Biblija u jednoj godini.

U 274. danu promatramo kako se Nehemija suočava s protivljenjem i jača vjeru naroda u obnovu jeruzalemskih zidina. Estera 1-2 predstavlja Esterin uspon i rane događaje na perzijskom dvoru, dok nas Mudre izreke 20:27-30 uče o samokontroli, disciplini i vrijednosti mudrosti primijenjene u svakodnevnom životu.

Poglavlje 4

1. Kad su Sanbalat, Tobija, Arapi, Amonci i Ašdoðani èuli da napreduje popravljanje jeruzalemskih zidova - jer su se poèele zatvarati pukotine - veoma se ražestiše.

2. Zakleše se svi zajedno da æe napasti Jeruzalem i da æe nas smesti.

3. Mi smo tada zazvali Boga našega i postavljali smo dnevnu i noænu stražu da bismo zaštitili grad.

4. A Židovi govorahu: "Snage su nosaèima klonule, a ruševina je mnogo: neæemo nikada stiæi sagraditi zida!"

5. A naši neprijatelji rekoše: "Uvuæi æemo se meðu njih prije nego što doznaju i opaze nas: tada æemo ih poubijati i tako osujetiti pothvat!"

6. A kad bi došli Židovi koji žive kraj njih, po deset bi nas puta upozoravali: "Idu protiv vas iz svih mjesta u kojima stanuju!"

7. Postavili smo se u nizinama, iza zida i na goletima; rasporedio sam narod po rodovima, s maèevima, kopljima i lukovima.

8. Kad sam vidio kako se boje, ustao sam i objavio velikašima, odliènicima i ostalom narodu ovo: "Ne bojte se ovih ljudi! Mislite na Gospoda, velikoga i strašnoga, i borite se za svoju braæu, za sinove i kæeri svoje, za žene i kuæe svoje!"

9. Kad su naši neprijatelji èuli da smo obaviješteni i da je Bog osujetio njihovu osnovu, mogli smo se vratiti k zidu, svaki svome poslu.

10. Ali je od toga dana samo polovica mojih momaka obavljala posao, a ostali su držali koplja, štitove, lukove i oklope, a glavari stajali iza doma Judina,

11. koji je gradio zid. I nosaèi tereta držali su oružje: jednom je rukom svaki radio svoj posao, a u drugoj mu bilo oružje.

12. Svaki je od graditelja, dok je radio, nosio maè pripasan uz bok. Trubaè je stajao kraj mene.

13. Rekao sam velikašima, odliènicima i ostalom narodu: "Posao je velik i zamašan, a mi se rasuli po zidu, daleko jedni od drugih:

14. skupite se oko nas na mjesto gdje èujete glas trube, a Bog naš borit æe se za nas."

15. Tako smo obavljali posao od rane zore do prvih zvijezda. Polovica je bila naoružana kopljima.

16. U to sam vrijeme još rekao narodu: "Svaki sa svojim slugom neka noæi u Jeruzalemu: po redu æemo noæu stražariti, a danju raditi."

17. Ni ja, ni moja braæa, ni moji momci, ni stražari koji su me pratili nismo skidali svojih haljina, svatko je držao pri ruci svoje oružje.

Poglavlje 5

1. Velika se vika digla meðu ljudima i ženama protiv njihove braæe Židova.

2. Jedni su govorili: "Zalažemo svoje sinove i kæeri da bismo mogli nabaviti pšenice te jesti i živjeti."

3. Drugi su govorili: "Zalažemo svoja polja, vinograde svoje i kuæe svoje da bismo mogli nabaviti pšenice za vrijeme gladi."

4. Drugi su opet govorili: "Moramo uzaimati novac na polja svoja i vinograde da bismo mogli isplatiti kraljeve namete.

5. Tijelo je naše kao tijelo braæe naše, sinovi su naši kao i njihovi, a mi moramo predavati u ropstvo svoje sinove i kæeri; meðu našim kæerima neke su veæ robinje! A mi ne možemo ništa jer polja naša i vinograde drže drugi."

6. Razljutio sam se veoma kad sam èuo njihovu viku i te rijeèi.

7. Pošto sam u sebi promislio, prekorio sam velikaše i odliènike rijeèima: "Vi nameæete teret svojoj braæi!" I sazvao sam protiv njih velik zbor.

8. I rekao sam: "Mi smo, koliko smo mogli, otkupili svoju židovsku braæu koja bijahu prodana poganima. A sada vi prodajete svoju braæu da bismo ih otkupili!" Svi su šutjeli i nitko nije odgovorio.

9. Nastavio sam: "Nije dobro to što èinite. Ne treba li da hodite u strahu Boga našega da se tako uklonimo ruglu neprijateljskih naroda?

10. I ja, i moja braæa, i moji momci davali smo im novaca i žita. Ali smo im dug oprostili.

11. Vratite im i vi još danas njihova polja, vinograde, maslinike i kuæe njihove i oprostite im postotak u novcu, u žitu, u vinu, u ulju, što ste im ga nametnuli."

12. A oni odgovoriše: "Vratit æemo; neæemo od njih ništa tražiti. Uèinit æemo kako si rekao." Tada pozvah sveæenike i naredih neka se zakunu da æe uèiniti kako su obeæali.

13. Zatim istresoh skute svoje odjeæe govoreæi: "Neka Bog ovako istrese iz vlastite kuæe i imanja svakog èovjeka koji se ne bude držao ovog obeæanja! Tako bio istresen i ispražnjen!" A sav zbor odgovori "Amen!" hvaleæi Jahvu. I narod je uèinio prema ovom dogovoru.

14. I od dana kad mi je kralj naredio da budem upravitelj u zemlji Judinoj, od dvadesete do trideset i druge godine kraljevanja Artakserksa, za dvanaest godina ja i moja braæa nismo nikada jeli upraviteljskog kruha.

15. Ali prijašnji upravitelji, moji prethodnici, ugnjetavahu narod: svakoga su dana od njega uzimali èetrdeset šekela srebra za kruh; i njihove su sluge ugnjetavale narod. A ja nisam nikada tako èinio, zbog straha Božjega.

16. Èak sam se jednako držao posla oko zida i nisam kupio ni jedne njive! Svi su moji momci bili ondje okupljeni na poslu.

17. Za mojim su stolom jeli Židovi i odliènici, njih stotinu i pedeset na broju, osim onih koji su k nama dolazili iz okolnih naroda.

18. Svakoga se dana o mom trošku pripremalo jedno goveèe, šest biranih ovaca i peradi; svakih deset dana donosilo se obilje vina za sve. A opet nisam nikada tražio upraviteljskog poreza na kruh, jer je narod veæ bio teško optereæen.

19. Spomeni se, Bože moj, za moje dobro svega što sam uèinio ovome narodu!

Poglavlje 1

1. Bilo je u vrijeme Ahasvera, onoga Ahasvera koji je vladao nad sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije.

2. U to vrijeme, dok je kralj Ahasver sjedio na prijestolju svoga kraljevstva u tvrðavi grada Suze,

3. treæe godine svoga kraljevanja, priredi on gozbu za sve svoje knezove i službenike. Našli su se tako pred njim zapovjednici perzijske i medijske vojske, odliènici i pokrajinski upravitelji.

4. Punih sto i osamdeset dana pokazivaše on bogatstvo i slavu kraljevstva svoga i velièanstveni sjaj velièine svoje.

5. Kad je prošlo to vrijeme, priredi kralj u vrtnom trijemu svoje palaèe sedmodnevnu gozbu za sav narod koji se nalazio u tvrðavi grada Suze, od najvišega pa do najnižega.

6. Zavjese od najfinijeg lana, vune, ljubièasta skrleta bile su prièvršæene vrpcama od beza i crvena grimiza o srebrne prstenove na stupovima od bijela mramora. Na podu od zelenog i bijelog mramora, sedefa i skupocjenog kamenja, nalazile se postelje od srebra i zlata.

7. Za piæe su služili zlatni pehari, sve jedan drugaèiji od drugoga, a vina je bilo kraljevski obilno, kako i dolikuje kraljevskoj moæi.

8. Pilo se po nekom pravilu, ali ne prisilno, jer je kralj bio naredio svim nadzirateljima svoga dvora da sa svakim postupaju prema njegovoj želji.

9. I kraljica Vašti priredi gozbu za žene u kraljevskoj palaèi kralja Ahasvera.

10. Sedmoga dana, kad srce kraljevo bijaše veselo od vina, naredi Mehumanu, Bizeti, Harboni, Bigti, Abagti, Zetaru i Karkasu, sedmorici eunuha koji su mu služili,

11. da dovedu preda nj kraljicu Vašti s kraljevskom krunom, da bi pokazao narodu i knezovima ljepotu njezinu. Ona je uistinu bila privlaèna.

12. Ali se kraljica Vašti ne htjede odazvati kraljevu pozivu što joj ga prenesoše dvorani. Kralj se tada veoma razbjesni i njegova se srdžba rasplamsa.

13. Onda zapita mudrace koji poznaju vremena. Jer svaki se kraljev posao tako prouèavao meðu onima koji su poznavali zakone i pravo.

14. Najbliži su mu bili Karsena, Šetar, Admata, Taršiš, Mares, Marsena i Memukan, sedam knezova Perzije i Medije. Oni su smjeli gledati kraljevo lice i zauzimali su najistaknutija mjesta u kraljevstvu.

15. Upita ih: "Što treba prema zakonu poduzeti protiv kraljice Vašti, koja se nije pokorila zapovijedi kralja Ahasvera koju su joj saopæili dvorani?"

16. Memukan tada odgovori pred kraljem i knezovima: "Kraljica je Vašti skrivila ne samo kralju nego i svim poglavarima i svem narodu koji prebiva u svim pokrajinama kralja Ahasvera.

17. Jer æe za držanje kraljièino doznati sve žene pa æe prezirati svoje muževe govoreæi: 'Kralj je Ahasver naredio da dovedu preda nj kraljicu Vašti, ali ona ne htjede doæi.'

18. I žene æe knezova perzijskih i medijskih, pošto doznaju za kraljièino ponašanje, još danas pripovijedati svim poglavarima kraljevim, pa æe biti prkosa i prezira u izobilju.

19. Stoga, svidi li se kralju, neka se objavi kraljevska naredba i umetne meðu zakone Perzije i Medije, tako da se više ne može opozvati, da se Vašti ne smije više pojaviti pred kraljem Ahasverom, a kralj neka preda kraljevsku èast drugoj ženi, boljoj od nje.

20. Kad se ta naredba koju æe kralj uèiniti proèuje po svem kraljevstvu, koje je zaista veliko, sve æe žene iskazivati poštovanje svojim muževima, od najvišega pa do najnižega."

21. Rijeè se svidje i kralju i njegovim knezovima. Stoga on uèini kako mu je savjetovao Memukan.

22. Uputi pisma u sve kraljevske pokrajine, svakoj pokrajini pismom kojim se ona služila, a svakom narodu njegovim jezikom, da svaki muž bude gospodar u svojoj kuæi.

Poglavlje 2

1. Poslije tih dogaðaja, kako mu se utiša gnjev, kralj Ahasver sjeti se Vaštije, onoga što je ona uèinila i što je bilo odluèeno protiv nje.

2. Rekoše tada momci što služahu kralja: "Neka se potraže za kralja mlade djevojke, djevice lijepa izgleda.

3. Kralj neka odredi u svim pokrajinama svojega kraljevstva povjerenike da mu sakupe sve djevice pristala izgleda u tvrðavi grada Suze, u haremu, pod upravom Hegeja, kraljeva eunuha, èuvara žena. On æe se pobrinuti za njihovu njegu.

4. Ona djevojka koja se najviše svidi oèima kraljevim neka kraljuje umjesto Vaštije." Bijaše to po volji kralju, i on tako uradi.

5. U tvrðavi grada Suze bio je neki Židov koji se zvao Mordokaj, sin Jaira, sina Šimeja, sina Kišova, iz plemena Benjaminova.

6. On je bio protjeran iz Jeruzalema meðu prognanicima koje je babilonski kralj Nabukodonozor odveo zajedno s judejskim kraljem Jekonijom.

7. On je odgajao Hadasu, to jest Esteru, kæerku strica svoga, jer ona ne imaðaše ni oca ni majke. Djevojka je bila pristala i lijepa izgleda. Poslije smrti njezina oca i njezine majke Mordokaj je uze k sebi kao kæerku.

8. Kako se zaèu za kraljevu rijeè i njegovu naredbu, mnogo se djevojaka sabra u tvrðavi grada Suze pod Hegejevim nadzorom. Tako dovedoše i Esteru u kraljevu palaèu, pod nadzor Hegeja, èuvara žena.

9. Djevojka se svidje njegovim oèima, steèe ona njegovu naklonost i on se pobrinu za njezino uljepšavanje i uzdržavanje. Uz to joj dade sedam najvrednijih ropkinja kraljevskog dvora i premjesti je, skupa s djevojkama, u najudobnije prostorije harema.

10. Estera ne spomenu ni naroda ni obitelji kojoj je pripadala, jer joj Mordokaj bijaše zabranio da to uèini.

11. Svakoga je dana Mordokaj šetao pred dvorištem harema da bi doznao kako se Estera osjeæa i kako se prema njoj odnose.

12. Svaka je djevojka morala uæi kralju kad je na nju, prema uredbi za žene, došao red, to jest nakon dvanaest mjeseci. Jer tada se završavalo razdoblje njihova uljepšavanja: šest mjeseci uljem iz mirne, a šest mjeseci balzamom i ostalim pomastima za žensku njegu.

13. Pa kad bi djevojka ulazila kralju, bilo joj je dopušteno da sa sobom iz harema u kraljevsku palaèu ponese sve što bi zatražila.

14. Ona bi ulazila uveèer, a ujutro bi se vraæala u drugi harem, pod nadzorom Šaašgaza, kraljeva eunuha, èuvara priležnica. Više se ne bi vraæala kralju, osim ako bi je posebno zaželio i dozvao je k sebi poimence.

15. Kada doðe red na Esteru, kæerku Abihajla, koji je bio stric Mordokaja koji ju je bio pokæerio, da uðe kralju, ona ne zatraži ništa osim onoga što joj bijaše rekao Hegej, kraljev eunuh, èuvar žena. Ipak je pobuðivala udivljenje svih koji su je gledali.

16. Esteru, dakle, uvedoše kralju Ahasveru, u njegovu kraljevsku palaèu, u desetom mjesecu, mjesecu Tebetu, sedme godine njegova vladanja.

17. Kralj zavolje Esteru više od svih drugih žena; više nego sve ostale djevice ona mu omilje i predobi ona njegovu naklonost. I položi on na njezinu glavu kraljevsku krunu, pa mjesto Vaštije ona posta kraljicom.

18. Nakon toga priredi kralj u èast Estere veliku gozbu za svoje knezove i službenike; svim pokrajinama odredi odmor i razda darove kraljevski darežljivo.

19. Kad su drugi put djevojke bile sakupljene, Mordokaj sjeðaše na vratima kraljevim.

20. Estera ne oda ni naroda ni obitelji iz koje je potjecala, kao što joj Mordokaj bijaše naredio. Estera se i dalje držala svih Mordokajevih uputa kao kad se nalazila pod njegovim skrbništvom.

21. U ono vrijeme kad je Mordokaj sjedio na vratima kraljevim, Bigtan i Tereš, dva kraljeva dvoranina, èuvari praga, planuše gnjevom i poèeše snovati da podignu ruku na kralja Ahasvera.

22. Za tu njihovu namjeru sazna Mordokaj. On je dojavi kraljici Esteri, a Estera je u Mordokajevo ime saopæi kralju.

23. Sve se izvidje i otkri se zavjera, pa obojica budu obješena o stup. To se pred kraljem zapisa u knjizi Ljetopisa.

27. Svjetiljka je Gospodnja duh èovjeèji: ona istražuje sve do dna utrobe.

28. Dobrota i vjernost èuvaju kralja, jer dobrotom utvrðuje prijestol svoj.

29. Ljepota je mladiæima njihova snaga, a starcima je ures sijeda kosa.

30. Krvave masnice oèiste zlo i udarci proèiste odaje utrobe.