Propovjednik, 6

1. I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.

1. Est et aliud malum, quod vidi sub sole, et quidem grave apud homines:

2. Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuðinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

2. vir, cui dedit Deus divitias et substantiam et honorem, et nihil deest animae suae ex omnibus, quae desiderat; nec tribuit ei potestatem Deus, ut comedat ex eo, sed homo extraneus vorabit illud: hoc vanitas et miseria mala est.

3. I velim: bolje je nedonošèe od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;

3. Si genuerit quispiam centum liberos et vixerit multos annos et plures dies aetatis habuerit, et anima illius non sit satiata bonis substantiae suae, immo et sepultura careat, de hoc ego pronuntio quod melior illo sit abortivus.

4. jer je nedonošèe uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;

4. Frustra enim venit et pergit ad tenebras, et in tenebris abscondetur nomen eius.

5. sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

5. Etsi non vidit solem neque cognovit, maior est requies isti quam illi.

6. Pa kad bi takav živio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

6. Etiamsi duobus milibus annis vixerit et non fuerit perfruitus bonis, nonne ad unum locum properant omnes?

7. Èovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.

7. “Omnis labor hominis est ad os eius, sed anima eius non implebitur”.

8. Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i što reæi o siromahu koji se umije držati pred ljudima?

8. Quid habet amplius sapiens prae stulto? Et quid pauper, qui sciat ambulare coram vivis?

9. Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

9. “Melior est oculorum visio quam vana persequi desideria”; sed et hoc vanitas est et afflictio spiritus.

10. Što je veæ bilo, ime ima; i zna se što je èovjek; i on se ne može parbiti s jaèim od sebe.

10. Quidquid est, iam vocatum est nomen eius; et scitur quod homo sit et non possit contra fortiorem se in iudicio contendere.

11. Što više rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist èovjeku?

11. Ubi verba sunt plurima, multiplicant vanitatem; quid lucri habet homo?

12. Tko zna što je dobro èovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku što æe biti poslije njega pod suncem?

12. Quoniam quis scit quid homini bonum sit in vita, in paucis diebus vanitatis suae, quos peragit velut umbra? Aut quis ei poterit indicare quid post eum futurum sub sole sit?