Jeremija, 18

1. Ovo je rijeè koju Jahve uputi Jeremiji:

1. Verbum, quod factum est ad Ieremiam a Domino dicens:

2. "Ustani i siði u kuæu lonèarovu - ondje æu ti objaviti svoje rijeèi."

2. “Surge et descende in domum figuli et ibi audies verba mea”.

3. Siðoh, dakle, u kuæu lonèarovu, upravo je radio na lonèarskom kolu.

3. Et descendi in domum figuli, et ecce ipse faciebat opus super rotam;

4. I kako bi se koji sud što bi ga naèinio od ilovaèe u ruci lonèarovoj pokvario, on bi opet od nje pravio drugi - veæ kako se lonèaru svidjelo da napravi.

4. et dissipatum est vas, quod ipse faciebat e luto manibus suis, et rursus fecit illud vas alterum, sicut placuerat in oculis eius, ut faceret.

5. I doðe mi rijeè Jahvina:

5. Et factum est verbum Domini ad me dicens:

6. "Ne mogu li i ja s vama èiniti kao ovaj lonèar, dome Izraelov? - rijeè je Jahvina. Evo, kao ilovaèa u ruci lonèarovoj, i vi ste u mojoj ruci, dome Izraelov.

6. “Numquid sicut figulus iste non potero vobis facere, domus Israel?, ait Dominus. Ecce, sicut lutum in manu figuli, sic vos in manu mea, domus Israel.

7. Objavim li jednom kojem narodu ili kojem kraljevstvu da æu ga iskorijeniti, uništiti i razoriti,

7. Repente loquar adversum gentem et adversum regnum, ut eradicem et destruam et disperdam illud;

8. i taj se narod, protiv kojeg sam govorio, obrati od opaèina i zloæa, tada æu se ja pokajati za zlo koje mu bijah namijenio.

8. si paenitentiam egerit gens illa a malo suo, propter quod locutus sum adversus eam, agam et ego paenitentiam super malo, quod cogitavi ut facerem ei.

9. Objavim li kojem narodu, ili kojem kraljevstvu, da æu ga izgraditi i posaditi,

9. Et subito loquar de gente et de regno, ut aedificem et plantem illud;

10. a on stane èiniti što je zlo u mojim oèima, ne slušajuæi glasa mojega, pokajat æu se za dobro koje sam im obeæao.

10. si fecerit malum in oculis meis, ut non audiat vocem meam, paenitentiam agam super bono, quod locutus sum ut facerem ei.

11. Zato sada reci Judejcima i Jeruzalemcima: 'Ovako govori Jahve: Evo, spremam vam zlo i snujem protiv vas osnove. Vratite se, dakle, svaki sa svoga zlog puta i popravite svoje putove i svoja djela.'

11. Nunc ergo, dic viro Iudae et habitatoribus Ierusalem dicens: Haec dicit Dominus: Ecce ego fingo contra vos malum et cogito contra vos cogitationem; revertatur unusquisque a via sua mala, et dirigite vias vestras et opera vestra”.

12. Ali oni vele: 'Uzalud! Mi æemo radije provoditi svoje osnove i èiniti svaki po okorjelosti zlog srca svojega.'"

12. Qui dixerunt: “Vanum est; post cogitationes enim nostras ibimus et unusquisque pravitatem cordis sui mali faciemus”.

13. Ovako govori Jahve: "Propitajte se po narodima: je li itko takvo što èuo? Toliku grozotu uèini djevica Izraelova.

13. Ideo haec dicit Dominus: “Interrogate gentes: quis audivit talia horribilia, quae fecit nimis virgo Israel?

14. Nestaje li s gorske vrleti snijeg libanonski? Mogu li presušiti vode daleke što studene teku?

14. Numquid deficiet de petra agri nix Libani, aut arescent aquae erumpentes frigidae et defluentes?

15. A narod moj mene zaboravi! Kad prinose ništavnosti, posrnuše na putovima svojim, na stazama drevnim, i hode stazama i putem neprohodnim.

15. Quia oblitus est mei populus meus, vanitati sacrificantes et impingentes in viis suis, in semitis antiquis, ut ambularent per calles in itinere non trito,

16. I tako su zemlju u pustoš obratili, na vjeènu porugu, da se nad njom zgraža svaki prolaznik glavom mašuæi.

16. ut poneret terram eorum in desolationem et in sibilum sempiternum: omnis, qui praeterierit per eam, obstupescet et movebit caput suum.

17. Razvitlat æu ih pred neprijateljem, kao istoènjak; leða, a ne lice, ja æu im pokazati u dan njine propasti."

17. Sicut ventus urens dispergam eos coram inimico; dorsum et non faciem ostendam eis in die perditionis eorum”.

18. I rekoše: "Hajdemo da se urotimo protiv Jeremije, jer sveæeniku ne može nestati Zakona, ni mudrome savjeta, ni proroku besjede. Hajde, udarimo ga njegovim jezikom i pazimo budno na svaku rijeè njegovu."

18. Et dixerunt: “Venite, et cogitemus contra Ieremiam cogitationes; non enim peribit lex a sacerdote, neque consilium a sapiente, nec sermo a propheta. Venite, et percutiamus eum lingua et non attendamus ad universos sermones eius”.

19. Poslušaj me, o Jahve, i èuj što govore moji protivnici.

19. Attende, Domine, ad me et audi vocem adversariorum meorum.

20. TÓa zar se dobro uzvraæa zlim? A oni mi jamu kopaju! Sjeti se kako stajah pred licem tvojim da u tebe milost tražim za njih, da odvratim od njih jarost tvoju.

20. Numquid redditur pro bono malum, quia foderunt foveam animae meae? Recordare quod steterim in conspectu tuo, ut loquerer pro eis bonum et averterem indignationem tuam ab eis.

21. Zato im djecu izruèi gladi, maèu ih predaj! Neka im žene ostanu jalove i udovice, neka im kuga pobije muževe, a mladiæi neka od maèa u boju poginu.

21. Propterea da filios eorum in famem et deduc eos in manus gladii; fiant uxores eorum absque liberis et viduae, et viri eorum interficiantur morte, iuvenes eorum confodiantur gladio in proelio.

22. Neka se prolomi vapaj iz kuæa njihovih kad iznenada na njih dovedeš èete pljaèkaša. Jer oni iskopaše jamu da me uhvate, nogama mojim u potaji zamke namjestiše.

22. Audiatur clamor de domibus eorum; adduces enim super eos latronem repente, quia foderunt foveam, ut caperent me, et laqueos absconderunt pedibus meis.

23. Ti, o Jahve, znadeš sav njihov naum ubilaèki protiv mene. Ne oprosti im bezakonja njihova, ne izbriši im grijeha pred sobom. Neka padnu pred licem tvojim, obraèunaj s njima u dan gnjeva svoga!

23. Tu autem, Domine, scis omne consilium eorum adversum me in mortem; ne propitieris iniquitati eorum, et peccatum eorum a facie tua non deleatur. Fiant corruentes in conspectu tuo; in tempore furoris tui abutere eis.