Prva knjiga o kraljevima, 21

1. Nakon tih dogaðaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palaèe Ahaba, kralja samarijskog,

1. Postea autem factum est hoc. Vinea erat Naboth Iez rahelitae, quae erat in Iezrahel iuxta palatium Achab regis Samariae.

2. i Ahab ovako reèe Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuæe. Ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat æu ti novca koliko vrijedi."

2. Locutus est ergo Achab ad Naboth dicens: “Da mihi vineam tuam, ut faciam mihi hortum holerum, quia vicina est et prope domum meam. Daboque tibi pro ea vineam meliorem aut, si tibi commodius putas, argenti pretium quanto digna est”.

3. Ali Nabot reèe Ahabu: "Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!"

3. Cui respondit Naboth: “Propitius mihi sit Dominus, ne dem hereditatem patrum meorum tibi”.

4. Ahab se vrati kuæi mrk i ljutit zbog rijeèi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.

4. Venit ergo Achab in domum suam tristis et indignans super verbo, quod locutus fuerat ad eum Naboth Iezrahelites dicens: “Non dabo tibi hereditatem patrum meorum”. Et proiciens se in lectulum suum avertit faciem ad parietem et non comedit panem.

5. Doðe mu njegova žena Izebela i reèe: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?"

5. Ingressa est autem ad eum Iezabel uxor sua dixitque ei: “Quid est hoc, unde anima tua contristata est? Et quare non comedis panem?”.

6. On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat æu ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'"

6. Qui respondit ei: “Quia locutus sum Naboth Iezrahelitae et dixi ei: Da mihi vineam tuam, accepta pecunia; aut, si tibi placet, dabo tibi vineam pro ea. Et ille ait: “Non dabo tibi vineam meam””.

7. Tada mu žena Izebela reèe: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca."

7. Dixit ergo ad eum Iezabel uxor eius: “Grandis auctoritatis es et bene regis regnum Israel! Surge et comede panem et aequo esto animo; ego dabo tibi vineam Naboth Iezrahelitae”.

8. I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugraðanima.

8. Scripsit itaque litteras ex nomine Achab et signavit eas anulo eius et misit ad maiores natu et ad optimates, qui erant in civitate eius et habitabant cum Naboth.

9. U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na èelo naroda.

9. Litterarum autem haec erat sententia: “Praedicate ieiunium et sedere facite Naboth in capite populi

10. Postavite prema njemu dva nitkova koji æe ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."

10. et submittite duos viros filios Belial contra eum, et testimonium dicant: “Maledixisti Deum et regem”; et educite eum et lapidate, sicque moriatur”.

11. I uèiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.

11. Fecerunt ergo cives eius maiores natu et optimates, qui habitabant cum eo in urbe, sicut praeceperat eis Iezabel et sicut scriptum erat in litteris, quas miserat ad eos.

12. Proglasiše post i Nabota postaviše na èelo naroda.

12. Praedicaverunt ieiunium et sedere fecerunt Naboth in capite populi;

13. Tada doðoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe.

13. et ingressi duo viri filii Belial sederunt contra eum et illi, ut viri diabolici, dixerunt contra eum testimonium coram multitudine: “Maledixit Naboth Deum et regem”. Quam ob rem eduxerunt eum extra civitatem et lapidibus interfecerunt;

14. Zatim poruèiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je."

14. miseruntque ad Iezabel dicentes: “Lapidatus est Naboth et mortuus est”.

15. Pošto je Izebela èula da je Nabot kamenovan i da je umro, reèe Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav."

15. Factum est autem cum audisset Iezabel lapidatum Naboth et mortuum, locuta est ad Achab: “Surge, posside vineam Naboth Iezrahelitae, qui noluit tibi acquiescere et dare eam, accepta pecunia; non enim vivit Naboth, sed mortuus est”.

16. Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siðe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.

16. Quod cum audisset Achab, mortuum videlicet Naboth, surrexit et descendebat in vineam Naboth Iezrahelitae, ut possideret eam.

17. Tada bi upuæena rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu:

17. Factus est igitur sermo Domini ad Eliam Thesbiten dicens:

18. "Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne.

18. “Surge et descende in occursum Achab regis Israel, qui est in Samaria; ecce est in vinea Naboth, ad quam descendit, ut possideat eam.

19. Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi i tvoju.'"

19. Et loqueris ad eum dicens: Haec dicit Dominus: Occidisti, insuper et possedisti! Et post haec addes: Haec dicit Dominus: In loco, in quo linxerunt canes sanguinem Naboth, lambent tuum quoque sanguinem”.

20. Ahab reèe Iliji: "Naðe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Naðoh te, jer si se prodao da èiniš što je zlo u oèima Jahvinim.

20. Et ait Achab ad Eliam: “Num invenisti me, inimice mi?”. Qui dixit: “Inveni, eo quod venumdatus sis, ut faceres malum in conspectu Domini.

21. Evo, tek što nisam navukao na te nesreæu. Pomest æu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.

21. Ecce ego inducam super te malum et demetam posteriora tua et interficiam de Achab quidquid masculini sexus sive impuberem sive puberem in Israel.

22. Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh.

22. Et dabo domum tuam sicut domum Ieroboam filii Nabat et sicut domum Baasa filii Ahia, quia egisti, ut me ad iracundiam provocares, et peccare fecisti Israel.

23. I nad Izebelom reèe Jahve: psi æe proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju.

23. Sed et de Iezabel locutus est Dominus dicens: Canes comedent Iezabel in agro Iezrahel.

24. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi æe ga izjesti, a tko umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske."

24. Qui de Achab mortuus fuerit in civitate, comedent eum canes; qui autem mortuus fuerit in agro, comedent eum volucres caeli”.

25. Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da èini što je zlo u oèima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela.

25. Igitur non fuit alter talis sicut Achab, qui venumdatus est, ut faceret malum in conspectu Domini; concitavit enim eum Iezabel uxor sua,

26. Èinio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su èinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.

26. et abominabilis effectus est, in tantum ut sequeretur idola secundum omnia, quae fecerant Amorraei, quos consumpsit Dominus a facie filiorum Israel.

27. Kad je Ahab èuo te rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajuæi.

27. Itaque cum audisset Achab sermones istos, scidit vestem suam et operuit cilicio carnem suam ieiunavitque et dormivit in sacco et ambulabat demisso capite.

28. Tada doðe rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu:

28. Factus est autem sermo Domini ad Eliam Thesbiten dicens:

29. "Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu."

29. Nonne vidisti humiliatum Achab coram me? Quia igitur humiliatus est mei causa, non inducam malum in diebus eius, sed in diebus filii sui inferam malum domui eius”.