Propovjednik, 1

1. Misli Propovjednika, Davidova sina, kralja u Jeruzalemu.

1. Verba Ecclesiastes filii David regis Ierusalem.”

2. Ispraznost nad ispraznošæu, veli Propovjednik, ispraznost nad ispraznošæu, sve je ispraznost!

2. “Vanitas vanitatum, dixit Ecclesiastes, vanitas vanitatum et omnia vanitas”.

3. Kakva je korist èovjeku od svega truda njegova kojim se trudi pod suncem?

3. Quid lucri est homini de universo labore suo, quo laborat sub sole?

4. Jedan naraštaj odlazi, drugi dolazi, a zemlja uvijek ostaje.

4. Generatio praeterit, et generatio advenit, terra autem in aeternum stat.

5. Sunce izlazi, sunce zalazi i onda hiti svojem mjestu odakle izlazi.

5. Oritur sol, et occidit sol et ad locum suum anhelat ibique renascitur.

6. Vjetar puše na jug i okreæe se na sjever, kovitla sad ovamo sad onamo i vraæa se u novom vrtlogu.

6. Gyrat per meridiem et flectitur ad aquilonem, lustrans universa in circuitu pergit spiritus et in circulos suos revertitur.

7. Sve rijeke teku u more i more se ne prepunja; odakle teku rijeke, onamo se vraæaju da ponovo poènu svoj tok.

7. Omnia flumina pergunt ad mare, et mare non redundat; ad locum, unde exeunt, flumina illuc revertuntur in cursu suo.

8. Sve je muèno. Nitko ne može reæi da se oèi nisu do sita nagledale i uši dovoljno naslušale.

8. Cunctae res difficiles; non potest eas homo explicare sermone. Non saturatur oculus visu, nec auris auditu impletur.

9. Što je bilo, opet æe biti, i što se èinilo, opet æe se èiniti, i nema ništa novo pod suncem.

9. Quod fuit, ipsum est, quod futurum est. Quod factum est, ipsum est, quod faciendum est:

10. Ima li išta o èemu bi se moglo reæi: "Gle, ovo je novo!" Sve je veæ davno prije nas postojalo.

10. nihil sub sole novum. Si de quadam re dicitur: “Ecce hoc novum est”, iam enim praecessit in saeculis, quae fuerunt ante nos.

11. Samo, od prošlosti ne ostade ni spomena, kao što ni u buduænosti neæe biti sjeæanja na ono što æe poslije doæi.

11. Non est priorum memoria, sed nec eorum quidem, qui postea futuri sunt, erit recordatio apud eos, qui futuri sunt in novissimo.

12. Ja, Propovjednik, bijah kralj nad Izraelom u Jeruzalemu.

12. Ego Ecclesiastes fui rex Israel in Ierusalem

13. I trudih se da mudrošæu istražim i dokuèim sve što biva pod nebom; o, kako muènu zadaæu zadade Bog sinovima ljudskim.

13. et proposui in animo meo quaerere et investigare sapienter de omnibus, quae fiunt sub sole. Hanc occupationem pessimam dedit Deus filiis hominum, ut occuparentur in ea.

14. Vidjeh sve što se èini pod suncem: kakve li ispraznosti i puste tlapnje!

14. Vidi cuncta, quae fiunt sub sole; et ecce universa vanitas et afflictio spiritus.

15. Što je krivo, ne može se ispraviti; èega nema, izbrojiti se ne može.

15. Quod est curvum, rectum fieri non potest; et, quod deficiens est, numerari non potest.

16. Rekoh onda sam sebi: "Gle, stekao sam veæu mudrost nego bilo tko od mojih prethodnika u Jeruzalemu. Duh moj sabrao je golemu mudrost i znanje."

16. Locutus sum ego in corde meo dicens: “Ecce ego magnificavi et apposui sapientiam super omnes, qui fuerunt ante me in Ierusalem; et mens mea contemplata est multam sapientiam et scientiam”.

17. Mudrost pomnjivo prouèih, a tako i glupost i ludost, ali sam spoznao da je to pusta tlapnja.

17. Dedique cor meum, ut scirem sapientiam et scientiam, insipientiam et stultitiam. Et agnovi quod in his quoque esset afflictio spiritus, eo quod

18. Mnogo mudrosti - mnogo jada; što više znanja, to više boli.

18. in multa sapientia multus sit maeror; et, qui addit scientiam, addit et laborem.