Knjiga o Jobu, 27

1. Job nastavi svoju besjedu i reèe:

1. Addidit quoque Iob assu mens parabolam suam et dixit:

2. "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa:

2. “Vivit Deus, qui abstulit ius meum, et Omnipotens, qui ad amaritudinem adduxit animam meam,

3. sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,

3. quia, donec superest halitus in me, et spiritus Dei in naribus meis,

4. usne moje neæe izustiti zloæu niti æe laž kakva doæi na moj jezik.

4. non loquentur labia mea iniquitatem, nec lingua mea meditabitur mendacium!

5. Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.

5. Absit a me, ut iustos vos esse iudicem; donec exspirem, non recedam ab innocentia mea.

6. Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neæe.

6. Iustificationem meam, quam coepi tenere, non deseram, neque enim reprehendit me cor meum in omni vita mea.

7. Neka mi dušmana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbožnikov!

7. Sit ut impius inimicus meus, et adversarius meus quasi iniquus.

8. Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?

8. Quae est enim spes impii, cum secet, cum rapiat Deus animam eius?

9. Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?

9. Numquid Deus audiet clamorem eius, cum venerit super eum angustia?

10. Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa zazivati?

10. Aut poterit in Omnipotente delectari et invocare Deum omni tempore?

11. Ali Božju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere Svesilnog.

11. Docebo vos manum Dei, quae Omnipotens habeat, nec abscondam.

12. Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"

12. Ecce vos omnes observastis, et quid sine causa vana loquimini?

13. "Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguæeg.

13. Haec est pars hominis impii apud Deum, et hereditas violentorum, quam ab Omnipotente suscipient.

14. Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha.

14. Si multiplicati fuerint filii eius, in gladio erunt, et nepotes eius non saturabuntur pane.

15. Smrt æe sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neæe.

15. Qui reliqui fuerint ex eo, sepelientur in interitu, et viduae illius non plorabunt.

16. Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,

16. Si comportaverit quasi terram argentum et sicut lutum praeparaverit vestimenta,

17. nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro.

17. praeparabit quidem, sed iustus vestietur illis, et argentum innocens dividet.

18. Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže èuvar:

18. Aedificavit sicut aranea domum suam, et sicut custos fecit umbraculum.

19. bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg više nema.

19. Dives, cum dormierit, nihil secum auferet; aperiet oculos suos et nihil inveniet.

20. Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese.

20. Apprehendet eum quasi aqua inopia, nocte opprimet eum tempestas.

21. Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta.

21. Tollet eum ventus urens et auferet, et velut turbo rapiet eum de loco suo.

22. Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaæi iz ruke.

22. Et mittet super eum et non parcet; de manu eius fugiens fugiet.

23. Rukama plješæu nad njegovom propašæu i zvižde na njega kamo god došao.

23. Complodet super eum manus suas et sibilabit eum de loco suo.