Izaija, 1

1. Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.

1. Visio Isaiae filii Amos, quam vidit super Iudam et Ierusalem in diebus Oziae, Ioatham, Achaz, Ezechiae regum Iudae.

2. Èujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše.

2. Audite, caeli, et auribus percipe, terra, quoniam Dominus locutus est: “Filios enutrivi et exaltavi, ipsi autem spreverunt me.

3. Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."

3. Cognovit bos possessorem suum, et asinus praesepe domini sui; Israel non cognovit, populus meus non intellexit”.

4. Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða.

4. Vae genti peccatrici, populo gravi iniquitate, semini nequam, filiis sceleratis! Dereliquerunt Dominum, blasphemaverunt Sanctum Israel, abalienati sunt retrorsum.

5. TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo;

5. Super quo percutiemini vos ultra, addentes praevaricationem? Omne caput languidum, et omne cor maerens.

6. od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oèišæene, ni povijene, ni uljem ublažene.

6. A planta pedis usque ad verticem non est in eo sanitas; vulnus et livor et plaga tumens non est circumligata nec curata medicamine neque fota oleo.

7. Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma.

7. Terra vestra deserta, civitates vestrae succensae igni; regionem vestram coram vobis alieni devorant, et desolabitur sicut in vastitate hostili.

8. Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut.

8. Et derelinquetur filia Sion ut umbraculum in vinea, sicut tugurium in cucumerario, sicut civitas, quae obsessa est.

9. Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni.

9. Nisi Dominus exercituum reliquisset nobis semen, quasi Sodoma fuissemus et quasi Gomorra similes essemus.

10. Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski!

10. Audite verbum Domini, principes Sodomorum; percipite auribus legem Dei nostri, populus Gomorrae.

11. "Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.

11. “Quo mihi multitudinem victimarum vestrarum?, dicit Dominus. Plenus sum holocaustis arietum et adipe pinguium; et sanguinem vitulorum et agnorum et hircorum nolui.

12. Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?

12. Cum veneritis ante conspectum meum, quis quaesivit haec de manibus vestris, ut ambularetis in atriis meis?

13. Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine.

13. Ne afferatis ultra sacrificium vanum; abominatio mihi incensum, neomenia et sabbatum et conventus; non feram scelus cum coetu sollemni;

14. Mlaðake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu!

14. calendas vestras et sollemnitates vestras odivit anima mea, facta sunt mihi molesta, laboravi sustinens.

15. Kad na molitvu ruke širite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,

15. Et cum extenderitis manus vestras, avertam oculos meos a vobis; et cum multiplicaveritis orationem, non exaudiam: manus enim vestrae sanguine plenae sunt.

16. operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite zlo èiniti!

16. Lavamini, mundi estote, auferte malum cogitationum vestrarum ab oculis meis; quiescite agere perverse,

17. Uèite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite."

17. discite benefacere: quaerite iudicium, subvenite oppresso, iudicate pupillo, defendite viduam.

18. "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna.

18. Et venite, et iudicio contendamus, dicit Dominus. Si fuerint peccata vestra ut coccinum, quasi nix dealbabuntur; et, si fuerint rubra quasi vermiculus, velut lana erunt.

19. Htjednete l' me poslušati, uživat æete plodove zemaljske.

19. Si volueritis et audieritis, bona terrae comedetis;

20. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet æe vas maè." Tako usta Jahvina govorahu.

20. quod si nolueritis et me ad iracundiam provocaveritis, gladius devorabit vos, quia os Domini locutum est”.

21. Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.

21. Quomodo facta est meretrix civitas fidelis, plena iudicii? Iustitia habitavit in ea, nunc autem homicidae.

22. Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.

22. Argentum tuum versum est in scoriam, vinum tuum mixtum est aqua;

23. Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima.

23. principes tui infideles, socii furum: omnes diligunt munera, sequuntur retributiones, pupillo non iudicant, et causa viduae non ingreditur ad illos.

24. Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima!

24. Propter hoc ait Dominus, Deus exercituum, Fortis Israel: “Heu, consolabor super hostibus meis et vindicabor de inimicis meis.

25. Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku oèistim, da iz tebe uklonim olovo!

25. Et convertam manum meam ad te et excoquam ad purum scoriam tuam et auferam omne stannum tuum.

26. Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti."

26. Et restituam iudices tuos, ut fuerunt prius, et consiliarios tuos sicut antiquitus; post haec vocaberis Civitas iustitiae, Urbs fidelis”.

27. Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove.

27. Sion in iudicio redimetur et, qui in ea reversi sunt, in iustitia.

28. Otpadnici i grešnici skršit æe se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut æe.

28. Erit autem ruina scelestis et peccatoribus simul; et, qui dereliquerunt Dominum, consumentur.

29. Da, stidjet æete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet æete zbog gajeva u kojima sad uživate.

29. Confundemini enim terebinthis, in quibus delectati estis, et erubescetis super hortis, quos elegistis.

30. Jer, bit æete poput hrasta osušena lišæa i poput gaja u kojem vode nema.

30. Nam eritis velut quercus, defluentibus foliis, et velut hortus absque aqua;

31. Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a nikoga da ugasi.

31. et erit fortitudo vestra ut favilla stuppae, et opus eius quasi scintilla, et succendetur utrumque simul, et non erit qui exstinguat.