Biblija u jednoj godini.

Devedesetog dana pratimo priče o hrabrosti i božanskoj providnosti. Suci 4-5 prepričavaju Deborino inspirativno vodstvo, pobjedu nad Siserom i Jaelino junaštvo, slavljeno u Deborinoj pjesmi. U Ruti 2 vidimo Božju ruku kako vodi Rutu do Boaza, pravednika koji će postati ključna figura u mesijanskoj lozi. Psalam 134 zaključuje ovaj niz pozivom na hvalu: "Blagoslivljajte Gospodina, svi sluge Gospodinove."

Poglavlje 4

1. Poslije smrti Ehudove Izraelci su opet stali èiniti što Jahvi nije po volji

2. i Jahve ih predade u ruke Jabinu, kanaanskom kralju koji je vladao u Hasoru. Vojskovoða vojsci njegovoj bijaše Sisera, koji je živio u Harošetu Poganskom.

3. Tad Izraelci zavapiše Jahvi. Jer Jabin imaše devet stotina željeznih bojnih kola i teško je tlaèio Izraelce dvadeset godina.

4. U to vrijeme Izraelu je sudila proroèica Debora, žena Lapidotova.

5. Živjela je pod Deborinom palmom izmeðu Rame i Betela u Efrajimovoj gori i k njoj su dolazili Izraelci da presuðuje u njihovim sporovima.

6. Ona dozva Baraka, sina Abinoamova, iz Naftalijeva Kedeša i reèe mu: "Evo što ti Jahve, Bog Izraelov, zapovijeda: 'Idi, kreni na goru Tabor i uzmi sa sobom deset tisuæa ljudi izmeðu Naftalijevih i Zebulunovih sinova.

7. Ja æu k tebi na Kišonski potok privuæi Siseru, vojskovoðu Jabinove vojske, s njegovim bojnim kolima i svim ratnicima te æu ga predati u tvoje ruke.'"

8. Barak joj odgovori: "Ako ti poðeš sa mnom, iæi æu; ako li ne poðeš sa mnom, ne idem."

9. "Idem s tobom", reèe mu ona, "ali na putu kojim æeš poæi slava neæe tebi pripasti jer æe Jahve ženi predati u ruke Siseru." Tada Debora ustane i poðe s Barakom u Kedeš.

10. Onamo je Barak pozvao Zebuluna i Naftalija. Deset tisuæa ljudi poðe za njim, a išla je s njim i Debora.

11. Heber Kenijac bijaše se odvojio od Kajina, jednoga od sinova Hababa, tasta Mojsijeva; razapeo je svoj šator kod Hrasta u Saananimu, nedaleko od Kedeša.

12. Javiše Siseri da je Barak, sin Abinoamov, izašao na goru Tabor.

13. Nato Sisera sabra sva svoja kola, devet stotina željeznih kola, i sve ljude koje je doveo od Harošeta Poganskog do Kišonskog potoka.

14. Debora reèe Baraku: "Ustani, evo dana kada æe Jahve predati Siseru u tvoje ruke! Sam Jahve ide pred tobom!" I Barak siðe s gore Tabora sa deset tisuæa ljudi za sobom.

15. Jahve zastraši Siseru, sva njegova kola i èitavu njegovu vojsku, koja naže u bijeg pred maèem Barakovim. Sisera siðe sa svojih kola i pobježe pješice.

16. Barak je gonio kola i vojsku sve do Harošeta Poganskog. Sva je Siserina vojska pala od oštrog maèa i nijedan èovjek nije umakao.

17. Sisera je dotle bježao pješice prema šatoru Jaele, žene Hebera Kenijca, jer izmeðu Jabina, kralja hasorskog, i kuæe Hebera Kenijca bijaše mir.

18. Jaela iziðe Siseri u susret i reèe mu: "Zaustavi se, gospodaru, svrati se k meni. Ne boj se nièega!" On svrati k njoj pod šator, a ona ga pokri pokrivaèem.

19. On joj reèe: "Daj mi malo vode jer sam žedan." Ona otvori mijeh s mlijekom, napoji ga i opet ga pokri.

20. "Stani na ulazu u šator", reèe joj on, "pa ako tko naiðe i zapita te: 'Ima li tu koga?' ti odgovori: 'Nema!'"

21. A Jaela, žena Heberova, uze šatorski klin i èekiæ u ruke, tiho mu se približi i zabi mu klin kroza sljepooèice tako da se zario u zemlju. On od iscrpljenosti bijaše tvrdo zaspao i tako umrije.

22. I gle, doðe Barak progoneæi Siseru. Jaela iziðe preda nj i reèe mu: "Doði da ti pokažem èovjeka koga tražiš." On uðe k njoj, i gle - Sisera ležaše mrtav, s klinom u sljepooèici.

23. Tako je Bog u onaj dan ponizio Jabina, kralja kanaanskog, pred Izraelcima.

24. Ruka Izraelaca postajaše sve teža Jabinu, kralju kanaanskom, dok ga nije napokon zatrla.

Poglavlje 5

1. Toga dana Debora i Barak, sin Abinoamov, zapjevaše ovu pjesmu:

2. Ratoborno rasuše kose borci izraelski i dragovoljno krenu narod: blagoslivljajte Jahvu!

3. Èujte, o kraljevi! Poslušajte, knezovi! Jahvi ja pjesmu pjevam, Jahvu, Boga Izraelova, ja slavim.

4. Sa Seira kad si silazio, Jahve, pobjednièki kad si kroèio iz polja edomskih, sva se zemlja tresla, lila se nebesa, oblaci curkom daždjeli.

5. Brda se tresla pred tobom, o Jahve, Jahve, Bože Izraelov!

6. U dane Šamgara, sina Anatova, u dane Jaele opustješe putovi; i oni koji su putovali, obilažahu naokolo.

7. Pusta bijahu sela izraelska dok ne ustadoh ja, Debora, dok ne ustadoh kao majka Izraelu.

8. Tuðe bogove sebi izabraše, i zato im rat stade pred vrata. Za pet gradova ne bi nijednog štita! Nijednog kralja za èetrdeset tisuæa u Izraelu!

9. Srce moje kuca za voðe izraelske, za narod što dragovoljno u boj kreæe! Blagoslivljajte Jahvu!

10. Vi koji na bijelim jašete magaricama, na sagovima sjedeæi, i vi koji hodite putovima, pjevajte,

11. uz povike razdraganih pastira kod pojila. Neka se slave dobroèinstva Jahvina i vladavina njegova Izraelom! I narod Jahvin siðe na vrata.

12. Probudi se, Deboro, ustani! Ustani, pjesmu zapjevaj! Hrabro! Ustani, Baraèe, vodi u roblje porobljivaèe svoje, sine Abinoamov!

13. Tad siðe na vrata Izrael, narod Jahvin pohrli junaèki.

14. Iz Efrajima potekoše u dolinu, za njima stiže meðu èete tvoje Benjamin. Iz Makira stupaju glavari, iz Zebuluna oni što nose štap zapovjednièki.

15. Knezovi Jisakarovi s Deborom bjehu, a Naftali poðe s Barakom, pohrli da ga stigne u dolini. Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

16. Zašto si ostao u torovima da slušaš sred stada svirku frule? Kod Rubenovih potoka dugo se savjetuju.

17. Gilead osta s onu stranu Jordana. A zašto je Dan na stranim laðama? Zašto na obali mora Ašer sjedi, mirno prebiva u svojim zaljevima?

18. Zebulun je narod što prkosi smrti s Naftalijem, na visoravnima.

19. Došli su kraljevi, boj zametnuli, boj bili kraljevi kanaanski, u Tanaku, na vodi megidskoj, al' ni mrve srebra ne dobiše.

20. Sa nebeskih staza vojevahu, vojevahu zvijezde prot' Siseri.

21. Sve otplavi potok Kišon, potok Kišon pradavni. Gazi èvrsto, moja dušo!

22. Topot silan odjekuje: jure borci na konjima!

23. "Proklinjite Meroz," Anðeo æe Jahvin, "proklinjite žitelje njegove što Jahvi nisu u pomoæ pritekli, u pomoæ Jahvi s junacima."

24. Blagoslovljena meðu ženama bila Jaela, žena Hebera Kenijca, meðu ženama šatora nek' je slavljena!

25. On vode zaiska, mlijeka mu ona dade, u zdjelu dragocjenu nali mu povlake.

26. Rukom lijevom za klinom segnu, a desnom za èekiæem kovaèkim. Udari Siseru, glavu mu razmrska, probode mu, razbi sljepooèicu.

27. Do nogu pade joj, sruši se, leže, do nogu pade joj, sruši se; i gdje pade, mrtav osta.

28. Kroz prozor motri Siserina mati, kroz prozor motri, na rešetku jÓada: "Dugo mu se kola ne vraæaju: što im je zapreg tako spor?"

29. Najmudrija zbori joj dvorkinja, sebi samoj ona odgovara:

30. "Plijen su našli pa ga dijele: po djevojku na ratnika, po djevojku i po dvije, halju-dvije za Siseru, vezen rubac za moj vrat!"

31. Tako neka ginu, Jahve, svi neprijatelji tvoji! A oni koji te ljube nek budu kao sunce kada se diže u svojemu sjaju! I zemlja bijaše mirna èetrdeset godina.

1. Noemi imaše roðaka po mužu, èovjeka vrlo imuæna, iz porodice Elimelekove: zvao se Boaz.

2. Tada Ruta Moapka reèe Noemi: "Htjela bih iæi u polje pabirèiti klasje za onim u koga naðem milost." Ona joj odgovori: "Hajde, kæeri moja!"

3. I ode, doðe u polje te poèe pabirèiti za žeteocima. A sreæa je dovede u polje koje pripadaše Boazu, iz roda Elimelekova.

4. I gle, doðe Boaz iz Betlehema. "Jahve bio s vama!" - pozdravi on žeteoce. A oni mu odgovoriše: "Jahve te blagoslovio!"

5. Boaz æe nato momku koji je nadzirao žeteoce: "Èija je ona mlada žena?"

6. A momak koji bijaše nad žeteocima odgovori: "Ono je mlada Moapka što je došla prateæi Noemi s Moapskih poljana.

7. Pitala je: 'Smijem li pabirèiti i kupiti klasje izmeðu snopova za žeteocima?' I došla je, eto, i ostala od ranog jutra sve dosad; i samo je malo ušla u kuæu."

8. Onda Boaz reèe Ruti: "Èuj me, kæeri moja, ne idi pabirèiti u drugoga nego se drži mojih njiva i mojih poslenika.

9. Pazi na kojoj njivi oni žanju, pa idi za njima. A naredio sam momcima da te nitko ne dira. Kad ožedniš, idi k posudama i pij što moje sluge zahitaju."

10. Ona tada pade nièice, pokloni se do zemlje i reèe: "Èime sam stekla toliku milost u oèima tvojim da mi posveæuješ pažnju kad sam tuðinka?"

11. Boaz joj odgovori: "Èuo sam što si sve uèinila za svoju svekrvu poslije smrti svoga muža; kako si ostavila oca svoga, majku svoju i zavièaj svoj te došla u narod kojega do juèer ili prekjuèer nisi poznavala.

12. Neka ti Jahve plati sve što si uèinila i neka ti udijeli pravu nagradu Jahve, Bog Izraelov, kad si došla da se pod krila njegova skloniš!"

13. Ona preuze: "Kad bih mogla uvijek nalaziti milost u tvojim oèima, gospodaru, jer si me utješio i milostivo progovorio sluškinji svojoj, ako i nisam kao jedna od tvojih sluškinja."

14. Kad bijaše vrijeme ruèku, Boaz joj reèe: "Hodi ovamo, jedi ovog kruha i umoèi svoj zalogaj u ocat!" Ona sjede pokraj žetelaca, a on stavi pred nju prženih zrna. Jela je i nasitila se i još joj preteèe.

15. Kad je ustala da pabirèi dalje, Boaz zapovjedi svojim slugama: "I meðu snopljem neka ona pabirèi, a vi joj nemojte zanovijetati.

16. Nego navlaš ispuštajte klasove iz svojih rukoveti i ostavljajte joj neka kÓupi i nemojte je koriti!"

17. I tako je pabirèila sve do veèeri, pa onda ovrše ono što je napabirèila: bijaše otprilike jedna efa jeèma.

18. Uze ona svoje i doðe u grad, a svekrva vidje koliko je napabirèila. Tada Ruta izvadi i dade joj što joj bijaše preteklo pošto se nasitila.

19. Svekrva je upita: "Gdje si pabirèila danas? Gdje si radila? Neka je blagoslovljen onaj koji je pogledao na te!" Onda ona pripovjedi svekrvi kod koga je radila i reèe: "Èovjek u koga sam danas radila zove se Boaz."

20. Tada æe Noemi svojoj snasi: "Neka Jahve blagoslovi onoga koji ne uskraæuje dobrote svoje ni živima ni mrtvima!" I dometnu Noemi: "Taj je èovjek naš rod; jedan od naših skrbnika."

21. Ruta Moapka pripovjedi dalje: "Još mi reèe: 'Drži se mojih poslenika dokle ne požanju sve moje!'"

22. Noemi nato reèe Ruti, snasi svojoj: "Dobro je, kæeri moja, idi za njegovim poslenicima da ti ne bude neprilike na kojoj drugoj njivi."

23. I tako se držala poslenika Boazovih i pabirèila dokle ne požeše i jeèam i pšenicu. I živjela je kod svekrve svoje.

1. Hodoèasnièka pjesma. Sad, blagoslivljajte Jahvu, sve sluge Jahvine što stojite u Domu Jahvinu, u noænim satima!

2. Dižite svoje ruke prema Svetištu i Jahvu blagoslivljajte!

3. "Blagoslovio te sa Siona Jahve koji stvori nebo i zemlju!"