Izaija, 32
1. Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:
2. svaki je kao zavjetrina, utoèište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.
3. Oèi vidovitih neæe više biti slijepe, uši onih što èuju slušat æe pozorno;
4. srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i razgovijetno;
5. pokvarenjaka neæe više zvati plemenitim, varalicu neæe više držat' odliènikom.
6. Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poèini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.
7. U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.
8. U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.
9. Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kæeri lakoumne, èujte mi besjedu.
10. Za godinu i nekoliko dana drhtat æete, lakoumnice, jer jematve neæe biti, plodovi se neæe brati.
11. Dršæite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!
12. Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;
13. zbog njiva naroda mojega što raðaju trnjem i draèem; zbog svih kuæa veselih, grada razigranog.
14. Jer, napuštena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, paša stadima,
15. dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad æe pustinja postat' voænjak, a voænjak se u šumu pretvorit'.
16. U pustinji æe se nastaniti pravo, i pravda æe prebivati u voænjaku.
17. Mir æe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.
18. Narod æe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim poèivalištima.
19. A šuma æe biti oborena, grad æe biti snižen.
20. Blago vama: sijat æete kraj svih voda, puštajuæi vola i magarca da slobodno idu!