Druga knjiga o Samuelu, 24

1. Još je jednom srdžba Jahvina planula na Izraelce te potakla Davida protiv njih govoreæi: "Idi, izbroj Izraelce i Judejce!"

1. Et addidit furor Domini ira sci contra Israel; commovit que David contra eos dicens: “Vade, numera Israel et Iudam”.

2. I kralj zapovjedi Joabu i vojvodama koji bijahu s njim: "Obiðite sva Izraelova plemena od Dana do Beer Šebe i popišite narod da znam koliko ima naroda."

2. Dixitque rex ad Ioab et ad principes exercitus sui, qui erant cum eo: “Perambula omnes tribus Israel a Dan usque Bersabee, et numerate populum, ut sciam numerum eius”.

3. Joab odgovori kralju: "Neka Jahve, tvoj Bog, dade svome narodu još sto puta ovoliko koliko ga je sada i neka to još vidi svojim oèima moj gospodar kralj, ali zašto moj gospodar kralj ima takvu želju?"

3. Dixitque Ioab regi: “Adaugeat Dominus Deus tuus ad populum, quantus nunc est, centuplum in conspectu domini mei regis! Sed quid sibi dominus meus rex vult in re huiuscemodi?”.

4. Ali kraljeva rijeè bijaše jaèa od Joabove i od rijeèi vojvoda njegove vojske. Tako Joab i vojvode odoše ispred kralja da popišu izraelski narod.

4. Praevaluit autem sermo regis contra Ioab et principes exercitus; egressusque est Ioab et principes militum a facie regis, ut numerarent populum Israel.

5. Prijeðoše oni preko Jordana i poèeše kod Aroera i kod grada što leži usred doline i krenuše odande prema Gaditima i prema Jazeru.

5. Cumque pertransissent Iordanem, inceperunt ab Aroer et ab urbe, quae est in media valle, transeuntes ad Gaditas et ad Iazer.

6. Potom doðoše u Gilead i u zemlju Hetita, u Kadeš; zatim stigoše u Dan, a iz Dana skrenuše prema Sidonu.

6. Et pervenerunt in Galaad et in terram Hetthaeorum in Cades et venerunt in Dan. Et a Dan converterunt se ad Sidonem

7. Zatim doðoše do tvrðave Tira i u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca i završiše svoj put u Negebu Judinu, u Beer Šebi.

7. et pervenerunt ad arcem Tyri et omnes urbes Hevaei et Chananaei exieruntque ad Nageb Iudae in Bersabee.

8. Prošavši svu zemlju, vratiše se poslije devet mjeseci i dvadeset dana u Jeruzalem.

8. Et, lustrata universa terra, affuerunt post novem menses et viginti dies in Ierusalem.

9. Joab dade kralju popis naroda: Izraelaca bijaše osam stotina tisuæa ratnika viènih maèu, a Judejaca pet stotina tisuæa ljudi.

9. Dedit ergo Ioab numerum descriptionis populi regi; et inventa sunt de Israel octingenta milia virorum fortium, qui educerent gladium, et de Iuda quingenta milia pugnatorum.

10. Poslije toga Davida zapeèe savjest što je dao brojiti narod pa reèe Jahvi: "Veoma sam sagriješio što sam to uèinio! Ali, Jahve, oprosti tu krivicu sluzi svome, jer sam vrlo ludo radio."

10. Percussit autem cor David eum, postquam numeratus est populus, et dixit David ad Dominum: “Peccavi valde in hoc facto; nunc vero precor, Domine, ut transferas iniquitatem servi tui, quia stulte egi nimis”.

11. Kad je David ujutro ustao, veæ je Jahvina rijeè bila došla proroku Gadu, Davidovu vidiocu:

11. Surrexit itaque David mane, et sermo Domini factus est ad Gad propheten, videntem David, dicens:

12. "Idi i kaži Davidu: Ovako govori Jahve: 'Troje stavljam preda te, izaberi jedno od toga da ti uèinim!'"

12. “Vade et loquere ad David: Haec dicit Dominus: Trium tibi datur optio; elige unum, quod volueris ex his, ut faciam tibi”.

13. Gad tako doðe Davidu i javi mu ovo: "Hoæeš li da doðu tri gladne godine na tvoju zemlju, ili da tri mjeseca bježiš pred svojim neprijateljem koji æe te goniti, ili da bude tri dana kuga u tvojoj zemlji? Sada promisli i gledaj što da odgovorim onome koji me poslao!"

13. Cumque venisset Gad ad David, nuntiavit ei dicens: “Aut tribus annis veniet tibi fames in terra tua, aut tribus mensibus fugies adversarios tuos, et illi te persequentur, aut certe tribus diebus erit pestilentia in terra tua. Nunc ergo delibera et vide quem respondeam ei, qui me misit, sermonem”.

14. David odgovori Gadu: "Na velikoj sam muci! Ali neka padnemo u ruke Jahvine, jer je veliko njegovo milosrðe, a u ljudske ruke neka ne zapadnem!"

14. Dixit autem David ad Gad: “Artor nimis; sed melius est, ut incidamus in manu Domini — multae enim misericordiae eius sunt — quam in manu hominum!”.

15. David, dakle, izabra kugu. Bilo je upravo vrijeme pšeniène žetve. Jahve pusti kugu na Izraela od jutra pa do odreðenoga vremena; i pomor udari na narod i pomrije sedamdeset tisuæa ljudi od Dana do Beer Šebe.

15. Et elegit sibi David pestilentiam; et erant dies messis tritici. Immisitque Dominus pestilentiam in Israel de mane usque ad tempus constitutum, et mortui sunt ex populo a Dan usque Bersabee septuaginta milia virorum.

16. Kad je anðeo pružio svoju ruku na Jeruzalem da ga uništi, sažali se Jahvi zbog toga zla, pa reèe anðelu koji je ubijao narod: "Dosta je sada! Povuci svoju ruku!" A Jahvin je anðeo bio upravo kod gumna Araune Jebusejca.

16. Cumque extendisset manum suam angelus super Ierusalem, ut disperderet eam, misertus est Dominus super afflictione et ait angelo percutienti populum: “Sufficit; nunc contine manum tuam!”. Erat autem angelus Domini iuxta aream Areuna Iebusaei.

17. Kad David vidje anðela koji je ubijao narod, zavapi Jahvi: "Evo, ja sam sagriješio, ja sam uèinio zlo! A oni, ovce, što su skrivili? Neka tvoja ruka padne na mene i na moju obitelj!"

17. Dixitque David ad Dominum, cum vidisset angelum caedentem populum: “Ego sum qui peccavi, ego inique egi; isti, qui oves sunt, quid fecerunt? Vertatur, obsecro, manus tua contra me et contra domum patris mei”.

18. Istoga dana doðe Gad k Davidu i reèe mu: "Idi i podigni Jahvi žrtvenik na gumnu Araune Jebusejca!"

18. Venit autem Gad ad David in die illa et dixit ei: “Ascende, constitue Domino altare in area Areuna Iebusaei”.

19. I ode David po Gadovoj rijeèi, kako mu je zapovjedio Jahve.

19. Et ascendit David iuxta sermonem Gad, quem praeceperat ei Dominus.

20. Kad Arauna pogleda, opazi kralja i njegove dvorane gdje idu prema njemu. Arauna iziðe i pokloni se kralju licem do zemlje.

20. Conspiciensque Areuna animadvertit regem et servos eius transire ad se

21. Arauna upita: "Zašto je moj gospodar kralj došao svome sluzi?" A David odgovori: "Da kupi od tebe ovo gumno, da sagradi žrtvenik Jahvi, kako bi prestao pomor u narodu."

21. et egressus adoravit regem prono vultu in terra et ait: “Quid causae est, ut veniat dominus meus rex ad servum suum?”. Cui David ait: “Ut emam a te aream et aedificem altare Domino, et cesset interfectio, quae grassatur in populo”.

22. Arauna reèe Davidu: "Neka ga uzme moj gospodar kralj i neka žrtvuje ono što je u njegovim oèima dobro! Evo goveda za paljenicu, mlatilice, i volujske opreme za drvo!

22. Et ait Areuna ad David: “Accipiat et offerat dominus meus rex, sicut ei placet. Ecce boves in holocaustum et plaustrum et iuga boum in usum lignorum.

23. Sve to sluga moga gospodara kralja poklanja kralju!" Još reèe Arauna kralju: "Jahve, Bog tvoj, neka ti bude milostiv!"

23. Omnia dat Areuna, o rex, regi”. Dixitque Areuna ad regem: “Dominus Deus tuus suscipiat votum tuum!”.

24. Ali kralj odgovori Arauni: "Ne, nego hoæu da kupim od tebe i da platim; neæu prinositi Jahvi, svome Bogu, paljenica koje su mi poklonjene." I tako David kupi ono gumno i goveda za pedeset srebrnih šekela.

24. Cui respondens rex ait: “Nequaquam; sed emam pretio a te et non offeram Domino Deo meo holocausta gratuita”. Emit ergo David aream et boves argenti siclis quinquaginta.

25. Ondje David sagradi žrtvenik Jahvi i prinese paljenice i prièesnice. Tada se Jahve smilova zemlji i presta pomor u Izraelu.

25. Et aedificavit ibi David altare Domino et obtulit holocausta et pacifica. Et repropitiatus est Dominus terrae, et cohibita est plaga ab Israel.