; a šekemski se graðani pouzdaše u njega.

27. Otišavši u polje, trgali su u svojim vinogradima grožðe i gazili ga, a onda udarili u veselje; ušli su u hram svoga boga, jeli su, pili i proklinjali Abimeleka.

28. A Gaal, Ebedov sin, povika: "Tko je Abimelek da mu služimo? Zar ne bi trebalo da Jerubaalov sin i Zebul, njegov namjesnik, služe ljude Hamora, Šekemova oca? Zašto da mi njemu služimo?

29. O, kad bih imao ovaj narod u svojoj ruci, protjerao bih Abimeleka i rekao mu: 'Pojaèaj svoju vojsku i iziði u boj!'"

30. A kad Zebul, gradski naèelnik, doznade što je govorio Gaal, sin Ebedov, razgnjevi se.

31. Posla glasnike Abimeleku u Arumu i poruèi mu: "Evo, Gaal, sin Ebedov, došao u Šekem sa svojom braæom i bune graðane protiv tebe.

32. Zato ustani noæu, ti i narod što je s tobom, i stani u zasjedu u polju.

33. A ujutro, kad ograne sunce, digni se i udari na grad. Kada Gaal i njegovi ljudi iziðu preda te, ti uèini s njima što ti prilike posavjetuju."

34. Abimelek usta noæu sa svim svojim ljudima i stade u zasjedu oko Šekema u èetiri èete.

35. Kada je Gaal, sin Ebedov, izišao pred gradska vrata i zaustavio se, Abimelek i njegovi ljudi ustaše iz zasjede.

36. Gaal ugleda ljude i reèe Zebulu: "Eno silaze ljudi s gorskih vrhova." "Od sjena gorskih vrhova", odgovori mu Zebul, "èine ti se ljudi."

37. Opet progovori Gaal: "Eno silaze ljudi s visa zvana Zemljin pupak, a èeta jedna dolazi putem od Èarobnjaèkog hrasta."

38. Tad mu reèe Zebul: "Gdje ti je sada jezik? Pa ti si govorio: 'Tko je Abimelek da mu služimo?' Nisu li ondje ljudi koje si prezirao? Iziði sada i pobij se s Abimelekom."

39. I Gaal iziðe na èelu šekemskih graðana i pobi se s Abimelekom.

40. Abimelek potjera Gaala i on pobježe pred njim; i mnogi njegovi ljudi padoše mrtvi prije nego što su i došli do vrata.

41. Abimelek se tada vrati u Arumu, a Zebul potjera Gaala i njegovu braæu i nije im više dao da ostanu u Šekemu.

42. Sutradan je narod izišao u polje i javiše to Abimeleku.

43. On uze svoju vojsku, podijeli je u tri èete i stade u zasjedu u polju. Kad bi vidio gdje ljudi izlaze iz grada, nasrnuo bi na njih i pobio ih.

44. Dok je Abimelek sa svojom èetom udarao kod gradskih vrata, druge se dvije èete baciše na one koji bijahu u polju i tako ih pobiše.

45. Èitav je dan Abimelek opsjedao grad. Zauzevši ga, poubija sve stanovništvo, razori grad i posu sol po njemu.

46. Kad su to èuli gospodari Migdal Šekema, uðoše svi u tvrdi prostor hrama El-Berita.

47. Kada je Abimelek doznao da su se svi graðani Migdal Šekema ondje sakupili,

48. popne se na Salmonsku goru sa svom vojskom svojom. Uzevši u ruke sjekiru, odsjeèe granu od drveta, podiže je i metnu sebi na rame. A ljudima zapovjedi: "Što vidjeste da sam ja uèinio, uèinite brzo i vi."

49. I svi ljudi odsjekoše sebi po granu, a onda krenuše za Abimelekom, nabacaše granje na utvrdu i zapališe ga nad onima koji su se ondje nalazili. Tako izgiboše svi žitelji Migdal Šekema, oko tisuæu ljudi i žena.

50. Potom Abimelek krenu na Tebes, opsjede ga i osvoji.

51. Bijaše ondje usred grada kula kamo su se sklonili svi ljudi i žene i svi uglednici gradski. Zatvorivši za sobom vrata, popeše se kuli na krov.

52. Abimelek doðe do kule i napade je. Dok je prilazio vratima kule da je zapali,

53. neka žena baci mu žrvanj na glavu i razbi mu lubanju.

54. On brzo pozva svoga momka koji mu je nosio oružje i reèe mu: "Trgni maè i ubij me da se ne govori o meni: 'Žena ga je ubila.'" Njegov ga momak probode te on umrije.

55. Kad su Izraelci vidjeli da je Abimelek mrtav, svi se vratiše svojim kuæama.

56. Tako je Bog svalio na Abimeleka zlo koje je on uèinio svome ocu pobivši sedamdesetero svoje braæe.

57. I sve zlo Šekemaca Bog svali na njihove glave i tako ih stiže kletva Jotama, sina Jerubaalova.



Livros sugeridos


“O mais belo Credo é o que se pronuncia no escuro, no sacrifício, com esforço”. São Padre Pio de Pietrelcina

Newsletter

Receba as novidades, artigos e noticias deste portal.