Na 241. dan pratimo Jeremiju koji upozorava na Izraelovu tešku situaciju u izgnanstvu i proglašava sud i nadu. Daniel 6-7 predstavlja Danielovu nepokolebljivu vjeru suočenu s nedaćama i proročanskim vizijama budućih kraljevstava. Izreke 16:5-8 podsjećaju nas na važnost pravednosti i povjerenja u Boga, čak i u vremenima neizvjesnosti.
1. Jahve mi pokaza, i gle: dvije kotarice smokava stajahu pred Domom Jahvinim, pošto Nabukodonozor, kralj babilonski, odvede iz Jeruzalema i izagna u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, zajedno s knezovima judejskim, kovaèima i bravarima.
2. U jednoj kotarici bijahu izvrsne smokve, kakve veæ jesu rane smokve; a u drugoj bijahu pokvarene smokve, tako rðave da se ne mogahu jesti.
3. I Jahve me upita: "Jeremija, što vidiš?" A ja odgovorih: "Smokve! Dobre su vrlo dobre, a loše su vrlo loše - tako loše da nisu za jelo."
3. Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je rijeè Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali.
4. I doðe mi rijeè Jahvina:
4. I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da èujete.
5. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Kao na ove dobre smokve, tako æu milostivo pogledati na sužnje judejske koje sam s ovoga mjesta prognao u zemlju kaldejsku.
5. I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena;
6. I milostivo æu svrnuti oèi na njih i vratiti ih u ovu zemlju. Ponovo æu ih podiæi i neæu ih više uništiti; opet æu ih posaditi i neæu ih više išèupati.
6. i ne idite za tuðim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neæu ništa nažao uèiniti.
7. I dat æu im srce da me poznaju da sam ja Jahve, da budu narod moj, a ja Bog njihov, jer æe se oni svim srcem svojim opet k meni obratiti.
7. Ali me niste poslušali - rijeè je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreæu!"
8. Ali kao s lošim smokvama koje su tako loše da nisu za jelo - da, rijeè je Jahvina - tako æu postupiti i sa Sidkijom, kraljem judejskim, s njegovim knezovima i sa svim Jeruzalemcima što preostadoše u ovoj zemlji i s onima što se u Egiptu nastaniše.
8. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih rijeèi,
9. Uèinit æu da budu na užas svim kraljevstvima zemaljskim, na sramotu i porugu, na ruglo i kletvu posvuda kamo ih protjeram.
9. evo, ja æu poslati i podignuti sve narode sa sjevera - rijeè je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest æu ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izruèit æu ih kletom uništenju i uèinit æu ih užasom i ruglom, vjeènim razvalinama.
10. I poslat æu na njih maè, glad i kugu dok se ne istrijebe sa zemlje koju dadoh njima i ocima njihovim." Ç25Rijeè upuæena Jeremiji o svem narodu judejskom, èetvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog. ô2õProrok
10. I ugušit æu meðu njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaruènika i zaruènice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke.
11. Sva æe se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi æe narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina.
12. Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit æu kralja babilonskog i narod onaj - rijeè je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit æu ih u vjeène razvaline.
13. Dovest æu na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode."
14. "I oni æe služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit æu im po njihovim èinima i po djelima ruku njihovih."
15. Ovako mi reèe Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima æu te poslati.
16. Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog maèa što æu ga meðu njih poslati."
17. I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao:
18. Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas;
19. faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim
20. i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda;
21. Edom, Moab i sinove Amonove;
22. sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora;
23. Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka,
24. sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji;
25. sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;
26. sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit æe poslije njih.
27. I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od maèa koji æu pustiti meðu vas.'
28. Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!
29. Jer, evo, ja sam poèeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da proðete bez kazne? Ne, neæete ostati nekažnjeni, jer æu sam dozvati maè da udari na sve stanovnike zemlje' - rijeè je Jahve nad Vojskama.
30. Ti im, dakle, prorokuj sve rijeèi ove i reci im: 'Jahve reèe sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, rièe iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožðe gaze. Do svih stanovnika zemlje
31. dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike æe maèu izruèiti - rijeè je Jahvina.
32. Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreæa veæ zahvaæa narod za narodom; nevrijeme strašno veæ se prolama s krajeva zemlje.'"
33. U onaj dan bit æe pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neæe naricati, niti æe ih tko pokupiti i sahraniti; ostat æe kao gnoj po zemlji.
34. Kukajte, pastiri, i vièite, valjajte se po prašini, vodièi stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat æete ko ovnovi izabrani.
35. Više nema utoèišta pastirima, niti spasa vodièima stada.
36. Èuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodièi stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov,
37. mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.
38. Lav ostavlja guštaru jer æe zemlja njihova opustjeti od maèa pustošnièkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.
1. Riječ upućena Jeremiji o svem narodu judejskom, četvrte godine Jojakima, sina kralja judejskog - to je prve godine Nabukodonozora, kralja babilonskog.
2. Prorok
3. Od trinaeste godine Jošije, sina Amonova, kralja judejskoga, sve do dana današnjeg, ove dvadeset i tri godine, dolazila mi je riječ Jahvina i ja sam vam jednako govorio, ali me niste slušali.
4. I Jahve je svejednako slao k vama sve sluge svoje, proroke, ali vi niste slušali i niste prignuli uši svoje da čujete.
5. I govorahu vam: "Vratite se svaki sa zla puta svojega i od zlih djela svojih i ostanite u zemlji koju Jahve dade vama i ocima vašim za sva vremena;
6. i ne idite za tuđim bogovima da im služite i da im se klanjate; i ne gnjevite me djelima ruku svojih, pa vam neću ništa nažao učiniti.
7. Ali me niste poslušali - riječ je Jahvina - nego me razgnjeviste djelima ruku svojih, na svoju nesreću!"
8. Zato ovako govori Jahve nad Vojskama: "Jer niste poslušali mojih riječi,
9. evo, ja ću poslati i podignuti sve narode sa sjevera - riječ je Jahvina - i slugu svoga Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i dovest ću ih na ovu zemlju i na njene stanovnike i na sve okolne narode; izručit ću ih kletom uništenju i učinit ću ih užasom i ruglom, vječnim razvalinama.
10. I ugušit ću među njima svaki glas radosti i veselja, klicanje zaručnika i zaručnice i klopot žrvnja i svjetlost svjetiljke.
11. Sva će se zemlja pretvoriti u pustoš i pustinju i svi će narodi služiti kralju babilonskom sedamdeset godina.
12. Ali kad se navrši sedamdeset godina, kaznit ću kralja babilonskog i narod onaj - riječ je Jahvina - za bezakonje njihovo i zemlju kaldejsku i pretvorit ću ih u vječne razvaline.
13. Dovest ću na tu zemlju sve što sam protiv nje rekao - sve je to napisano u ovoj knjizi, što prorokova Jeremija za sve narode."
14. "I oni će služiti mnogim narodima i velikim kraljevima i platit ću im po njihovim činima i po djelima ruku njihovih."
15. Ovako mi reče Jahve, Bog Izraelov: "Uzmi ovaj pehar vina iz moje ruke i napoji njime sve narode kojima ću te poslati.
16. Neka piju dok ne zateturaju i dok se ne izbezume zbog mača što ću ga među njih poslati."
17. I uzeh pehar iz ruke Jahvine i napojih njime sve narode kojima me Jahve bijaše poslao:
18. Jeruzalem i gradove judejske s njihovim kraljevima i knezovima, neka budu razvalina, pustoš, ruglo i prokletstvo, kao što su i danas;
19. faraona, kralja egipatskoga, s njegovim slugama i knezovima i narodom njegovim
20. i svu onu mješavinu naroda: sve kraljeve zemlje Usa, sve kraljeve zemlje filistejske, Aškelon, Gazu, Ekron i ono što ostade od Ašdoda;
21. Edom, Moab i sinove Amonove;
22. sve kraljeve Tira, sve kraljeve Sidona, kraljeve otoka onkraj mora;
23. Dedan, Temu, Buz i sve one ostriženih zalizaka,
24. sve kraljeve Arabije, sve kraljeve mješavine naroda koji obitavaju u pustinji;
25. sve kraljeve Zimrija, sve kraljeve Elama i sve kraljeve Medije;
26. sve kraljeve Sjevera, blize i daleke, jednog za drugim, i sva kraljevstva na licu zemlje. A kralj Šešak pit će poslije njih.
27. I reci im: "Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Pijte! Opijte se! Bljujte! Padnite da se više ne dignete od mača koji ću pustiti među vas.'
28. Ako ne bi htjeli uzeti pehar iz tvoje ruke da piju, reci im: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Morate piti!
29. Jer, evo, ja sam počeo kažnjavati grad koji se zove mojim imenom. A vi zar da prođete bez kazne? Ne, nećete ostati nekažnjeni, jer ću sam dozvati mač da udari na sve stanovnike zemlje' - riječ je Jahve nad Vojskama.
30. Ti im, dakle, prorokuj sve riječi ove i reci im: 'Jahve reče sa visine, iz svetoga stana grmi glasom, riče iza glasa protiv pašnjaka svoga, podvikuje kao oni što grožđe gaze. Do svih stanovnika zemlje
31. dopire bojni klik - do nakraj svijeta - jer Jahve se parbi s narodima, izlazi na sud sa svakim tijelom, bezbožnike će maču izručiti - riječ je Jahvina.
32. Ovako govori Jahve nad Vojskama: Evo, nesreća već zahvaća narod za narodom; nevrijeme strašno već se prolama s krajeva zemlje.'"
33. U onaj dan bit će pobijenih Jahvinih s jednoga kraja svijeta do drugoga. Za njima nitko neće naricati, niti će ih tko pokupiti i sahraniti; ostat će kao gnoj po zemlji.
34. Kukajte, pastiri, i vičite, valjajte se po prašini, vodiči stada, jer vam se ispuniše dani za klanje, popadat ćete ko ovnovi izabrani.
35. Više nema utočišta pastirima, niti spasa vodičima stada.
36. Čuj, kako vapiju pastiri, kako kukaju vodiči stada, jer Jahve pustoši pašnjak njihov,
37. mirna su pasišta poharana od jarosna gnjeva Jahvina.
38. Lav ostavlja guštaru jer će zemlja njihova opustjeti od mača pustošničkog, od jarosnog gnjeva Jahvina.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. A Darije Medijac preuze kraljevstvo, star veæ šezdeset i dvije godine.
2. Svidjelo se Dariju da postavi nad svojim kraljevstvom stotinu i dvadeset satrapa da budu nad svim kraljevstvom.
3. Njima na èelo stavi tri proèelnika - Daniel bijaše jedan od njih - kojima æe satrapi polagati raèun da se ne bi dosaðivalo kralju.
4. Daniel se toliko isticaše svojim izvanrednim duhom iznad proèelnika i satrapa te kralj mišljaše da ga postavi nad svim kraljevstvom.
5. Tada proèelnici i satrapi stadoše tražiti povod, štogod oko državne uprave, zbog èega bi mogli optužiti Daniela; ali ne mogoše na njemu naæi ništa takvo, ništa zbog èega bi ga prekorili, jer bijaše vjeran, na njemu ni nemara ni ogrešenja.
6. Ti ljudi rekoše tada: "Neæemo naæi nikakva povoda protiv Daniela, osim da naðemo nešto protiv njega u zakonu njegova Boga."
7. Tada proèelnici i satrapi navališe na kralja te mu rekoše: "O kralju Darije, živ bio dovijeka!
8. Svi proèelnici kraljevstva, predstojnici i satrapi, savjetnici i namjesnici složiše se u tome da bi trebalo da kralj izda naredbu i zabranu: svaki onaj koji bi u roku od trideset dana upravio molbu bilo na kojega boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, bit æe baèen u lavsku jamu.
9. O kralju, potvrdi tu zabranu i potpiši naredbu da bude neopoziva prema nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu!"
10. Nato kralj Darije potpisa pismo i zabranu.
11. Saznavši Daniel da je spis potpisan, otiðe u svoju kuæu. Prozori gornje sobe bijahu otvoreni prema Jeruzalemu. Tu je on tri puta na dan padao na koljena blagoslivljajuæi, moleæi i hvaleæi Boga, kako je uvijek èinio.
12. Oni ljudi nahrupiše i naðoše Daniela gdje moli i zaziva svoga Boga.
13. Tada odoše i pred kraljem se pozvaše na kraljevsku zabranu: "Zar ti nisi potpisao zabranu prema kojoj æe svaki onaj koji bi u vremenu od trideset dana upravio molbu na nekoga boga ili èovjeka, osim na tebe, o kralju, biti baèen u lavsku jamu?" Kralj odgovori: "Tako je odluèeno po nepromjenljivom medijsko-perzijskom zakonu."
14. Tada rekoše kralju: "Daniel, onaj od izgnanika judejskih, ne mari za tebe, o kralju, ni za tvoju zabranu koju si potpisao: tri puta na dan obavlja svoju molitvu."
15. Èuvši te rijeèi, kralj se vrlo ražalosti i odluèi spasiti Daniela. Sve do sunèeva zalaza nastojaše da ga spasi.
16. Ali oni ljudi navališe na kralja govoreæi: "Znaj, o kralju, da prema medijsko-perzijskom zakonu nijedna kraljevska zabrana ili odluka ne može biti opozvana!"
17. Tada kralj naredi da dovedu Daniela i da ga bace u lavsku jamu. Kralj reèe Danielu: "Bog tvoj, kome tako postojano služiš, neka te izbavi."
18. Donesoše kamen i staviše ga jami na otvor. Kralj ga zapeèati prstenom svojim i prstenom svojih velikaša, da se ništa ne mijenja za Daniela.
19. Kralj se vrati u svoj dvor i provede noæ ne okusivši jela i ne dopustivši da mu dovedu suložnice. Nije mogao usnuti.
20. Kralj ustade u ranu zoru, kad se danilo, i poðe brzo k lavskoj jami.
21. Kad se primaèe blizu, viknu žalosnim glasom Danielu: "Daniele, slugo Boga živoga, je li te Bog, kome postojano služiš, mogao izbaviti od lavova?"
22. Daniel odgovori: "O kralju, živ bio dovijeka!
23. Moj je Bog poslao svog Anðela; zatvorio je ralje lavovima te mi ne naudiše, jer sam nedužan pred njim. Pa i pred tobom, o kralju, ja sam bez krivice."
24. Kralj se vrlo obradova i naredi da Daniela izvade iz jame. Izvadiše Daniela iz jame neozlijeðena, jer se bijaše uzdao u svoga Boga.
25. Kralj zapovjedi da dovedu one ljude koji bijahu optužili Daniela i da ih bace u lavsku jamu - njih, njihove žene i njihovu djecu: i prije nego dodirnuše tlo, lavovi ih zgrabiše i smrviše im kosti.
26. Nato kralj Darije napisa svim plemenima, narodima i jezicima što stanuju po svoj zemlji: "Obilovali mirom!
27. Evo naredbe koju donosim: u svemu mojem kraljevstvu neka se ljudi boje i neka dršæu pred Bogom Danielovim: On je Bog živi, on ostaje dovijeka! Njegovo kraljevstvo neæe propasti, njegovoj vlasti nema kraja!
28. On izbavlja i spasava, èini znake i èudesa na nebesima i na zemlji! On je spasio Daniela iz šapa lavljih!"
29. Daniel bijaše sretan za vladanja Darija i za vladanja Kira Perzijanca.
1. Prve godine Baltazara, kralja babilonskoga, usni Daniel san: utvare mu se na postelji vrzle glavom. Sažeto zapisa što je usnio.
2. Kazivaše ovako: Noæu u viðenju pogledah, kad eno: èetiri vjetra nebeska uzbibaše veliko more.
3. Èetiri goleme nemani iziðoše iz mora, svaka drukèija. Prva bijaše kao lav, a krila joj orlovska.
4. Dok je promatrah, krila joj se išèupaše, diže se ona sa zemlje i uspravi na noge kao èovjek, i bijaše joj dano srce èovjeèje.
5. Kad eno druga neman: gle, sasvim drukèija: kao medvjed, s jedne strane uspravljena, tri joj rebra u raljama, meðu zubima. I bijaše joj reèeno: "Ustani, nažderi se mesa!"
6. Gledah dalje, i evo: treæa neman kao leopard, na leðima joj èetiri ptièja krila: imaše èetiri glave, i dana joj je moæ.
7. Zatim, u noænim viðenjima, pogledah, kad eno: èetvrta neman, strahovita, užasna, izvanredno snažna: imaše velike gvozdene zube; ona žderaše, mrvljaše, a što preostade, gazila je nogama. Razlikovala se od prijašnjih nemani i imaše deset rogova.
8. Promatrah joj rogove, i gle: meðu njima poraste jedan mali rog; i pred tim se rogom išèupaše tri prijašnja roga. I gle, na tome rogu oèi kao oèi èovjeèje i usta koja govorahu velike hule.
9. Gledao sam: Prijestolja bjehu postavljena i Pradavni sjede. Odijelo mu bijelo poput snijega; vlasi na glavi kao èista vuna. Njegovo prijestolje kao plamenovi ognjeni i toèkovi kao žarki oganj.
10. Rijeka ognjena tekla, izvirala ispred njega. Tisuæu tisuæa služahu njemu, mirijade stajahu pred njim. Sud sjede, knjige se otvoriše.
11. Ja gledah tada, zbog buke velikih hula što ih govoraše rog, i dok gledah, neman bi ubijena, njezino tijelo raskomadano i predano ognju.
12. Ostalim nemanima vlast bi oduzeta, ali im duljina života bi na jedno vrijeme i rok.
13. Gledah u noænim viðenjima i gle, na oblacima nebeskim dolazi kao Sin èovjeèji. On se približi Pradavnome i dovedu ga k njemu.
14. Njemu bi predana vlast, èast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici. Vlast njegova vlast je vjeèna i nikada neæe proæi, kraljevstvo njegovo neæe propasti.
15. Meni, Danielu, smete se zbog toga sav duh, viðenja mi se vrzoše glavom, svega me prestraviše.
16. Pristupih jednome od onih koji stajahu ondje i zamolih ga da mi rekne istinu o svemu tome. On mi odgovori i kaza mi znaèenje:
17. "One èetiri goleme nemani jesu èetiri kralja koji æe se diæi na zemlji.
18. Ali æe od njih kraljevstvo preuzeti Sveci Svevišnjega i oni æe ga posjedovati za vijeke vjekova."
19. Zaželjeh tada saznati istinu o èetvrtoj nemani, onoj koja se razlikovaše od svih drugih, bila izvanredno strašna, imala gvozdene zube i mjedene pandže i koja je žderala i mrvila i nogama gazila što preostajaše;
20. i o deset rogova što bijahu na njezinoj glavi, i o drugom rogu koji poraste dok tri prva otpadoše - o rogu koji imaše oèi i usta što govorahu velike hule i koji bijaše veæi nego drugi rogovi.
21. I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca te ih nadvladava,
22. dok ne doðe Pradavni, koji dosudi pravdu Svecima Svevišnjega, i dok ne doðe vrijeme kad Sveci zaposjedoše kraljevstvo.
23. On reèe: "Èetvrta neman bit æe èetvrto kraljevstvo na zemlji, razlièito od svih kraljevstava. Progutat æe svu zemlju, zgazit' je i smrviti.
24. A deset rogova: Od ovoga kraljevstva nastat æe deset kraljeva, a iza njih æe se podiæi jedan drugi razlièit od onih prvih - i oborit æe tri kralja.
25. On æe huliti na Svevišnjega, zatirati Svece Svevišnjega; pomišljat æe da promijeni blagdane i Zakon, i Sveci æe biti predani u njegove ruke na jedno vrijeme i dva vremena i polovinu vremena.
26. Tada æe sjesti Sud, vlast mu oduzeti, razoriti, sasvim uništiti.
27. A kraljevstvo, vlast i velièanstvo pod svim nebesima dat æe se puku Svetaca Svevišnjega. Kraljevstvo njegovo kraljevstvo je vjeèno, i sve vlasti služit æe mu i pokoravati se njemu."
28. Ovdje se završava izvještaj. Ja, Daniel, bijah vrlo potresen u svojim mislima i lice mi problijedje, ali sve ovo saèuvah u srcu svojemu.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
5. Mrzak je Jahvi svatko ohola duha: takav zaista ne ostaje bez kazne.
6. Ljubavlju se i vjernošæu pomiruje krivnja, i strahom se Gospodnjim uklanja zlo.
7. Kad su Jahvi mili putovi èovjeèji, i neprijatelje njegove miri s njim.
8. Bolje je malo s pravednošæu nego veliki dohoci s nepravdom.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Vive-se de fé, não de sonhos." São Padre Pio de Pietrelcina
