Biblija u jednoj godini.

Na 240. dan, Jeremija 23 osuđuje lažne proroke i potvrđuje Božju vjernost. Daniel 4-5 pokazuje Božju suverenost nad kraljevima i narodima, uključujući poniženje Nabukodonozora i kraj Belšazarove vladavine. Izreke 16:1-4 podsjećaju nas da se čovjekovi planovi moraju podrediti Božjoj volji i da prava mudrost dolazi od Gospodina, što vodi do pravednog i uspješnog života.

1. "Jao pastirima koji upropašæuju i raspršuju ovce paše moje" - rijeè je Jahvina.

2. Stoga ovako govori Jahve, Bog Izraelov, protiv pastira koji pasu narod moj: "Vi ste raspršili ovce moje, rastjerali ih, niste se brinuli za njih. Zato æu se ja sada pobrinuti za vas zbog zlodjela vaših - rijeè je Jahvina.

3. I sam æu skupiti ostatak svojih ovaca iz svih zemalja kamo sam ih raspršio i vratiti ih na ispaše njihove: bit æe plodne i množit æe se.

4. I podiæi æu im pastire da ih pasu te se nièega više neæe bojati ni plašiti, niti æe se gubiti" - rijeè je Jahvina.

5. "Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - podiæi æu Davidu izdanak pravedni. On æe vladati kao kralj i biti mudar i èinit æe pravo i pravicu u zemlji.

6. U njegove æe dane Judeja biti spašena i Izrael æe živjeti spokojno. I evo imena kojim æe ga nazivati: 'Jahve, Pravda naša.'

7. Zato, evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad se više neæe govoriti: 'Živoga mi Jahve koji sinove Izraelove izvede iz zemlje egipatske',

8. nego: 'Živoga mi Jahve koji potomstvo doma Izraelova izvede i dovede iz zemlje sjeverne i iz svih zemalja kamo ih bijaše prognao, tako da obitavaju u zemlji svojoj.'"

9. Prorocima. Srce je u meni skrhano, dršæu mi kosti, slièan sam pijancu, èovjeku kojim vino ovlada, pred licem Jahvinim i njegovim svetim rijeèima:

10. "Jer zemlja je puna preljubnika; zbog tih se ljudi zemlja u crno zavila, a ispaše u pustinji sagorješe. Njihova je trka zloba, a moæ im je nepravda.

11. Da, i prorok i sveæenik zlikovci su, èak i u Domu svome naðoh im pakost" - rijeè je Jahvina.

12. Stog' æe im se puti prometnuti u tlo klizavo: u mraku æe posrtati i padati. Jer ja æu na njih svaliti nesreæu u godine kazne njihove" - rijeè je Jahvina.

13. "I u proroka Samarije vidjeh mnoge ludosti: prorokuju u Baalovo ime i zavode narod moj izraelski.

14. Ali u proroka jeruzalemskih vidjeh strahote: preljub, prijevarne putove, jaèaju ruke zloèincima, te se nitko od zloèina svojih ne obraæa. Svi su mi oni kao Sodoma, a žitelji kao Gomora!"

15. I zato Jahve nad Vojskama ovako govori o prorocima: "Evo, nahranit æu ih pelinom i napojiti vodom zatrovanom, jer od proroka jeruzalemskih potjeèe pokvara u svoj zemlji."

16. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Ne slušajte rijeèi proroka: oni vas obmanjuju, objavljuju viðenja srca svoga, a ne što dolazi iz usta Jahvinih;

17. govore onima što preziru rijeè Jahvinu: 'Bit æe s vama mir!' a onima što slijede glas svog srca okorjelog: 'Nikakvo vas zlo neæe snaæi!'"

18. TÓa tko bijaše na vijeæanju Jahvinu, tko je vidio, tko slušao rijeè njegovu? Tko ju je shvatio te je može objaviti?

19. Gle, nevrijeme Jahvino: jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan i svaljuje na glave bezbožnièke.

20. Jahvin se gnjev neæe stišati, dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.

21. "Ne poslah ti proroka, a ipak trèe! Ne govorih im, a ipak prorokuju!

22. Jest, da bijahu na mom vijeæanju, moje bi rijeèi narodu mom obznanili, i kušali ih svrnuti sa zla puta njihova i od zlodjela njihovih!

23. TÓa, zar sam ja Bog samo iz blizine - rijeè je Jahvina - zar iz daljine nisam više Bog?

24. Može li se tko skriti u skrovištima da ga ja ne vidim? - rijeè je Jahvina. Ne ispunjam li ja nebo i zemlju? - rijeè je Jahvina.

25. Èuo sam što govore proroci koji prorokuju laži u ime moje i tvrde: 'Usnio sam! Usnio sam!'

26. Dokle æe meðu prorocima biti onih koji prorokuju laž i objavljuju prijevaru srca svojega?

27. Misle da æe svojim snima što ih jedan drugom pripovijedaju postiæi da narod moj zaboravi ime moje, kao što veæ oci njihovi zaboraviše ime moje uz Baala!

28. Prorok koji je usnio san neka samo pripovijeda svoj san, a u koga je rijeè moja, neka po istini objavljuje rijeè moju!" "Što je zajednièko slami i žitu? - rijeè je Jahvina.

29. Nije li rijeè moja poput vatre - rijeè je Jahvina - i nije li slièna malju što razbija peæinu?

30. Evo me stoga protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji jedan drugome kradu moje rijeèi.

31. Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji mlate jezikom i proroštva kuju.

32. Evo me protiv proroka - rijeè je Jahvina - koji prorokuju izmišljene snove i pripovijedajuæi ih zavode narod moj izmišljotinama svojim i lažima. A ja ih nisam poslao, niti sam im što zapovjedio, niti su narodu ovome od kakve koristi - rijeè je Jahvina.

33. A ako te ovaj narod, ili prorok, ili sveæenik, zapita: 'Što je breme Jahvino?' odgovori im: 'Vi ste breme Jahvino i ja vas odbacujem' - rijeè je Jahvina.

34. A reèe li koji prorok ili sveæenik, ili tko iz naroda: 'Breme Jahvino', kaznit æu toga èovjeka i dom njegov.

35. Ovako morate govoriti svaki svome bližnjemu i svaki svome bratu: 'Što je Jahve odgovorio?' ili 'Što je Jahve rekao?'

36. Ali 'Breme Jahvino' da više niste spomenuli, jer je breme svakome rijeè njegova." Jer vi iskrivljujete rijeèi Boga živoga, Jahve nad Vojskama, našega Boga!

37. Ovako reci proroku: "Što ti je Jahve odgovorio?" ili "Što je Jahve rekao?"

38. Ali ako kažete "Breme Jahvino", ovako govori Jahve: "Zato što se služite rijeèju 'Breme Jahvino', premda sam vam poruèio da je ne izgovarate,

39. ja æu visoko podiæi i odbaciti od lica svojega vas i vaš grad što ga dadoh vama i ocima vašim!

40. I svalit æu na vas vjeènu sramotu i vjeènu porugu koja se neæe zaboraviti."

Poglavlje 4

1. Ja, Nabukodonozor, življah mirno u svojoj kuæi i sretno u svojoj palaèi,

2. kad vidjeh sanju koja me uplašila. Utvare i viðenja što su mi se na mom ležaju vrzla po glavi uznemiriše me.

3. I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kažu što sanja znaèi.

4. Doðoše gataoci, èarobnici, zvjezdari i tumaèi znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoše reæi njezino znaèenje.

5. Tada doðe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju:

6. "Baltazare, starješino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteška: evo sanje što je imah: daj mi njezino znaèenje.

7. Evo viðenja što mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko.

8. Stablo poraste, postade snažno, visina mu doseže nebo, vidjelo se s krajeva zemlje.

9. Krošnja mu bijaše lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni poèivaše zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega.

10. Ja promatrah viðenja što su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Stražar, Svetac, silazi s neba,

11. silnim glasom vièe: 'Posijecite stablo, okrešite mu grane, poèupajte mu lišæe, pobacajte plodove! Neka se životinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih!

12. U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim!

13. Neka mu se promijeni srce èovjeèje, srce životinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka proðe nad njim!

14. Tako su presudili Stražari, tako su odluèili Sveci, da sve živo upozna kako Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoæe i postavlja nad njim najnižega od ljudi!'

15. Ovo je sanja što je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino znaèenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne može reæi; ti možeš, jer u tebi je duh Boga Svetoga."

16. Tada se Daniel, nazvan Baltazar, naèas smete i prestraši u svojim mislima. Kralj reèe: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim znaèenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dušmanima i njezino znaèenje tvojim mrziteljima!

17. Stablo koje si vidio, veliko i snažno, koje seže sve do neba i vidi se po svoj zemlji,

18. krošnje lijepe i plodova obilnih na kojem bijaše hrane za sve i pod kojim poèiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske:

19. to si ti, o kralju, koji si velik i moæan, velièina ti se poveæala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje.

20. A što je vidio kralj kako Stražar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne proðe sedam vremena nad njim' -

21. ovo je znaèenje, o kralju, odluka Svevišnjega što æe se ispuniti na mom gospodaru kralju:

22. Izagnat æe te iz društva ljudi i sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, tebe æe prati rosa nebeska; sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne upoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoæe.

23. A što se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje æe se kraljevstvo obnoviti èim spoznaš da Nebesa imaju svu vlast.

24. Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrðem prema siromasima, da bi ti potrajala sreæa."

25. Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru.

26. Dvanaest mjeseci kasnije, šetajuæi babilonskim kraljevskim dvorom,

27. kralj govoraše: "Nije li to taj veliki Babilon što ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moæi, na slavu svoga velièanstva?"

28. Još bijahu te rijeèi u ustima njegovim kad s neba doðe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo;

29. bit æeš izagnan iz društva ljudi, sa životinjama æeš poljskim boraviti; hranit æeš se travom kao goveda, i sedam æe vremena proæi nad tobom dok ne spoznaš da Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoæe."

30. I smjesta se rijeè izvrši na Nabukodonozoru: bi izagnan iz društva ljudi, jeðaše travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoše poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptièje pandže.

31. "Pošto se navršiše odreðeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oèi prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevišnjega hvaleæi i uzvisujuæi onoga koji živi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vjeèno, njegova je vlast za sva pokoljenja.

32. Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa žiteljima zemaljskim. Nitko ne može zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'Što to radiš?'

33. U isti èas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske èasti vrati mi se velièanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikaši potražiše, bih uspostavljen u kraljevsku èast i moja velièina još poraste.

34. Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, èija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji može poniziti one koji hode u oholosti."

Poglavlje 5

1. Kralj Baltazar priredi veliku gozbu tisuæi svojih velikaša; s njima je pio vino.

2. Opijen vinom, Baltazar naredi da se donese zlatno i srebrno suðe koje njegov otac Nabukodonozor bijaše oteo iz jeruzalemskog Svetišta, pa da iz njega pije kralj, njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

3. Donesoše dakle zlatno i srebrno suðe oteto iz Božjega doma u Jeruzalemu i stadoše piti iz njega kralj i njegovi velikaši, njegove žene i suložnice.

4. Pili su vino i slavili svoje bogove od zlata i srebra, mjedi i željeza, drva i kamena.

5. Iznenada se pojaviše prsti èovjeèje ruke koji stadoše pisati, nasuprot velikom svijeænjaku, po okreèenu zidu kraljevskog dvora, i kralj vidje dlan ruke koja pisaše.

6. Kralj problijedje, misli ga uznemiriše, zglobovi njegovih kukova popustiše i koljena mu stadoše udarati jedno o drugo.

7. Glasno dozva èarobnike, zvjezdare i gataoce. I reèe kralj mudracima babilonskim: "Tko proèita ovo pismo i otkrije mi njegov smisao, bit æe obuèen u grimiz, oko vrata nosit æe zlatan lanac i bit æe treæi u kraljevstvu."

8. Pristupe svi mudraci kraljevi, ali ne mogoše proèitati pismo niti mu otkriti znaèenje.

9. Kralj se Baltazar zbog toga silno uplaši, problijedje, a njegovi velikaši ostadoše zbunjeni.

10. Kraljica, èuvši rijeèi kralja i velikaša, uðe u gozbenu dvoranu i reèe: "Kralju, živ bio dovijeka! Neka se tvoje misli ne uznemiruju i tvoje lice neka ne blijedi!

11. Ima u tvome kraljevstvu èovjek u kome prebiva duh Boga Svetoga. Još za vremena tvoga oca naðe se u njemu svjetlo, razum i mudrost slièna mudrosti bogova. I zato ga kralj Nabukodonozor, otac tvoj, imenova starješinom èarobnika, gatalaca, zvjezdara i mudraca.

12. Buduæi da se u tom Danielu - koga kralj bijaše nazvao Baltazarom - našao duh izvanredan, znanje, bistrina, vještina da tumaèi sanje, da rješava zagonetke i da razrješuje teškoæe, pozovi stoga Daniela i on æe ti kazati znaèenje."

13. Dovedoše Daniela pred kralja, a kralj ga upita: "Jesi li ti Daniel, jedan od izgnanika judejskih koje dovede iz Judeje kralj moj otac?

14. Èujem da duh Božji prebiva na tebi i da je u tebi svjetlo, razum i mudrost izvanredna.

15. Dovedoše mi mudrace i èarobnike da proèitaju ovo pismo i da mi reknu njegovo znaèenje, ali oni nisu kadri otkriti mi njegov smisao.

16. A èujem da si ti kadar dati tumaèenja i da razrješuješ teškoæe. Ako si dakle kadar proèitati ovo pismo i reæi mi njegovo znaèenje, bit æeš odjeven u grimiz i nosit æeš zlatan lanac oko vrata i bit æeš treæi u kraljevstvu."

17. Daniel prihvati rijeè i odgovori kralju: "Tvoji darovi neka ti ostanu, i svoje poklone daj drugima! A ja æu proèitati ovo pismo kralju i kazat æu mu njegovo znaèenje.

18. O kralju, Bog je Svevišnji dao kraljevstvo, velièinu, velièanstvo i slavu Nabukodonozoru, ocu tvome.

19. Zbog velièine koju mu bijaše dao drhtahu od straha pred njim narodi, plemena i jezici: on ubijaše po svojoj volji, ostavljaše na životu koga je htio, uzdizaše koga je htio, ponizivaše koga je htio.

20. No kad mu se srce uzdiglo i duh uzobijestio do drskosti, tada bi oboren sa svoga kraljevskog prijestolja i slava mu bijaše oduzeta.

21. Bi izagnan iz ljudskog društva i srce mu posta slièno životinjskom: prebivaše s divljim magarcima; poput goveda jeðaše travu; nebeska je rosa prala njegovo tijelo, dok ne spozna da Svevišnji Bog ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i stavlja mu na èelo onoga koga on hoæe.

22. No ti, Baltazare, sine njegov, nisi ponizio srce svoje, iako si znao sve ovo:

23. ti si se podigao protiv Gospoda Nebeskoga, dao si da ti donesu suðe iz njegova Doma i pili ste vino iz njega ti, tvoji velikaši, tvoje žene i tvoje suložnice, hvaleæi bogove od zlata i srebra, od mjedi i željeza, od drva i kamena, koji ne vide, ne èuju niti razumiju, a nisi dao slavu Bogu koji u svojoj ruci drži dah tvoj i sve tvoje putove.

24. I zato on posla ovu ruku koja napisa ovo pismo."

25. "A evo što je napisano: Mene, Mene, Tekel, Parsin.

26. A te rijeèi znaèe: Mene: izmjerio je Bog tvoje kraljevstvo i uèinio mu kraj;

27. Tekel: bio si vagnut na tezulji i naðen si prelagan;

28. Parsin: razdijeljeno je tvoje kraljevstvo i predano Medijcima i Perzijancima."

29. Tada Baltazar naredi da Daniela obuku u grimiz, da mu oko vrata objese zlatan lanac i da ga proglase treæim u kraljevstvu.

30. Iste te noæi kaldejski kralj Baltazar bi ubijen.

1. Èovjek snuje u srcu, a od Jahve je što æe jezik odgovoriti.

2. Èovjeku se svi njegovi putovi èine èisti, a Jahve ispituje duhove.

3. Prepusti Jahvi svoja djela, i tvoje æe se namisli ostvariti.

4. Jahve je sve stvorio u svoju svrhu, pa i opakoga za dan zli.