Jeremija, 20
1. A sveæenik Pašhur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, èu kako Jeremija prorokuje te rijeèi.
2. I Pašhur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade što se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu.
3. A kad sutradan Pašhur pusti Jeremiju iz klada, reèe mu Jeremija: "Jahve te više ne zove Pašhur veæ 'Užas odasvud'.
4. Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te užasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut æe od maèa neprijatelja svojih, svojim æeš oèima vidjeti. I svu Judeju dat æu u ruke kralju babilonskom. On æe ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i maèem pobiti.
5. I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom steèeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat æu u ruke neprijateljima. Oni æe sve opljaèkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.'
6. A ti æeš se, Pašhure, sa svim svojim ukuæanima seliti u Babilon. Da, u Babilon æeš doæi i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si laži prorokovao."
7. Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjaèao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava.
8. Jer kad god progovorim, moram vikati, naviještati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, rijeè mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan.
9. I rekoh u sebi: neæu više na nj misliti niti æu govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdržim, ne mogoh više.
10. Èuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi æemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji èekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa æemo njim ovladati i njemu se osvetiti!"
11. Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato æe progonitelji moji posrnuti i neæe nadvladati, postidjet æe se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vjeène sramote.
12. O Jahve nad Vojskama, koji pronièeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osveæuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju.
13. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca.
14. Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen!
15. Proklet bio èovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, muškiæ!" i time mi oca obradova.
16. Tom èovjeku bilo kao gradovima što ih Jahve nemilice razvali; veæ u cik zore èuo zapomaganje i poklike bojne u podne,
17. jer me ne pogubi u majèinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna!
18. O, zašto izaðoh iz majèina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokonèam dane!
