1. Èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè:

2. "Uzmi svitak i zapiši na nj sve rijeèi koje ti kazah o Jeruzalemu, Judeji i svim narodima, od dana kad ti poèeh govoriti, od dana Jošijinih do dana današnjega.

3. Možda æe èuti dom Judin o svim nesreæama što sam ih naumio oboriti na njih te æe se vratiti svaki sa svoga zlog puta, a ja æu im oprostiti krivicu i grijeh njihov."

4. Tada Jeremija dozva Baruha, sina Nerijina, i Baruh napisa na svitak, po kazivanju Jeremijinu, sve rijeèi koje mu Jahve bijaše objavio.

5. Tada Jeremija naredi Baruhu: "Meni nije slobodno te ne mogu poæi u Dom Jahvin.

6. Idi ti te na dan posta u Domu Jahvinu èitaj narodu rijeèi Jahvine iz svitka što si ga po mojem kazivanju napisao. Proèitaj ih i svim Judejcima koji su došli iz svojih gradova.

7. Možda æe se vapaji njihovi vinuti k Jahvi i možda æe se obratiti svatko sa zloga puta svojega; jer je velik bijes i srdžba kojima Jahve prijeti ovom narodu."

8. I Baruh, sin Nerijin, uèini sve kako mu prorok Jeremija bijaše zapovjedio da proèita rijeèi Jahvine u Domu Jahvinu.

9. U petoj godini Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga, mjeseca devetoga, pozvaše na post pred Jahvu sav narod jeruzalemski i sav narod što mogaše stiæi iz gradova judejskih u Jeruzalem.

10. Baruh svemu narodu proèita rijeèi Jeremije iz svitka u Domu Jahvinu, u dvorani Gemarje, sina pisara Šafana, u gornjem predvorju pred Novim vratima Jahvina Doma.

11. A kad Mikaj, sin Šafanova sina Gemarje, èu iz knjige sve Jahvine rijeèi,

12. siðe u kraljevski dvor u sobu pisarovu, gdje upravo sjeðahu svi dostojanstvenici: pisar Elišama, Delaja, sin Šemajin, Elnatan, sin Akborov, Gemarja, sin Šafanov, Sidkija, sin Hananijin, i svi drugi dostojanstvenici.

13. Mikaj im kaza sve rijeèi što ih bijaše èuo kad ih je Baruh narodu èitao iz knjige.

14. Tada dostojanstvenici poslaše Jehudija, sina Netanijina, i Šelemju, sina Kušijeva, Baruhu da mu kažu: "Uzmi u ruke svitak iz kojega si èitao narodu i doði!" Tada Baruh, sin Nerijin, uze svitak u ruke i doðe k njima.

15. Oni mi rekoše: "Hajde, sjedi i proèitaj nam!" I Baruh im proèita.

16. Kad èuše sve one rijeèi, uplašeno se pogledaše i rekoše Baruhu: "Moramo sve to kazati kralju."

17. I upitaše Baruha: "Hajde, objasni nam kako ti napisa sve te rijeèi."

18. Baruh æe njima: "Jeremija mi je sve te rijeèi u pero kazivao, a ja sam ih crnilom u knjigu zapisao."

19. Tada dostojanstvenici rekoše Baruhu: "Idi i sakrijte se, ti i Jeremija; nitko da ne zna gdje ste."

20. I, pohranivši svitak u dvorani pisara Elišame, poðoše kralju u dvorsko predvorje i sve mu ispripovjediše.

21. Kralj posla Jehudija da donese svitak: on ga donese iz sobe pisara Elišame i proèita ga kralju i dostojanstvenicima koji stajahu oko njega.

22. Kralj je sjedio u zimskim odajama - bijaše to u devetom mjesecu - a pred njim stajaše ražarena žeravnica.

23. I kako bi Jehudi proèitao tri-èetiri stupca, kralj bi ih rezao pisarskim perorezom i bacao u vatru na žeravnice sve dok cio svitak ne bi uništen u vatri žeravnice.

24. Ni kralj ni njegove sluge ne prestrašiše se niti razderaše haljina kad èuše te rijeèi,

25. pa ipak Elnatan, Delaja i Gemarja moljahu kralja da ne spali svitak, ali on ih ne posluša.

26. Tada kralj zapovjedi kraljeviæu Jerahmeelu i Seraji, sinu Azrielovu, i Šelemji, sinu Abdeelovu, da uhvate pisara Baruha i proroka Jeremiju. Ali ih Jahve bijaše sakrio.

27. Pošto je dakle kralj spalio svitak s rijeèima što ih Baruh bijaše zapisao po Jeremijinu kazivanju, doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

28. "Uzmi drugi svitak i upiši u nj sve one rijeèi što bijahu na prvom svitku koji je Jojakim, kralj judejski, spalio.

29. A protiv Jojakima, kralja judejskoga, ovako reci: Ovako govori Jahve: Spalio si svitak govoreæi: 'Zašto si u njemu napisao da æe doæi kralj babilonski koji æe opustošiti zemlju ovu i istrijebiti i ljude i stoku?'

30. Zato ovako govori Jahve protiv Jojakima, kralja judejskoga: 'On neæe imati potomka da sjedne na prijestolje Davidovo, a njegovo mrtvo tijelo bit æe baèeno na pripeku danju i noæni mraz.

31. Kaznit æu njega, i potomstvo njegovo, i sluge njegove zbog njihova bezakonja, i svalit æu na Jeruzalemce i na Judejce sve zlo kojim sam im prijetio, a nisu me slušali."

32. Tada Jeremija uze drugi svitak, dade ga pisaru Baruhu, sinu Nerijinu, i on po kazivanju Jeremijinu upisa sve rijeèi knjige koju je Jojakim, kralj judejski, na žeravnici spalio. I k njima je dopisano još mnogo onakvih rijeèi.





“Quanto maiores forem os dons, maior deve ser sua humildade, lembrando de que tudo lhe foi dado como empréstimo.” São Padre Pio de Pietrelcina