1. Proroštvo o Dolini viðenja: Što ti je da uzlaziš sav na krovove,

2. grade pun vreve, grade buèni, grade razigrani? Pobijeni tvoji ne padoše od maèa, nit' u boju poginuše mrtvi tvoji;

3. glavari svi ti zajedno pobjegoše, u ropstvo padoše luka ne napevši. Zasužnjeni su svi tvoji knezovi, zalud umakoše daleko.

4. Zato velim: "Ostavite me, zaplakat æu gorko; nemojte me tješiti zbog uništenja naroda moga."

5. Jer ovo je dan pometnje i rasula od Jahve, Gospoda nad Vojskama. U Dolini viðenja zid se ruši, vapaj za pomoæ diže se u goru.

6. Elam tobolac uzima, Aram konja jaše, a Kir štit otkriva.

7. Krasne doline tvoje pune su bojnih kola, konjanici stižu pred vrata.

8. Tako pada Judi zaštita. U onaj dan svrnuo si pogled na oružje u Šumskoj kuæi.

9. Vidjeste da u gradu Davidovu ima mnogo pukotina. Sabraste vodu iz Donjega ribnjaka.

10. Prebrojiste kuæe jeruzalemske, porušiste kuæe da zid uèvrstite.

11. Izmeðu dva zida naèiniste spremište za vodu iz starog ribnjaka. Ali se ne obazreste na Tvorca, nit' vidjeste onog što davno sve smisli.

12. Gospod, Jahve nad Vojskama, pozivaše vas u dan onaj da plaèete i tugujete, da obrijete glave i pripašete kostrijet.

13. A gle: radost i veselje, ubijaju goveda i kolju ovce; jedu meso i piju vino: "Jedimo i pijmo, jer sutra nam je mrijeti."

14. Ali Jahve nad Vojskama objavi mi: "Dok ne umrete, grijeh taj neæe vam se oprostiti", reèe Jahve, Gospod nad Vojskama.

15. Ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama: "Hajde, idi k onom dvorjaninu, k Šibni, nadstojniku dvora,

16. koji kleše sebi grob na uzvisini i u stijeni sebi prebivalište usijeca: 'Što tu posjeduješ i koga tu imaš da sebi klešeš grobnicu?'

17. Gle, Jahve æe te baciti daleko udarcem jednim jedinim, snažno æe te uhvatiti,

18. smotat æe te u klupko, kao loptu te baciti po zemlji širokoj! Ondje ti æeš umrijeti, s kolima što ti bijahu na slavu, ti, sramoto dvoru svoga gospodara!"

19. Lišit æu te tvoje službe, otjerat te sa tvog mjesta;

20. i pozvat æu svoga slugu Elijakima, sina Hilkijina.

21. Obuæi æu mu tvoju haljinu, tvojim æu ga pojasom opasat', tvoju æu mu vlast predati u ruke te æe biti otac žiteljima jeruzalemskim i kuæi Judinoj.

22. Metnut æu mu na pleæa kljuè od kuæe Davidove: kad otvori, nitko neæe zatvoriti, kad zatvori, nitko neæe otvoriti.

23. Kao klin zabit æu ga na tvrdu mjestu; i postat æe prijesto slave domu oca svojega.

24. O njega æe se vješati sva slava njegova doma oèinskog, izdanci i potomstvo, sve malo posuðe, od zdjelica do æupova.

25. U onaj dan - rijeè je Jahve nad Vojskama - izvuæi æe se klin zabijen na tvrdu mjestu, slomit æe se i pasti. I sav teret što je visio na njemu razbit æe se, jer je Jahve govorio.





“O demônio é forte com quem o teme, mas é fraquíssimo com quem o despreza.” São Padre Pio de Pietrelcina